Kako se približavala predsjednička inauguracija Donalda Trumpa, raspoloženje u Bruxellesu i diljem europskih prijestolnica variralo je od panike do ostavke, a uz nadu mnogih da bi se mogao pronaći transakcijski modus vivendi. Ali ad hoc sklapanje poslova neće dati odgovor na veliko pitanje koje visi u zraku: što će još jedan Trumpov mandat značiti za globalnu suradnju? Kakve su nade za zajedničke napore za zaštitu globalnih javnih dobara kao što su klima i javno zdravlje te za očuvanje prosperiteta održavanjem ekonomske međuovisnosti?

Trumpov izbor nesumnjivo je loša vijest za one koji vjeruju da svi imamo dužnost prema globalnim zajedničkim dobrima i da se međuovisnošću mora upravljati jasnim, stabilnim i dosljednim pravilima. Trump je okorjeli nacionalist koji u osnovi smatra globalno upravljanje preprekom američkom primatu.

Umjesto da se pridržava načela i pravila, njegov je pristup u potpunosti transakcijski. Već je zaprijetio Kanadi i Meksiku trgovinskim carinama ako ne zaustave ulazak fentanila i migranata u SAD, upozorio devet zemalja članica BRICS-a da će svaki pokušaj stvaranja suparnika dolaru naići na oštru odmazdu i rekao Europi da kupi više nafte i plina iz SAD-a ili će se suočiti s carinama.

Što je još gore, utemeljeno je mišljenje da Trump nije privremena devijacija, kao što je predsjednik SAD-a Joe Biden rekao je 2020., već devijantan izraz temeljnog pomaka u američkim stavovima prema globalnom vodstvu.

Amerika se umara od svoje dugogodišnje uloge na čelu međunarodne zajednice, a svijet je došao do raskrižja. Prisjetite se analize Velike gospodarske krize ekonomskog povjesničara Charlesa Kindlebergera: ta je kriza odražavala ne samo relativni gubitak moći Britanije, već i nespremnost Amerike da preuzme plašt globalnog vodstva.

Od Drugog svjetskog rata, međutim, SAD je u potpunosti prihvatio tu ulogu, a ona je spoj pretjeranih privilegija s prevelikim dužnostima. Amerika žanje ogromne koristi od globalne nadmoći američkog dolara koji, između ostalog, osigurava međunarodne prihode od emisijske dobiti ili seignioragea, dok snosi odgovornost za globalnu monetarnu i financijsku stabilnost. To podrazumijeva osiguravanje dolarske likvidnosti partnerskim središnjim bankama u vrijeme monetarnog stresa (kao u razdoblju od 2008. do 2010.) i održavanje američkog tržišta robe otvorenim kada je globalna potražnja niska.

Spasiti kolektivno djelovanje
Ali SAD više ne prihvaća taj implicitni ugovor, a današnji svijet previše je rascjepkan i raznolik da bi bilo koja zemlja mogla dominirati. Iako Amerika ostaje jedina financijska supersila (s tržišnom kapitalizacijom od skoro 60 bilijuna dolara, u odnosu na kineskih 9,5 bilijuna dolara i još veću prednost u inovativnim tržišnim segmentima), više ne želi obveze koje dolaze s vodstvom.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Pad demografske i gospodarske težine Europe doista ju je eliminirao iz utrke. A Kina je previše okrenuta prema sebi da bi postala sljedeći hegemon. Ona bi mogla biti svjetska proizvodna supersila (na nju otpada 35% svjetske proizvodnje), ali daleko je od preuzimanja globalne odgovornosti.

Srećom, ne iziskuju svi problemi vodstvo jedne dominantne zemlje. U trećem desetljeću dvadeset i prvog stoljeća svijet mora prijeći na nove aranžmane prema kojima će globalne odgovornosti biti šire raspoređene. U knjizi Novi svijet, nova pravila: globalna suradnja u svijetu geopolitičkih rivalstava analiziramo mehanizme upravljanja u različitim područjima politike – od globalnih zajedničkih dobara do tradicionalne gospodarske međuovisnosti i onoga što nazivamo pitanjima “integracije iza granice”. U svakom slučaju, cilj je spasiti kolektivno djelovanje u svijetu definiranom fragmentacijom i različitim preferencijama.

Što se tiče klime, najtipičnijeg – čak i egzistencijalnog – globalnog zajedničkog dobra, SAD je ponovila svoje povlačenje iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. (kojem se Bidenova administracija ponovo pridružila).

Ali SAD je ovdje sekundarni igrač, s udjelom od samo 13 posto u globalnim emisijama, a mnogi napori za smanjenje emisija na razini SAD-a nastavit će se. Štoviše, Europska unija i Kina mogle bi zajednički pružiti potrebno vodstvo za okupljanje velikih gospodarstava u nastajanju, mobilizaciju privatnog financiranja prema ciljevima nulte neto stope emisija i pokretanje djelovanja civilnog društva.

Što se tiče međunarodne trgovine, glavnog kanala ekonomske međuovisnosti, Trumpove carine mogle bi biti posljednji čavao u lijesu multilateralnog režima temeljenog na pravilima. On će pokušati podijeliti europske zemlje raznim carinama kako bi kaznio ili ucjenjivao pojedine vlade.

Ipak, Europa se može oduprijeti održavanjem jedinstva (zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom). To bi joj omogućilo da ponudi Trumpu sporazum koji uključuje nabavu u području energije i obrane, učinkovitu odmazdu ili formiranje koalicija s trećim zemljama (otuda i važnost nedavno sklopljenog trgovinskog sporazuma EU-a sa zemljama članicama Mercosura u Latinskoj Americi).

U svakom slučaju, postalo je očito da su prevladavajuća multilateralna trgovinska pravila prezahtjevna za fragmentirani svijet. EU bi se trebala povezati s ključnim partnerima kako bi razlikovala ponašanje koje je uistinu neprihvatljivo od ponašanja koje je samo nepoželjno.

Očuvanje postignutog napretka
Što se tiče makrofinancija, drugog glavnog kanala međunarodne ekonomske međuovisnosti, trend prema deglobalizaciji započeo je prije nekog vremena. Iako su institucije u srži sustava (Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka) i dalje snažne, Trump bi mogao iskoristiti američko pravo veta da promijeni njihovu politiku u nizu pitanja, prije svega po pitanju ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama – na što otpada nevjerojatnih 44 posto zajmova Svjetske banke prošle godine.

Kako bi se očuvala međunarodna mreža financijske sigurnosti, Europa bi se trebala usredotočiti na komplementarnost među regionalnim institucijama. No, kako bi potaknula konstruktivnu suradnju, morat će prihvatiti da bi njezina uloga u glavnim globalnim organizacijama trebala biti razvodnjena kako bi se prilagodila usponu Kine i raznih srednjih sila.

Osim ovih ključnih područja politike, postoje pitanja integracije iza granice kao što su tržišno natjecanje, bankarstvo i upravljanje porezima, gdje široko prihvaćanje ekstrateritorijalnosti i neformalnih mreža može dati poželjne rezultate čak i ako nema čvrstih pravila. Čini se da porezna suradnja vjerojatno neće preživjeti još jednu Trumpovu administraciju, barem što se tiče multinacionalnih kompanija. Ali neke tehničke rasprave i procesi i dalje bi se mogli nastaviti ispod radara. Postupniji, granularni pristup mogao bi biti najbolji način za očuvanje napretka koji je dosad postignut.

Po svim ovim pitanjima i još mnogima, tvorci politika morat će se prilagoditi svijetu u kojem nijedna sila nije glavna. To iziskuje definiranje, za svako područje, koji su oblici globalnog upravljanja najprikladniji za nepovratno raznolikiji i fragmentiraniji teren.

© Project Syndicate 2025.

* Koautor članka je George Papaconstantinou, bivši ministar financija Grčke koji je pregovarao o prvom paketu pomoći toj zemlji, autor je knjige Game Over: The Inside Story of the Greek Crisis i koautor (s Jeanom Pisani-Ferryjem) knjige New World New Rules: Global Cooperation in a World of Geopolitical Rivalries