Zahvaljujući suradnji s Kineskom svemirskom agencijom domaća Jadranska aero-svemirska asocijacija (A3) dobila je mogućnost dodjele četiri stipendije na Regionalnom centru za svemirsku znanost i tehnologiju (Regional Centre for Space Science and Technology, RCSST) koji djeluje u okviru Sveučilišta Beihang u Pekingu.

Za hrvatske studente zainteresirane za svemirsku tehnologiju ovo je prilika koja se ne propušta. Važna je to prilika i za zemlju u kojoj ne postoji ozbiljno obrazovanje u području koje je danas jednako važno kao što je nekada bila nuklearna energija, smatra predsjednik A3 Slobodan Danko Bosanac zahvaljujući čijim aktivnostima Hrvatska ima priliku poslati mlade ljude na vrhunsko sveučilište.

Bez praktičnog rada
Bosanac kaže da su dvije stipendije namijenjene MASTA studijskom programu, a dvije DOCST-a. Napominje i da je Sveučilište Beihang među najjačima u tehnologiji, posebno svemirskoj.

S.D. Bosanac: Obrazovanje na svjetskim sveučilištima jedini je način da dobijemo stručnjake u području svemirskih tehnologija.

“Posjetio sam ga tijekom posljednjeg boravka u Kini kada sam se susreo s nekima od profesora. Svi su oni povezani s kineskim svemirskim programom koji je izuzetno uspješan, što znači da su visoko stručni. Također, nastava uključuje mnogo praktičnog rada”, ističe Bosanac.

Napominje da se zainteresirani mogu javiti najkasnije do 15. veljače. Povjerenstvo članova A3 odlučit će o odabiru četiri kandidata te ih o tome obavijestiti u roku od 48 sati. Sve uvjete koje moraju zadovoljiti kao i mogućnosti koje se pružaju odlaskom na RCSST zainteresirani mogu pronaći na službenim stranicama A3. Predsjednik Asocijacije vjeruje da će za ove stipendije biti interesa.

Tajanstven i kompleksan svemir, naravno, ima brojne obožavatelje koji ga žele istraživati. Međutim, u Hrvatskoj, nažalost, obrazovanje u području svemirskih tehnologija gotovo je zanemarivo, upozorava Bosanac. “Postoje tečajevi materijala i raketne tehnologije, ali bez gotovo ikakvog praktičnog rada. Zapravo, nemamo nastavni kadar za sveobuhvatni program nastave u svemirskim tehnologijama”, kaže.

Podsjećamo ga pritom da na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) postoji Zavod za komunikacijske i svemirske tehnologije, a on odgovara da je to samo PR.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

“Zavod na FER-u je pretežno usmjeren na razne vrste komunikacija koje se mogu primijeniti i za svemirsku komunikaciju, ali to je daleko od toga da se može nazvati Zavod i za svemirske tehnologije. Slovenija, primjerice, ima dvije zemaljske stanice velikog kapaciteta koju su temelj za svemirsku komunikaciju. U Hrvatskoj one ne postoje”, poručuje ugledni fizičar i umirovljeni znanstvenik Instituta Ruđer Bošković.

Možemo kopirati
Napominje pritom da je u današnje vrijeme svemir kao nuklearna energija nakon Drugog svjetskog rata. Svaka rasprava o tome trebamo li u Hrvatskoj raditi na boljim programima i obrazovanju u području svemirskih tehnologija je stoga suvišna. Bosanac to ilustrira osnivanjem Instituta Ruđer Bošković. Kaže da je Drugi svjetski rat iznjedrio dvije ključne tehnologije: radar i nuklearnu energiju.

“U to vrijeme u Hrvatskoj je bilo oko 70 posto nepismenih, a država je odlučila investirati u fiziku i elektroniku i to osnivanjem institucije za istraživanje i stvaranje kadrova. Zadaća osnivanja takve institucije povjerena je akademiku Ivanu Supeku koji je studente poslao na doktorate u inozemstvo na vrhunska sveučilišta.

Većina se vratila i zaposlila na IRB-u koji je dovršen krajem 1940-ih. Već sredinom 1950-ih znanstvenici su se proslavili i svjetskim rezultatima”, ističe Bosanac naglašavajući da se taj model i danas može kopirati.

“Doduše, današnjoj administraciji ne da nije do svemira, nego i do mnogo drugih aktivnosti”, upozorava. A3, dodaje, to pokušava promijeniti aktivnostima poput provođenja projekata obrazovanja te osiguranjem stipendija.

Ostaje pitanje gdje će znanstvenici raditi kada se vrate u Hrvatsku budući da imamo jako malo tvrtki koje bave svemirskim tehnologija, a tema, očigledno, nije zastupljena niti na domaćim sveučilištima. Bosanac se slaže da je to problem, no napominje da bez obrazovanja nemamo šanse postići bilo kakav napredak u tom području.