Najveći otok na svijetu Grenland našao se u središtu globalne pozornosti zbog ideje novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa da prekraja granice na zapadnoj polutki.
Zemlja Inuita, kako Grenland naziva autohtono stanovništvo, mogla bi postati prvi svima jasan primjer toga da klimatske promjene nisu samo pitanje vremenske prognoze, već da će imati donedavno nezamislive posljedice po politiku, ekonomiju i društvo.
Grenland gubi milijardu tona leda godišnje, što podiže razinu mora, ali otvara i nove ekonomske prilike za rudarenje i ribarstvo.
Zemlja Inuita, kako Grenland naziva autohtono stanovništvo, mogla bi postati prvi svima jasan primjer toga da klimatske promjene nisu samo pitanje vremenske prognoze, već da će imati donedavno nezamislive posljedice po politiku, ekonomiju i društvo.
Grenland gubi milijardu tona leda godišnje, što podiže razinu mora, ali otvara i nove ekonomske prilike za rudarenje i ribarstvo.
Topljenje leda omogućuje pristup bogatim nalazištima nafte i minerala, uključujući rijetke zemne metale, zlato, uran, željezo.
Zbog promjena u migracijama riba i dužeg razdoblja bez leda, širi se ribarstvo, a posebno lov na bakalar i škampe. Ribarstvo je već sada najvažniji sektor grenlandske ekonomije i čini 90 posto njegova izvoza.
Ali paradoksalno, brzo topljenje leda istovremeno je i prijetnja. Rudarski projekti izazivaju zabrinutost zbog degradacije okoliša i rizika za ekosustav, a ovisnost o vanjskim investicijama znači ugrožavanje lokalnog suvereniteta i ekoloških standarda te rast cijena hrane i energenata.
Nerazvijena ekonomija bogata resursima
Ekonomija Grenlanda blisko je povezana s Danskom koja subvencionira otok stotinama milijuna dolara godišnje.
Kako piše The Economist u tekstu iz listopada 2024. godine, zahvaljujući danskim subvencijama Grenlandov BDP po stanovniku iznosi 57.000 dolara, što je iznad prosjeka EU.
U isto vrijeme, ako tamošnja vlada želi neovisnost mora pokazati da može funkcionirati samostalno, što će zahtijevati rudarenje, zaključuje časopis. Problem će biti uvjeriti lokalno stanovništvo da to podrži.
S ukupno 56.000 stanovnika na Grenalndu, nezaposlenih je samo 0.2 posto, što otežava razvoj industrije.
Međutim, to nije spriječilo kapitaliste poput Jeffa Bezosa da ulažu u istraživanje resursa na Grenlandu. Najpopularnije mjesto za to je tzv. intruzija Ilimaussaq na južnom dijelu otoka.
To je geološka formacija stara 1,2 milijarde godina, poznata po svom jedinstvenom mineralnom sastavu. Kako piše The Economist, “od 50 najpoželjnijih svjetskih sirovina u Ilimaussaqu ih ima čak 30”.
Prema istom mediju, ako se u obzir uzmu i nalazišta na istočnom dijelu otoka, Grenland ima rezerve čak 43 od 50 važnih minerala koje do sada svijetu uglavnom isporučuje Kina.
Neki od tih resursa su npr. molibden koji ojačava čelik za offshore vjetroelektrane. Bakar se koristi u svemu, od električnog ožičenja do čipova za umjetnu inteligenciju, piše The Economist. Nefelin se koristi u proizvodnji stakla, keramike i aluminija.
SAD je već više puta kroz povijest pokazivao interes za kupnju ili aneksiju Grenlanda, a posljednjih dana novoizabrani američki predsjednik Donald Trump plijeni pažnju svjetskih medija izjavama o pripajanju Panamskog kanala i Grenlanda SAD-u.
Zašto Trump želi Grenland?
Glavni mu je argument da su te lokacije SAD-u nužni za nacionalnu i ekonomsku sigurnost.
“Grenland nam treba zbog nacionalne sigurnosti”, rekao je nedavno Trump. “Imate ondje kineske brodove posvuda. Imate ruske brodove posvuda. Ne možemo to dopustiti”.
Zbog klimatskih je promjena Sjeverozapadni prolaz, morski put koji uz obalu Grenlanda povezuje Atlantik i Pacifik preko Arktika, sve prohodniji i mogao bi postati komercijalna brodarska ruta.
“Grenland se dugo smatra ključnim za američku sigurnost. Amerikanci imaju snažan interes u nadziranju aktivnosti stranih zemalja na Grenlandu i zbog toga se svaka investicija ili aktivnost s američkog stajališta može smatrati sigurnosnom prijetnjom”, rekao je za CBS Frank Sejersen, izvanredni profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu.
To je, uostalom, razlog zbog kojeg Amerikanci imaju vojnu bazu na otoku još od Drugog svjetskog rata. Na pola puta između Moskve i New Yorka, baza Pituffik najsjevernija je predstraža američkih oružanih snaga i opremljena je sustavom za upozorenje na raketni napad.
Međutim, ono što bi Trumpu moglo biti još privlačnije su bogata nalazišta prirodnih resursa Grenlanda, dodaje profesor geopolitike na londonskom sveučilištu Klaus Dodds.
To uključuje naftu i plin i rijetke zemne metale za kojima postoji velika potražnja jer se ugrađuju u električne automobile i vjetroturbine te za proizvodnju moderne vojne opreme, navodi CNN.
Ovisnost američke industrije o resursima koje ta zemlja nema, dublji je ekonomski problem.
Trenutno Kina dominira globalnom proizvodnjom rijetkih metala i već je prijetila da će, uoči Trumpova drugog mandata, ograničiti izvoz kritičnih minerala i povezanih tehnologija.
“Uopće nema sumnje da su Trump i njegovi savjetnici vrlo zabrinuti zbog Kine”, rekao je Dodds za CNN.
“Mislim da je Trumpov interes za Grenland zapravo usmjeren na to da Kinu ukloni iz priče”.
Trump nije prvi američki predsjednik kojem je palo na pamet da kupi Grenland.
Godine 1867., kad je predsjednik Andrew Johnson kupio Aljasku, također je razmišljao o kupnji Grenlanda. Na kraju Drugog svjetskog rata, Trumanova administracija ponudila je Danskoj 100 milijuna dolara za otok. Nije im tada pošlo za rukom da ga nabave.
Klimatski čvor
U međuvremenu, borba za dominaciju na Arktiku zaoštrava se posljednje desetljeće paralelno s intenziviranjem klimatskih promjena. Otapanje leda otkriva otok bogat resursima koji se do sada nisu mogli eksploatirati. No, čini se da je područje Grenlanda bogato i naftom.
Politički establišment na Grenlandu postavio je vađenje prirodnih resursa u fokus planova da postane ekonomski samodostatan i u konačnici politički neovisan od Kraljevine Danske. To neće biti lak zadatak, a otežava ga brzo starenje stanovništva Grenlanda. Uz to, Inuiti žele sačuvati svoj okoliš.
Grenland se 2023. godine pridružio Pariškom sporazumu, ali tek nakon što su studije pokazale da bi Grenland to mogao učiniti bez obvezivanja na smanjenje CO2 i bez sudjelovanja u troškovima s Danskom.
“Prethodna je procjena bila da bi pristupanje sporazumu dugoročno moglo stvoriti prepreke razvoju poslovanja i postizanju neovisnosti od Danske” napisao je norveški informativni portal High North News.
Grenlandske klimatske strategije usklađene s UN-ovom Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama stupile bi na snagu 2030. godine.
Još 2021. godine prije potpisivanja Pariškog sporazuma, grenlandski je parlament odlučio prekinuti sva istraživanja nafte iz ekoloških i klimatskih razloga i umjesto toga ulagati u veliki potencijal otoka za proizvodnju hidroenergije.
Što se tiče reakcija vodećih ljudi Grenlanda na Trumpove izjave, čini se da umjesto pripadnosti Danskoj ili SAD-u, Grenland želi biti neovisan, no ako je za to potrebno rudarenje, kako će otok dovesti u balans nova zagađenja koja su nužna u rudarenju i ekološke interese Inuita koji čine 88 posto inuitske populacije za sad će ostati nepoznanicom.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu