A za njegovu djelatnost glavna je tema vijest o intervenciji EU na zaštiti svog tržišta od nelojalne konkurencije iz Kine, sličnoj za kakvom je posegnula u slučaju automobilske industrije. Požgaj kaže da se to već osjeti u reakcijama kupaca u Njemačkoj, koja sama konzumira 22% parketa na europskom tržištu.

Europska komisija donijela je nedavno odluku o uvođenju vrlo visokih carina na parket iz Kine. Je li to konačno voda na vaš mlin?
Da, carine koje su uvedene su otprilike između 40-50%, i to je zapravo novi temelj za cjelokupnu industriju drvenih podnih obloga u EU da može planirati svoj oporavak. Industrija drvenih podova na području EU je doživjela strašan pad zadnje dvije godine, preko 35%, i to iz dva razloga…

Zbog stagnacije potražnje na najjačem EU tržištu, Njemačke, te zatvaranja tržišta Rusije s jedne strane i zbog rasta troškova proizvodnje s druge strane, a što je povezano s rastom troška energenata. Tu situaciju oslabljivanja proizvođača koji ovdje proizvode na EU tržištu su iskoristili proizvođači iz NR Kine koji su doslovno preplavili tržište jeftinim proizvodima.

Što to znači, koliko su europskog tržišta zahvatili?
Analizom je u Njemačkoj dokazano da je svaki drugi kupljeni proizvod te vrste zapravo proizvod iz Kine, ali po dampinškim cijenama kojima više EU prerađivači ne mogu konkurirati. Inače, prije 2020. to je bio svaki peti proizvod. Industrija drvenih podova u EU je zapravo izrazito jaka industrija koja je uvijek i bila EU izvoznik, no, zadnjih godina uslijed ovih globalnih poremećaja, trendovi su se potpuno preokrenuli i zato je tu EU komisija morala reagirati.

Tko je pokrenuo inicijativu, koliko dugo je trajalo lobiranje za takvu zaštitu?
Inicijativa je došla od europske udruge proizvođača drvenih podova FEP, European Parquet Federation, koji je analizom tržišta u zadnjih dvije godine došao do podataka da je konkurencija iz Kine dampinškim cijenama preuzela ogroman tržišni kolač na EU području.

Lobiranje je pokrenuto u lipnju 2023., nakon što su prve analize utjecaja rata u Ukrajini pokazale kakva je perspektiva ove industrije u globalnoj konkurentnosti pod utjecajem novih pravila igre. Dakle, zatvorenog tržišta Rusije, rasta troška energije za 100-200%, stagnacije glavnog EU tržišta Njemačke, koje inače samo kupuje 22% od ukupne EU konzumacije drvenih podnih obloga.

Koliko je europsko tržište parketa, koliko se to godišnje sada uvozi iz Kine?
Ukupna godišnja konzumacija drvenih podnih obloga u EU je 92 milijuna m2, po podacima za 2022., a to je oko 32% više nego desetak godina prije, u 2012. konzumacija je bila 73 milijuna m2. Sve je to potaknuto zelenim politikama EU, gdje drvo kao prirodni resurs ima svoj interes kod krajnjih kupaca i zato je samim time i tržište EU u ovom segmentu interesantno zadnjih 10-ak godina vanjskim globalnim igračima.

U vrijednosti, tržište drvenih podnih obloga EU je procijenjeno na oko 5 milijardi eura godišnje. Inače, tržište Hrvatske je među četiri tržišta u EU s najvećom konzumacijom robe u odnosu na broj stanovnika, i to pored Austrije, Švicarske i Estonije.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Naravno, u Hrvatskoj je to povezano s tradicijom drvne industrije i resursom koji država ima u tom segmentu, što rezultira razinom proizvodnje koja još postoji na ovom našem području gdje i sami ti proizvođači forsiraju ovu vrstu podova na domaćem tržištu, pa je i kupcima dostupnija.

Carinske mjere su privremene. Hoće li kratak rok primjene dati efekt? Hoće li proizvođači tražiti nastavak zaštite?
Efekt će se sigurno osjetiti i osjeća se već u ovom kratkom roku, jer kupci za koje se zna da uvoze značajne količine ovog proizvoda iz Kine već sada ostvaruju kontakte u cilju pronalaska ponovne proizvodnje na EU području. Te carine treba gledati na način da sada svaki proizvođač s EU područja ima priliku iskoristiti moment i nanovo se pozicionirati, a onda je, čak i ako se carine ukinu u dogledno vrijeme, na svakome ponaosob kako zadržati kupce koje sada može pridobiti. Tako da će učinak ove mjere zasigurno biti pozitivan i omogućuje stvaranje novih temelja koji su nužni na EU tržištu. No, upravo na BAU doznajem i da FEP lobira i da se s carinama nastavi, sve do kraja 2026.

Jesu li carine dovoljna zaštita?
Same po sebi carine nisu toliko zaštita koliko ostalu konkurenciju prisiljavaju da ne bude nelojalna u svojim naumima djelovanja na tržištu. No, kako rekoh, uvođenje carina je nova prilika pozicioniranja i tako to treba gledati.

Što će ta mjera značiti za hrvatsku proizvodnju parketa, za vašu tvrtku, kako će se to sada osjetiti u praksi?
Budući da je Hrvatska članica EU i ravnopravno djeluje na tržištu EU, sve to će imati isti efekt i na proizvođače iz RH, pa tako i na našu kompaniju koja ima najpoznatiji domaći brend u ovom segmentu drvenih proizvoda. Budući da smo jedini proizvođač u Hrvatskoj koji ima i vlastitu prodajnu mrežu za naše domaće tržište, očekujemo da pored izvoza i tu ostvarimo efekt mogućnosti jačeg nastupa na projektima sada kada će uvozni drveni pod imati kudikamo veće ulazne cijene.

U praksi, za sada utjecaj ovih carina vidimo na tržištu Italije i Njemačke, gdje se kupci s kojima nismo radili zadnjih godina raspituju o mogućnosti ponovne suradnje, što je odlično i daje pozitivnu sliku ove situacije već vrlo brzo.

U odnosu na proizvođače iz drugih europskih članica hrvatski proizvođači u drvnoj industriji imaju i potporu države u održavanju konkurentnosti njihove proizvodnje kroz model prodaje sirovine iz državnih šuma po posebnoj cijeni. Kakav je učinak te mjere u praksi, jesu li naše tvrtke time postigle bolju poziciju i veću konkurentnost?
Kod nas još egzistira 6-7 domaćih proizvođača drvenih podnih obloga koji ostvare prihod na razini godine oko 150 milijuna eura s izvozom od oko 2 milijuna m2 parketa. Preostali dio do 4 milijuna m2 parketa koji se izvozi iz Hrvatske čine prerađivači u RH, ali koji su u vlasništvu stranih matičnih kompanija iz EU zemalja. Da je bilo barem minimalnog interesa države i naročito Hrvatskih šuma koji gospodari u ime države s ovim resursom, ta proizvodnja je mogla u zadnjih pet do sedam godina biti udvostručena s još više ulaska stranog kapitala u pogone za preradu.

No, model i praksa koju provodi državni monopolist je takva da je njemu svejedno za što se drvni resurs koristi. Njihovoj upravi je dan danas nebitno da li se izvozi sirovina ili podna obloga, jer ne gledaju interes svog vlasnika, nego uski interes manjine kojoj taj vrijedni resurs prodaju ispod cijene. Zato i imamo stagnaciju uopće prerade i izvoza finale, a rast izvoza sirovine i ti trendovi se više neće moći mijenjati.

Što se tiče samog modela prodaje sirovine, tu su prerađivači parketa u lošoj poziciji, jer primjerice ova situacija stagnacije na tržištu zadnje dvije godine odmah ima efekt na smanjenje ugovornih količina s državnim monopolistom, budući da se i proizvodnja koja je baza za pravdanje radi tržišta realno smanjuje, dok je primjerice kod pilanarstva vrlo lako opravdati sirovinu preprodajom ili izvozom sirovine za koju uvijek ima potražnje, pa čak i iz daleke Kine, koja, eto, onda i s tom sirovinom uništava dodatno nas kao finalne proizvođače na ovom tržištu.

Dakle, takvom praksom i modelom koji se provodi, u kojoj se ne mari koja je namjena tog drvnog resursa, radi se dvostruka šteta za ukupno društvo i zapravo efekt tih poticajnih cijena već godinama iskorištavaju vanjski igrači na teret naše države u kojoj resurs postoji. Izračunali smo već prije pet godina da takvim načinom raspodjele koji je protivan propisanim pravilima, državu godišnje ošteti za više od 50 milijuna eura, a to traje od 2020. i situacija po finaliste je svake godine samo lošija. Da ilustriram, ugovorena kvota drvne mase za sirovinu, tj. pilanarstvo, narasla je sa 57 posto u 2018. na 71 posto u 2024., a finalna se u tom razdoblju smanjila s 49 na 29 posto.

Poznato je da ste velik kritičar takvog modela prodaje trupaca, vodite i pravnu bitku s Hrvatskim šumama, ali i udruženjem proizvođača pri HGK oko njegove primjene. Jeste li u inicijativi da se prodaja odvija po tržišnim principima i dalje vuk samotnjak ili imate istomišljenika?
To gledam na način da sam ipak dio većine koja ima interes da iz državnog resursa svi u ovome društvu moraju imati koristi, a ne samo uska manjina. Zato smo se pravovremeno distancirali od te uske skupine koja smatra da je državni resurs njihovo vlasništvo i unatoč tome što su nas pokušali poslovno uništiti time što su nas protuzakonito eliminirali za tržišta nabave državne sirovine, sada kroz pravne procese postepeno dokazujemo da smo bili u pravu i ustrajni smo i dalje u tome da se taj proces odvije do kraja na našu korist.

Puno je prerađivača koji imaju isti stav, ali i na temelju našeg iskustva, nitko osim nas nije izašao u javnost s tom temom, jer se boji reakcije druge strane s kojom i sada ima kakav-takav poslovni odnos i zna da će nakon javne kritike on odmah prestati.

Znate, za takve odluke suprotstaviti se državnom monopolistu trebate imati pored hrabrosti i dozu ludosti, jer na kocku stavljate sav biznis koji ste do tada stvorili i dovodite u neizvjesnost sve dionike s kojima ste u odnosu, koji na prvi rok to niti ne razumiju. Jer, protuzakonitim radnjama on vas može poslovno uništiti odmah, a vama treba minimalno 10 godina da zakonski dokažete suprotno.

Upravo nastupate na najvećem sajmu građevinarstva BAU u Münchenu, kakvi su signali s terena, hoće li potražnja ove godine biti na razini prošle, ima li za optimizma?
Generalno, u branši su se zadnjih dvije godine presložile pozicije u tzv. novu realnost i sada je nastupila stabilnost i kupci mogu biti realni u svojim predviđanjima, a to je najbitnije. S druge strane, i proizvodnja se značajno smanjila, pa su i prilike na tržištu sada i radi toga veće i zato ulazimo s optimizmom u ovu godinu. Sajmovi su redovni dio naše prezentacije već više od 20 godina i to je nešto što, neovisno o očekivanjima, mora biti dio svakog ozbiljnog biznisa u ovoj, ali i u drugim branšama.

Nije mi logično zato da smo od domaćih prerađivača nerijetko jedini tko nastupa na takvim ozbiljnim sajmovima. No, to je i naša prednost za buduće vrijeme, kao i u situaciji gdje većinu potrebe za sirovinom dobavljamo na otvorenom tržištu, što čeka sve prerađivače nakon 2027. i prekida ovog modela povlaštene raspodjele na štetu društva.

Njemačka je za hrvatske parketare bila tržište broj jedan, no zbog pogoršanja situacije i pada narudžbi, mnogi hrvatski drvni proizvođači bili su prisiljeni tražiti nova tržišta. Na kojim tržištima se otvaraju nove prilike?
Vrlo malo su se stvari mogle usmjeriti na nova tržišta, jer smo krizu njemačkog tržišta osjetili u roku tri mjeseca, u prvom kvartalu 2023., a da bi našli novog kupca i započeli ozbiljnu suradnju vama su potrebne najmanje dvije godine, posebice ako govorimo o kupcima na kvalitetnim tržištima poput Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva ili skandinavskih zemalja.

I to sve povezano sa situacijom da morate spuštati cijene, jer svi nude robu, a glavno tržište stoji, a na drugoj strani vam nenormalno rastu troškovi energije, radne snage itd. Kao Požgaj grupa preorijentirali smo se dijelom na nova tržišta, tako da nam je sada tržište Njemačke, koje je prije krize bilo više od 70% sada ispod 45% prihoda. No, za to su nam trebale pune dvije godine. Sada ipak gledamo s optimizmom na prilike u prodaji, jer smo veći dio posla odradili.

Mnoge tvrtke u drvnoj industriji zbog manje poslova i većih troškova najavljivale su stečajeve. I vašim su tvrtkama računi bili u blokadama. Kakvu poslovnu godinu očekujete?
Da, mi u Hrvatskoj smo uz skokove cijene energije za više od 200 posto opterećeni i s rastom cijene rada koji ne prati produktivnost, a s druge strane da bi opstali i konkurirali ovim dampinškim cijenama proizvoda iz Kine, morali ste snižavati prodajne cijene. Sve to mnoge kompanije je dovelo u poziciju otežane likvidnosti, pa čak i one koje 100% sirovine dobavljaju putem povlaštenih cijena od državnog monopoliste.

Mogu reći da smo kao Požgaj grupa najteži dio puta prošli i što se tiče prekida suradnje s državnim monopolistom koji nam je takvu odluku nametnuo protuzakonito i preko noći, ali i u dijelu amortizacije troška energije, kao i prodajnih prilika i ugovora na samom tržištu.

Moram tu spomenuti našeg drugog domaćeg partnera, a to je HEP grupa, čije vodstvo ima potpuno suprotne stavove i promišljanja partnerske suradnje od primjerice vodstva HŠ-a, a koji nam je uvelike pomogao da tranziciju tog udara rasta cijena energije prebrodimo zajedno, a ne nametnuto i preko noći samo na naš teret.