Trideset godina u Hrvatskoj nije bilo takve niske nezaposlenosti kakva se trenutno bilježi. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) u svojoj evidenciji ima nešto više od 87 tisuća nezaposlenih osoba, što je iz statističkog kuta gledano izvrsna brojka u odnosu na one od prije deset i više godina kada je nezaposlenih bilo gotovo 400 tisuća.

S druge strane, trenutno je više od 200 tisuća nepopunjenih radnih mjesta. Pridružimo li toj brojci i oko 120 tisuća stranih radnika iz trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj, a bez kojih bi potražnja za radnom snagom bila još i veća, zaključak je općepoznat i kaže da Hrvatska kronično pati od manjka radne snage.

Nezaposleni, a najtraženiji

Upravo stoga zbunjuju brojke iz statističkih podataka iz HZZ-a, a koje se odnose na razdoblje od siječnja do listopada ove godine.

No, u oči bodu podaci o nezaposlenim osobama prema zanimanjima koji su 31. listopada ove godine bili u evidenciji HZZ-a. Točnije, u oči bode nesrazmjer između broja traženih radnika prema njihovim zanimanjima i broja nezaposlenih s tim istim zanimanjima, piše N1.

Primjerice, dok se traži čak 15.314 prodavača/prodavačica, među nezaposlenima ih je skoro trećina od traženog broja – 4.586. Drugo najtraženije zanimanje u Hrvatskoj su čistači/čistačice – njih se traži 12.007, a među nezaposlenima ih je i više od trećine – čak 4.816. Slični su omjeri i za radnike/radnice za pomoć u kući (traži se 8.375, na burzi ih je 2.571), konobare/konobarice (8.324 – 1.429), kuhare/kuharice (5.768 – 1.123), skladištare/skladištarke (4.050 – 1.258)… i tako redom.

Naročito je zanimljiv primjer administrativnih službenika/službenica kojih se na tržištu rada traži 4.208, a među nezaposlenima ih ima i više od tog broja – 4.618.

“Upisujemo puno tamo gdje već ima viška”

Ekonomist Luka Brkić, profesor na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Zagrebu, kaže da u tumačenju ovih brojki treba poći od neusklađenosti tržišta rada s obrazovnim sustavom.

“Mi i dalje školujemo i na fakultetima upisujemo mlade u programe u koje više nitko ne upisuje. Imamo visoke upisne kvote za zanimanja u kojima već postoji višak ljudi. Primjera radi, školujemo puno više ekonomista nego što ih je potrebno”. kaže.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nadalje, Brkić kaže da na domaćem tržištu rada imamo fenomen koji se događao 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća kada su ljudi iz Hrvatske i s područja bivše Jugoslavije odlazili na rad u razvijene zemlje zapadne Europe.

“Ti tzv. gastarbajteri, odlazili su raditi poslove koje tamošnje domicilno stanovništvo nije htjelo raditi. To se sada događa i nama. Nemamo dovoljno upisanih u škole i na fakultete te na druge načine stimuliranih deficitarnih zanimanja poput medicinskih sestara, dok istodobno imamo problem s potražnjom za radnicima u djelatnostima u kojima hrvatski građani ne žele raditi ili bar ne u dovoljnoj mjeri za novac koji se nudi”, tumači Brkić.

Istraživanje

Poslodavci su sami krivi što radnike traže svijećom

Glad za radnicima

Izgledno 180.000 dozvola za strance, mogle bi važiti tri godine, krajem godine stižu nova pravila igre

Rušenje cijene rada izazvalo nesrazmjer

U tom smislu znakovito je da su među najtraženijim zanimanjima u Hrvatskoj medicinske sestre i medicinski tehničari opće njege. Potrebno ih je više od 11 i pol tisuća, a na burzi ih nema, barem ne među 20 najbrojnijih zanimanja nezaposlenih. Slično je i s odgojiteljima/odgojiteljicama predškolske djece. Potrebno ih je više od sedam tisuća, a na burzi ih praktički nema, piše N1.

Brkić napominje da je do nesrazmjera došlo zbog rušenja cijene rada na domaćem tržištu.

“Strani radnici koji dolaze k nama spremni su raditi i za 600 – 700 eura bruto kao čistačice, spremačice, ili pomoćni kuhari, a hrvatski radnici to neće raditi za taj novac. Strani radnici to mogu jer će njih pet, sedam ili deset zajednički snositi troškove stanovanja i hrane što im je podnošljivo kako bi dvije trećine zarađenog novca mogli poslati svojima u domovinu gdje se za te iznose može živjeti puno pristojnije od tamošnjeg prosjeka”, ističe.

“Niska nezaposlenost je dobra, ali ima i nešto loše”

U Hrvatskoj je, dodaje, takvo što nemoguće.

“Ne možete živjeti u Zagrebu pa i drugdje s bruto plaćom od 600 eura, a da usto imate stan ili ste podstanari, da imate auto, da vam djeca idu u školu i da ne nabrajam dalje”, kaže.

S te strane, trenutna rekordno niska nezaposlenost u Hrvatskoj ima i svoje naličje jer uz nju još uvijek nema dovoljne razine zaposlenosti.

“Koliko god se na prvi pogled činilo da je ta, objektivno niska stopa nezaposlenosti dobra, s druge strane ovi podaci o kojima govorimo pričaju posve drugu priču. Kad gledate sektore u kojima je najveći manjak radne snage, tamo se najviše traže radnici koji ne donose višu dodanu vrijednost. To nisu sektori koji trebaju visoku razinu obrazovanja. I to je taj lošiji dio niske nezaposlenosti. Niska nezaposlenost je dobra, ali nije dobra struktura nezaposlenih unutar nje”, smatra prof. Brkić.