Prije tjedan dana otvoreno je dvotjedno javno savjetovanje o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a već na pola puta predložena su zakonska rješenja izazvala 70-ak komentara.

Ne baš neočekivano, najviše reakcija izazvale su novosti vezane uz obiteljski/privatni smještaj, odnosno kratkoročne turističke najmove u dijelu koji se odnosi na predloženu definiciju pojma “domaćina” te uvođenje obveze ishođenja suglasnosti 80 posto suvlasnika zgrade kod izdavanja rješenja za kratkoročni najam.

Prema obrazloženju resornog ministarstva, definiranje pojma domaćina predstavljat će “pravni temelj za razlikovanje pravog obiteljskog smještaja od iznajmljivača koji pružaju uslugu smještaja u domaćinstvu isključivo s ciljem obavljanja gospodarske djelatnosti”.

Domaćinom se, prema predloženoj definiciji, smatra iznajmljivač koji ima prijavljeno prebivalište na području jedinice područne (regionalne) samouprave gdje se nalazi objekt u kojem pruža ugostiteljsku uslugu smještaja u domaćinstvu.

Sporan kriterij prebivališta
U obrazloženju se s tim u vezi navodi kako “prijedlog zakona ne propisuje drugačije uvjete za domaćine u odnosu na ostale iznajmljivače, već samo definira domaćina, ali se otvara mogućnost da se izmjenama poreznih zakona propiše različit porezni tretman domaćina i ostalih iznajmljivača koji pružaju uslugu smještaja u domaćinstvu isključivo s ciljem obavljanja gospodarske djelatnosti koja predstavlja nelojalnu konkurenciju domaćinstvu i ostatku turističkog sektora, i koja bitno utječe na smanjenje stambenog fonda i kvalitetu stanovanja”.

Dok u Ministarstvu turizma smatraju kako će to pozicionirati obiteljski smještaj kao dodanu vrijednost hrvatskog turizma i omogućiti brendiranje smještaja kod domaćina, u mnogim se komentarima sugerira kako će umjesto više reda to rezultirati ustavnim tužbama.

Prebivalište u JL(R)S kao kriterij za status domaćina mnogi ocjenjuju diskriminatornim, nelogičnim i protuustavnim. “I domaćini i ‘nedomaćini’ obavljaju istu djelatnost, i jedni i drugi mogu biti na raspolaganju gostima neovisno o adresi prebivališta”, ističe jedan komentator.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Drugi, pak, navodi da se u dijelu reakcija problematizira i različit pravni i porezni tretman, odnosno “podjela na rentijere i domaćine” sa stajališta višestambenih zgrada nasuprot privatnih zdanja za iznajmljivanje. Neki pritom navode da se “domaćini” nerijetko tijekom sezone isele i nalaze se i po nekoliko desetaka kilometara udaljeni od svojih gostiju kojima nerijetko ne predaju ni ključeve.

Drugi pak u kontekstu prebivališta “domaćina” ističu kako, prema prijedlogu zakona, netko može biti u drugoj županiji i tako biti bez statusa domaćina iako mu je prebivalište udaljeno 1-2 kilometra, nasuprot nekome tko ima prebivalište u 50-ak kilometara udaljenoj JLS unutar iste županije.

Kad je pak riječ o obvezi ishođenja suglasnosti suvlasnika u zgradama, “da bi država mogla uvjetovati potpise njih 80%, najprije bi morala osigurati potpuno riješeno imovinsko-pravno stanje i poznato vlasništvo u zemljišnim knjigama. Bez toga je takav prijedlog Zakona neustavan”, upozoravaju neki.

Prostor za ucjene
Drugi, pak, smatraju kako to otvara i prostor za ucjene, a obrazloženja da se ne zna tko ulazi u zgradu drže potpuno pogrešnim, jer gosti su dužni predočiti osobni dokument te su prijavljeni putem sustava eVisitor. Dodaju da bi se tom logikom moglo postaviti i pitanje trebaju li suglasnost stanara tražiti npr. i javni bilježnici, ordinacije, odvjetnička društva i drugi poduzetnici koji u zgradama imaju urede.

“I argument da samo turisti stvaraju buku je promašen. Kućni red dužni su poštovati svi koji borave u zgradi”, konstatiraju neki. Dio sudionika e-savjetovanja predložena zakonska rješenja u konačnici iščitavaju na način da se njima “ide na ruku hotelijerima čiji vlasnici su većinom stranci”, no dio ih u svemu tome vidi i diskriminaciju u smislu kontinentalne i jadranske Hrvatske. Očito je da mnogi u predloženim zakonskim novostima vide prijetnju i ugrozu vlastitih interesa i pozicija, ali realno je očekivati i da bi u ovom obliku mogle potaknuti i brojne tužbe.