Svjetsko gospodarstvo i dalje pretjerano iskorištava prirodu, unatoč tome što je u potpunosti ovisno o njoj. Lako je uvidjeti zašto je to neodrživo, posebno s obzirom na opasnu eskalaciju klimatskih promjena. S obzirom na to da se jaz u financiranju biološke raznolikosti procjenjuje na oko 700-900 milijardi dolara godišnje, sve su veći pozivi uoči Konferencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti u listopadu u Caliju u Kolumbiji (COP16) za “ulaganje u prirodu”.

Ali ovim dobronamjernim naporima promiče šira slika. Ulaganje u prirodu neće je spasiti sve dok globalno gospodarstvo troši više prirodnih resursa nego što planet može izdržati. To je kao da pokušavate prijeći na niskougljično gospodarstvo korištenjem skupih shema skladištenja ugljika, dok istovremeno dopuštate industrijama koje se oslanjaju na fosilna goriva da emitiraju sve više stakleničkih plinova.

Umjesto toga, potrebno je regenerativno globalno gospodarstvo koje čuva i obnavlja prirodu i na taj način pomaže svijetu da postigne ključne klimatske ciljeve. Ukratko, moramo raditi na održivom i pravednom biogospodarstvu.

Deset načela
Biogospodarstvo obuhvaća širok raspon sektora i poslovnih aktivnosti. Najočitiji su regenerativni oblici poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i akvakulture. Postoje i mnogi načini na koje se tehnologija kombinira s proizvodnjom na kopnu i moru, od plastike na biološkoj osnovi do bioenergije i biofarmaceutike. Na kraju, postoje brojne mogućnosti za financijalizaciju vrijednosti prirode kroz pravedne kredite za ugljik i biološku raznolikost visokog integriteta temeljene na prirodi.

Potencijal je ogroman. Svjetski forum za biogospodarstvo procjenjuje trenutnu vrijednost globalnog biogospodarstva na četiri bilijuna dolara, a neke projekcije pokazuju da bi to moglo porasti na 30 bilijuna dolara ili više do 2050. godine. Međutim, biogospodarstvo nije automatski održivo ili pravedno. Može uništiti prirodu, primjerice prekomjernim izlovom i krčenjem šuma. Slično tome, može produbiti nejednakosti: već je izviješteno o tome da strani ulagači prisvajaju zemljišta, pa zemlje bogate prirodom i lokalne zajednice na globalnom jugu dolaze u lošiji položaj.

Primjerice, jedno od glavnih pitanja u programu biološke raznolikosti jest kako osigurati pravednu podjelu dobiti ostvarene digitalnim sekvenciranjem genetskih resursa. Podaci o sekvencama DNK-a – koji se u političkim krugovima nazivaju “informacijama o digitalnim sekvencama” (DSI) – donijeli su revoluciju u znanosti o životu i potiču inovacije u sektorima poput sigurnosti hrane, medicine, zelene energije i očuvanja biološke raznolikosti. Otvoreni pristup sekvenciranim uzorcima virusa SARS-CoV-2 djelomično je odgovoran za brzi razvoj dijagnostičkih kompleta i cjepiva.

Informacije o digitalnim sekvencama također ima mnoge komercijalne primjene i pružaju nove mogućnosti za gospodarski razvoj. Obećavajuće je da su se pregovarači nedavno dogovorili o nacrtu preporuke za operacionalizaciju poštene i pravedne podjele koristi od informacija o digitalnim sekvencama, uključujući stvaranje globalnog fonda, koji će se razmotriti na konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti COP16.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Brazil je u svojoj trenutačnoj ulozi predsjednika skupine G20 preuzeo vodeću ulogu u promicanju pravednog i održivog biogospodarstva. To uključuje uspostavu inicijative G20 o biogospodarstvu, koja je nedavno definirala deset dobrovoljnih načela na visokoj razini koja će pomoći tvorcima politika da njeguju biogospodarstvo koje promiče socijalnu uključenost, osigurava održiva radna mjesta i ubrzava napredak prema klimatskim ciljevima i ciljevima u području prirode. Postoje velike nade da će Brazil nastaviti s tim radom tijekom svog predsjedanja UN-ovom konferencijom o klimatskim promjenama 2025. i da će Južna Afrika unaprijediti sličan program kada preuzme predsjedanje skupinom G20 krajem godine.

U ovom se trenutku može poduzeti nekoliko koraka kako bi se olakšala ulaganja u biogospodarstvo. Stvaranje zajedničkih standarda mjerenja i računovodstva prirodnog kapitala moglo bi pomoći agencijama poput UN-ove Trgovine i razvoja i Svjetske trgovinske organizacije da poboljšaju dogovore za biotrgovinu i riješe probleme subvencija.

Određivanje ekonomske vrijednosti usluga okoliša moglo bi pomoći u poticanju ulaganja povećanjem gospodarske vrijednosti održivog biogospodarstva. Osmišljavanje pravila o trgovini i ulaganjima, rješavanje manjka podataka i osiguravanje sustavne analize ključni su za razvoj snažnog biogospodarstva. Regionalne skupine kao što su Europska unija i Afrička unija u dobrom su položaju da započnu s provedbom tih promjena.

Krize javnog duga
Za razvoj uspješnog biogospodarstva potreban je integrirani pristup, a to započinje poticajnim politikama. Regenerativna poljoprivreda, poput bioplastike i bioenergije, nailazi na poteškoće u natjecanju s alternativama s visokim emisijama ugljika koje često dobivaju značajne subvencije. “Bio-poduzeća” koja se uvelike oslanjaju na tehnologiju trebaju poticajni ekosustav poslovnih partnerstava, istraživanja i inovacija, propisa i javnog financiranja koji često nedostaje u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.

Takvi izazovi otežavaju zemljama globalnog juga da unaprijede sektore s dodanom vrijednošću koji se održivo koriste njihovim prirodnim bogatstvima. Štoviše, iako nekoliko država sve više razvija strategije biogospodarstva, krize javnog duga i fiskalni pritisci koji iz toga proizlaze često su prepreka pokretanju domaćeg javnog financiranja ili privlačenju privatnih ulaganja.

Razvojne financijske institucije mogu igrati i igraju važnu ulogu na globalnom jugu. Primjerice, 2024. godine Međunarodna financijska korporacija izdvojila je 56 milijardi dolara privatnim tvrtkama i financijskim institucijama u zemljama u razvoju.

Ali mnogim od tih institucija nedostaje strategija ili fokus na biogospodarstvo, iako ulaganje u pravedno i održivo korištenje, očuvanje i regeneraciju prirodnih resursa može zaštititi biološku raznolikost, pojačati klimatske mjere, stvoriti pristojna radna mjesta i ubrzati usvajanje čiste tehnologije.

Ostvarivanje ovih prilika iziskuje više od jednog ulaganja odjednom. Samo povezivanjem nacionalnih i regionalnih strategija s međunarodnom suradnjom možemo izgraditi održivo i pravedno biogospodarstvo koje nam je potrebno.

© Project Syndicate 2024.