Kada je riječ o javnoj raspravi o pitanjima zaštite okoliša, uobičajeno je čuti poruke raznih nevladinih organizacija koje izražavaju nezadovoljstvo postojećim stanjem te zahtijevaju hitne promjene. U pravilu se radi o organizacijama koje imaju političke ciljeve i ambicije te na taj način utječu na sadržaj poruka iznesenih u medijskom prostoru. Takvo stanje stvari dovodi do vrlo zabrinjavajućeg trenda, a to je da javno mišljenje o važnim pitanjima, koji se odnose na zaštitu okoliša, oblikuju one organizacije koje pretpostavljaju svoje političke ciljeve znanstveno utemeljenim činjenicama kojima bi se javnost trebala rukovoditi kada je u pitanju sudjelovanje i odlučivanje u postupcima vezano za zaštitu okoliša.

S druge strane, struka, odnosno osobe koje posjeduju znanje o problematici zaštite okoliša rijetko istupaju u javnost, a kada to i čine način komunikacije često je dvojben, iz jednostavnog razloga što svaka problematika, a pogotovo ona okolišna, nije jednostavna te je struci neprihvatljivo svođenje kompleksnog problema na par paušalnih rečenica koje javnost lako pamti te na temelju takvih tvrdnji stvara mišljenje o određenom okolišnom problemu.

Ovakvo stanje stvari problematično je iz nekoliko razloga. Nevladine organizacije su po svojoj prirodi organizacije vođene određenim ciljevima te izneseni stavovi često odražavaju program organizacije umjesto stvarno stanje okolišne problematike koja se razmatra.

Utjecaj čovjeka neosporan, ali…

Kao primjer navedenog može se navesti problematiku vezanu za klimatske promjene. Treba istaknuti da postoji iznimno snažan znanstveni konsenzus o utjecaju čovjeka na klimatski sustav. U svezi navedenog važno je uzeti u obzir izvješća koji svakih pet godina objavljuje Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC, međuvladino tijelo Ujedinjenih naroda koje su 1988. godine osnovali Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Svjetska meteorološka organizacija (WMO)), a koji sačinjava veliki broj stručnjaka iz tog područja. Nevladine organizacije često predlažu rješenja koja nisu u skladu sa stručnom podlogom koju objavljuje Međuvladin panel o klimatskim promjenama te su njihova stajališta nerijetko odraz političkih ideologija koje zagovaraju. Navedena stajališta zbunjuju javnost te potiskuju u drugi plan znanstveno utemeljene činjenice koje bi trebale biti osnova za poduzimanje radnji s ciljem smanjena emisija stakleničkih plinova te sprječavanja učinaka klimatskih promjena na stanovništvo i okoliš.

Činjenica je da nevladine organizacije imaju dominantan utjecaj u stvaranju javnog mišljenja kada je u pitanju problematika zaštite okoliša što dovodi do toga da se često zaobilazi glasove stručnjaka, odnosno znanstvenika koji posvete čitave karijere proučavajući određeni problem vezano za okoliš. S tim u vezi treba napomenuti da znanstvena zajednica, za razliku od mnogih nevladinih organizacija, nema platformu i mehanizme za odnose s javnošću koje neke velike nevladine organizacije imaju, a što nedvojbeno otežava da njihovi odmjereniji stavovi i činjenice utemeljene na dokazima dopru do javnosti. Nastavno na izneseno, postavlja se pitanje što je nužno učiniti da se čuje glas znanstvenika i struke i da isti ima barem jednak utjecaj u medijskom prostoru kao glas raznih nevladinih organizacija.

Jedan od mogućih pristupa je stvaranje platformi koje bi bile izrađene tako da podižu razinu stručnog znanja osoba koje će se informirati na takvim platformama. Navedeno bi zahtijevalo i medijsku kampanju o postojanju istih s ciljem da šira javnost bude upoznata s time. Svrha takvih platformi bila bi da se svakome omogući postavljanje pitanja u vezi zaštite okoliša, a na koja pitanja bi odgovarali stručnjaci. Platforme bi trebale uključivati partnerstva između znanstvene zajednice i medijskih kuća kako bi se osiguralo da se najnovija dostignuća približe na jednostavan i lako razumljiv način široj javnosti.

Isto tako, i samu javnost bi trebalo poticati na razvijanje kritičnog promišljanja kada su u pitanju informacije koje dobivaju iz medija, na način da razlikuju zagovaranje određenih političkih ciljeva od informacija utemeljenih na dokazima. Svakako odgovornost je i na znanstvenicima i stručnjacima koji bi se puno aktivnije i izravnije trebali uključiti u medije i biti prisutni na javnim forumima. Od iznimne je važnosti uspostaviti programe koji bi za cilj imali naobrazbu znanstvenika o načinu komunikacije s javnošću, a što bi znanstvenicima i stručnjacima omogućilo da svoje često složene ideje na jednostavan način približe javnosti te tako i sudjeluju u javnom dijalogu. U konačnici, odgovornost jest i na političarima i medijskim kućama koji trebaju učiniti veći napor te se konzultirati sa stručnjacima kada izvještavaju o pitanjima zaštite okoliša. U Republici Hrvatskoj mediji se često obraćaju političarima koji vode ili su vodili resor zaštite okoliša, međutim takvi će komentari, koji su vjerojatno dati u dobroj namjeri, biti politički “obojeni” te neće do kraja moći pružiti uvid u stvarnu problematiku i eventualna rješenja kada je u pitanju zaštita okoliša.

Dominacija jednih

Svrsishodno bi bilo uspostaviti i savjetodavne odbore koje bi sačinjavali znanstvenici iz različitih područja te bi se političke odluke trebale donositi u suradnji i konzultaciji s takvim tijelima. Treba napomenuti da je sličan odbor bio uspostavljen za vrijeme pandemije SARS-CoV2 virusa, međutim zbog prekomjernog političkog utjecaja to tijelo nažalost nije polučilo do kraja željeni rezultat, a to je da se pomogne vladi da donosi smjernice i odluke koje su u skladu s najboljim saznanjima dostupnima u tom trenutku. Zaključno, treba napomenuti da nevladine organizacije imaju važnu ulogu u promicanju svijesti i mobiliziranju javnosti kada je u pitanju zaštita okoliša. Međutim, treba imati u vidu da njihova izrazita dominacija u medijskom prostoru može dovesti do formiranja iskrivljenog javnog mišljenja. Rješenje tom problemu jest uključiti znanstvenike i stručnjake u javne rasprave, omogućiti im da se njihov glas čuje, uvažiti mišljenje struke te poticati društvo da bude kritično prema informacijama koje dobiva iz medija. To će dovesti do toga da pristup problemima zaštite okoliša bude u što je moguće većoj mjeri utemeljen na znanstveno dokazanim činjenicama i tek tada će se problemima zaštite okoliša i održivog razvoja moći pristupiti na učinkovit i održiv način.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost