Pulska Arena Hospitality Group za deset dana održava glavnu skupštinu. Budući da kompanija ima natpolovičnog vlasnika, oko ishoda glasanja o prijedlozima odluka ne bi trebalo biti neizvjesnosti, ali isto tako izvjesno je da za Upravu neće biti najugodnija. To su nagovijestila dva protuprijedloga vezana uz dividendu. Ili preciznije, obrazloženja tih protuprijedloga. Vodstvo pulske hotelske kompanije za skupštinu je predložilo zadržavanje lani ostvarene dobiti od oko 6,1 milijun eura, ali i isplatu dividende od 0,75 eura po dionici odnosno ukupno oko 3,8 milijuna eura iz otprije zadržanih dobiti.

U odnosu na prošlu godinu to je za svega pet eurocenti više po dionici ili ukupno za oko 250.000 eura više. Spomenuti prijedlog znači dividendni prinos od 2,34 posto, što je u odnosu na druge burzovno listane turističke kompanije koje su se dosad očitovale o dividendama osjetno manje.

Primjerice, porečki Valamar i rapski Imperial Riviera za svoje su dioničare predvidjeli isplate koje impliciraju gotovo dvostruko veće dividendne prinose (4,23 odnosno 4,33 posto), a nešto veći (2,7 posto) je npr. i kod Ilirije. U svakom slučaju, upravitelji AZ i PBZ-CO mirovinskih fondova, koji su uz Park Plaza grupu (PPHE) kao većinskog vlasnika pojedinačno najveći dioničari Arene, s dividendnom politikom kompanije se ne slažu. Iz AZ-a su to jasno poručili i uoči lanjske skupštine kad su također tražili veću isplatu. Ovaj put izašli su s protuprijedlogom 60-ak posto veće dividende, 1,19 eura po dionici. Iz PBZ-CO-a na očitovanje dioničarima uputili su protuprijedlog za više nego dvostruko veću dividendu, 1,65 eura po dionici.

Kako PPHE preko projektnih ili tzv. SPV tvrtki (nizozemske Bore, odnosno hrvatske Dvadeset osam) drži 53,5 posto Arene, jasno je da ishod glasanja ovisi o njemu. Utoliko su protuprijedlozi dvaju mirovinskih društava, koji zajedno drže oko 20 posto kompanije (AZ oko 12, a PBZ-CO 8,6%), u prvom redu alat za stvaranje pritisaka na upravu i većinskog vlasnika. U najkraćem, iz obrazloženja zahtjeva za većom dividendom progovara šire nezadovoljstvo, ne samo dividendom i odnosom prema manjinskim dioničarima, već i rezultatima u odnosu na sektorske “parnjake”.

U prvom redu njihove frustracije proizlaze iz činjenice da su im od ulaganja u Arenu prilikom javne ponude dionica (IPO) prije sedam godina te dionice i dalje u prilično dubokom minusu. Aktivistički pristup u takvoj situaciji svakako je razumljiv, a to je i pitanje odgovornosti s aspekta zaštite interesa članova tih fondova.

U PBZ-CO-u su se u obrazloženju zadržali na ocjeni da društvo ima snažnu bilancu i pozitivan operativni rezultat te da su financijsko stanje i likvidnost takvi da isplata veće dividende ne predstavlja prijetnju za stabilnost i normalno funkcioniranje poslovanja. AZ je pak mnogo opširnije i oštrije iznio svoje argumente. Pozabavio se raznim usporednim pokazateljima poslovanja. Od tempa oporavka, odnosno rasta u razdoblju nakon pandemijske godine u odnosu na sektorski usporedive kompanije, do troškovnih stavki, uključujući – naknade Upravi.

Konačno, ono što im je najveća briga je odraz svega na vrijednost dionica, odnosno povrat na ulaganje. Današnja cijena dionice, naime, još je uvijek 41 posto ispod one po kojoj su u njih uložili u IPO-u sredinom 2017.

Značajna ulaganja

U tom razdoblju, kažu, usporedive kompanije ostvarile su rast cijene u rasponu od 7,4 do čak 126 posto. Uzme li se u obzir i kumulativna inflacija u tih gotovo sedam godina (27,5 posto), realni gubitak na cijenu iz IPO-a iznosi čak 57 posto. Realni povrati kod pet usporedivih kompanija čijim se dionicama trguje na Zagrebačkoj burzi iznose od -22 do +64 posto.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Arena je lani zabilježila rast prihoda od 15,5 posto, na 126,5 milijuna eura, što je u usporedbi s 2019. godinom povećanje za nešto više od petine. I u protekle dvije godine, i u odnosu na posljednju pretpandemijsku, kažu, to je najsporiji rast prihoda odnosno oporavak poslovanja među kompanijama iz usporedbe (kojima su lani prihodi rasli 19%, a u odnosu na 2019. godinu medijalni rast im je bio 40%, uz raspon od 26 do 169%).

Navode da Arena ima i najveću zaduženost, kao i najnižu operativnu profitabilnost u odnosu na te konkurente, što je dijelom i posljedica nešto većih troškova, od materijalnih do rashoda za zaposlene. Pritom su, kažu, i troškovi primitaka članova Uprave među najvišima u turističkoj industriji.

Valja ipak reći da su na poslovanje pulske kompanije utjecala i značajna kapitalna ulaganja u proteklom razdoblju. Sve u svemu, čini se da dio nezadovoljstva proizlazi i iz manjkave komunikacije između AHG-a i mirovinaca. Da nju nesumnjivo valja unaprijediti, smatra i Hrvoje Fajdetić, jedan od istaknutijih dioničarskih aktivista koji je prošle godine i sam uputio, kritikama praćen, skupštinski protuprijedlog.

Reakcijom Park Plaza Grupe na njegove protuprijedloge on je, pak, zadovoljan. Dionice su kupovali Uprava AHG, Park Plaza kao većinski dioničar i AHG za trezor, a alocirane su Upravi i kao bonus.

Mjerenje zarade

Iako opravdanim smatra zahtjeve mirovinaca za većom dividendom, prema mjerenju zarade Uprave samo kroz EBITDA-u i prihode, je suzdržan. Jer, kroz ovo razdoblje AHG se bavio ponajprije razvojem nekretninskih projekata i razvojem Pule kao destinacije, kaže, dodajući tome i otvaranje hotela i restorana u Zagrebu, kao i hotela u Beogradu.

Premda pozdravlja traženje veće dividende, vjeruje da bi se bolji povrat dioničarima ostvario kroz tzv. ‘share buyback’. Upravo u tom kontekstu posebno naglašava važnost kvalitetnije komunikacije s OMF-ovima. Osim što su značajni dioničari, kao najveći i dugoročni investitori u Hrvatskoj, oni su u osnovi i prirodni kupci nekretnina kakve u vlasništvu ima i AHG, podsjeća. Hipotetski, u tom slučaju (prodaje) novac se može upotrijebiti npr. za ‘share buyback’ ili dividendu.