Kada je Zeleni klimatski fond (GCF) osnovan prije nešto više od deset godina, smatran je potencijalno korisnim alatom za potporu zemljama u razvoju u prelasku na razvojne puteve otpornosti na klimatske promjene i niske emisije.

Danas je to najveći svjetski fond posvećen klimi, koji predstavlja značajan dio pričuva za borbu protiv globalnog zatopljenja. Mora se odgovarajuće financirati kako bi uspio.

Kako bi se nastavilo financirati ambiciozno djelovanje u području klime, Zelenom klimatskom fondu bit će potrebni tradicionalni doprinositelji kako bi povećali svoje obveze i novi doprinositelji za pomoć tijekom drugog kruga nadopunjavanja, koji je trenutačno u tijeku.

Nije pretjerano reći da je kampanja nadopunjavanja Zelenog klimatskog fonda test predanosti svijeta borbi protiv klimatskih promjena.

Otežana situacija
Dvije najnovije konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26 i COP27) pokazale su da svjetski čelnici prepoznaju važnost ograničavanja globalnog zatopljenja na 1,5 Celzijev stupanj.

Međutim, izazov provedbe, istaknut na prošlogodišnjoj konferenciji COP27 u Sharm El-Sheikhu, na summitu za Novi globalni dogovor o financiranju u Parizu u lipnju i na summitu o klimi u Africi u Nairobiju, donosi 2,4 bilijuna dolara koji će zemljama u razvoju trebati godišnje do 2030. za postizanje tog cilja.

Zemlje u razvoju suočavaju se s jako nepovoljnim uvjetima po pitanju ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbi njima. Tijekom prošle godine Sjedinjene Američke Države i Europska unija najavile su velike subvencije za poticanje domaćih ulaganja u čistu energiju.

Te će politike vjerojatno dovesti do brzog napretka u području zelene tehnologije. No, uslijed kontinuiranog rasta kamatnih stopa i financijskih troškova, one će također otežavati situaciju zemljama u razvoju koje žele iskoristiti te inovacije za privlačenje kapitala.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Rat u Ukrajini također je zakomplicirao zelenu tranziciju poremetivši planove nekih zemalja za postupno ukidanje ugljena i fosilnih goriva. Mnoge druge zemlje revidirale su svoje obveze i rokove za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova, dok je korporativni sektor također revidirao svoje ciljeve naniže.

Možda još važnije, zbog rekordnog povećanja cijena hrane, goriva i gnojiva, povećanja kamatnih stopa i neodrživog opterećenja duga, mnoge zemlje u razvoju iscrpile su svoje devizne pričuve i nemaju fiskalni prostor za ostvarivanje svojih klimatskih ciljeva.

Istodobno, klimatske promjene potiču sve ekstremnije vremenske prilike i vremenske anomalije, od ciklona u Južnoj Africi i Libiji, do tajfuna u istočnoj Aziji i suša u Latinskoj Americi. Ako se ti događaji nastave ovakvom brzinom, procjenjuje se da bi do 2050. moglo biti raseljeno 1,2 milijarde ljudi. Mnoge zemlje u razvoju stoga su sve osjetljivije na katastrofe povezane s klimom ne svojom krivnjom i već su počele usmjeravati domaće resurse na napore za prilagodbu.

Uznemirujuća poplava
Eksponencijalno povećanje opsega i učestalosti ekstremnih vremenskih uvjeta i rastući troškovi povezani s takvim događajima u potpunoj su suprotnosti sa sporim tempom globalnih reakcija. Ta neusklađenost, zajedno s ozbiljnim nedostatkom financijskih instrumenata koji ne stvaraju dug, umanjila je povjerenje zemalja u razvoju u globalnu financijsku strukturu.

Iako razvijeni svijet može potrošiti milijarde na državne subvencije i poticaje za promicanje zelene tranzicije kod kuće, zemlje s niskim i srednjim dohotkom najviše pate od kašnjenja u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima na globalnoj razini. Još je više uznemirujuća poplava ulaganja koja se slijeva u industriju fosilnih goriva kako bi se proširilo poslovanje na globalnoj razini.

Taj trend, međutim, nije nezaustavljiv. Razvijene zemlje i institucije poput Zelenog klimatskog fonda mogu preuzeti inicijativu u tri ključna područja kako bi obnovile povjerenje zemalja u razvoju i ojačale svoju otpornost na klimatske promjene.

Za početak, razvijene zemlje moraju znatno povećati sredstva za Zeleni klimatski fond – jedinu međunarodnu instituciju čija je isključiva odgovornost borba protiv klimatskih promjena. Zeleni klimatski fond može učiniti mnogo više, osobito pomažući u izgradnji i provedbi programa za pojedine zemlje i planova prilagodbe te omogućavanjem provedbe projekata smanjenja emisija.

Primjerice, kako bi odmaknule u području klimatskih tehnologija, zemljama u razvoju potrebna su financijska sredstva za usvajanje skalabilnih strategija prilagodbe i ublažavanja. Nadalje, ulaganja u prijenos tehnologija mogu preobraziti i druge sektore i industrije, kao što je poljoprivreda, za borbu protiv klimatskih promjena.

Isto tako, s više kapitala Zeleni klimatski fond može ponuditi i doprinijeti jeftinijem financiranju za zemlje u razvoju. Kada je riječ o borbi protiv globalnog zatopljenja, razvijene zemlje moraju ispuniti svoje odgovornosti prema ostatku svijeta. Posljednjih je nekoliko godina pokazalo da klimatske promjene ne poznaju granice, a odgovor na ovu egzistencijalnu prijetnju iziskuje mobilizaciju cijelog svijeta. Sve manje od toga jamčilo bi poraz.

© Project Syndicate 2023.

* Koautor članka je Mahmoud Mohieldin, bivši egipatski ministar za ulaganja, izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda