Iako se tragedija masovnog ubojstva koja je nedavno zadesila Beograd nikad neće zaboraviti, u danima kad u prijestolnici Srbije nema prosvjeda za i protiv režima, atmosfera u gradu vrlo je živahna, kao da nije bilo pandemije, a užurbanost na ogromnom gradilištu Beograd Waterfronta ne daje naslutiti da su globalni ulagači zbog geopolitičke situacije i porasta kamatnih stopa još uvijek “on hold”.

Pred dovršetkom je Kula Beograd, najveća zgrada u Srbiji koja bi mogla postati novi simbol grada i uskoro dom Marriottova hotela St. Regis, koji će Beogradu donijeti kariku koja je nedostajala, luksuzni turizam.

Unatoč tome što posluju bolje nego ikada, beogradski hoteli dijele ogroman problem sektora u vodećim europskim gradovima, nedostatak kadrova koji će i u idućem razdoblju biti najveći izazov poslovanja, otkriva nam Aleksandar Vasilijević, direktor beogradskog Hiltona i predsjednik Udruženja hotelijera Srbije HORES.

Kako su hoteli u Srbiji i Beogradu preživjeli pandemiju i koja je bila najveća posljedica za poslovanje?
Za vrijeme pandemije hotelijerstvo u Srbiji jest patilo zbog pada prometa, ali samo ono gradsko, jer nije bilo dolazaka iz inozemstva. Ljudi su bježali u planine, tako da su naše terme i planine radile izvanredno, čak i za vrijeme Covida. Za gradsko hotelijerstvo i urbane sredine posljedica je da je jako puno radnika otišlo iz industrije, najviše u dostave. Većina je tamo i ostala, dijelom zbog potražnje, jer se stvorila navika rada od kuće.

Ostali su u dostavama i zato što su ti radnici u određenom trenutku postali freelanceri, zbog čega imaju veća primanja, te su dobili percepciju da sami rade raspored i sami sebi su šefovi. Mlade ljude, pogotovo iz Z generacije, ne zanimaju socijalno i zdravstveno i mirovina, oni svoj bruto gledaju kao neto. Oni nemaju percepciju štednje, mirovinskih fondova, jer žive u trenutku, uz svijest da će ljeti imati više prihoda jer će biti više posla i obrnuto. Doduše, jedno su očekivanja drugo je stvarnost.

Kako se snalazite s kadrovima? Koliko su vam porasli troškovi radne snage?
Posljedica svega ovoga naravno je uvoz radne snage, i tu zapravo radimo copy paste iz Hrvatske. Imamo tu jedan začarani krug, Srbi za sezonu idu u Hrvatsku i Crnu Goru, Hrvati idu u Austriju, Austrijanci idu u Njemačku, Njemačka ide u Skandinavske zemlje, Skandinavci u Ameriku… Za uvoz radne snage i rješavanje logistike angažirali smo medijatore koji od ranije rade u Hrvatskoj, koji imaju iskustva i know-how.

Naša baza iz koje uvozimo radnike su Kenija, Nepal, Šri Lanka i Egipat. Turci nisu tržište jer oni imaju svoju ljetnu sezonu u kojoj rade, i tamo je puno veća potražnja za sezoncima. Pokušavamo ih zadržati kod nas tako da im damo bolje uvjete rada, bolji smještaj, ali i puno radimo na prihvaćanju od strane domaćih radnika, njihovih kolega. Netko nikad nije radio sa strancima, ljudi nisu ni putovali, i imaju problem s kulturološkim razlikama, i jako puno radimo na tome da ih integriramo.

Inače, troškovi kadrova porasli su za 30-40%. Osim što popunjavaju slobodna radna mjesta, ima još jedna prednost od uvoza radnika. Naša dijaspora prije 20, 30 godina, koja je odlazila u Njemačku, Austriju, Švicarsku, pokazivala je njihovim radnicima kako se radi – sad imamo situaciju da strani radnici našima pokazuju kako se radi.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Unatoč tome, mnogima ni uvoz ne riješi sve potrebe…
Full service hotel u određenom trenutku mora da se plati. Ako već idemo prema tome da globalni lanci imaju ograničeni servis, full service daje dodatnu dozu premiuma. Dio rješenja jest ta poluautomatizacija nekih usluga, ali redukcija servisa nije dobra jer ćemo doći do modela u kojem gledamo samo troškove, a iskustvo gosta pada. Doći ćemo do toga da nam gost kaže “jao, opet moram ići u onaj hotel”. Suština je u kontroli troškova, povećanju cijena, rastu prodaje i prometa, da se napravi veći biznis.

Kako onda stoje hoteli u Srbiji, posebno u Beogradu, nakon pandemije, inflacije i rasta troškova? Hrvatski hoteli žale se da rast troškova nadmašuje rast prihoda.
Brojke nam nisu nikad bile bolje, ali to je rezultata strateškog poteza. Mi smo prije dvije, tri godine imali neku ulaznu liniju koja je bila dosta niska, hoteli su bili dosta jeftini i shvatili smo da na tržištu nemamo više prostora da dajemo jeftino.

Počeli smo puno više cijeniti i imovinu i uslugu i krenuli podizati cijene i sad smo, pogotovo na beogradskom tržištu, uspjeli doći do toga da nam je za nekih godinu i pol dana prosječna cijena porasla za 45 do 50 posto. Po podacima kuće STR, Beograd je sad u prosjeku skuplji i od Ljubljane i od Zagreba. Troškovi nam jesu skočili, ali ne kao u Hrvatskoj, i rast troškova manji je od rasta prihoda.

Ali očito vam se onda povećala potražnja? Što je utjecalo na to? Je li Beograd na vodio donio novu potražnju?
Svaki građevinski projekt je generator razvoja neke sredine, i to je poznato. Beograd na vodi dijelom, ali u većoj mjeri razvoj i politika zrakoplovne tvrtke Air Serbia, gurnuli su Beograd na kartu kao regionalno središte. Sad imamo svugdje u Europi letove za Beograd, u nekim zemljama i po nekoliko odredišta, uključujući Hrvatsku gdje imamo vezu sa 5 destinacija, Zadar, Split, Pula, Zagreb, Dubrovnik.

To je imalo velik utjecaj na razvoj. Što se tiče projekta Beograd na vodi, u određenom trenutku smo bili destinacija gdje je kvadratni metar bio konkurentan u odnosu na neke druge europske destinacije za investiranje, i imamo jako puno stranaca koji su pokupovali te stanove. To je model prekopiran iz Europe, kao što sad rade Albanija, Gruzija, Cipar, Turska.

Srbija, pogotovo Beograd ima veću penetraciju globalnih hotelskih lanaca od Hrvatske. Što vam još nedostaje i ima li najava za neke nove brendove?
Što se tiče Hrvatske i ulaska globalnih lanaca, vidimo da se tu situacija pomalo mijenja, no normalno je da turističke zemlje s jakim leisure segmentom nemaju veliku penetraciju globalnih brendova. Trenutačno je najzanimljivije otvaranje prvog St. Regis Hotela u Kuli Beograd na Waterfrontu, najvišoj zgradi u Srbiji, to je u planu za otvaranje do kraja godine, i to će biti dobar teaser za luxury segment koji dosad nije bio konkretan u Beogradu.