Ono čemu smo prije nekih 5-6 godina svjedočili na taksi stajalištima, međusobnih sukoba raznih taksi udruženja i tvrtki koji su znali eskalirati i do fizičkog obračuna, danas se događa u autobusnom prijevozu.

Srećom, fizičkih obračuna među vozačima, a potencijalno i putnicima, zasad još nema, ali zabrane ulaska na kolodvor ili nepružanja kolodvorskih usluga poput informacija ili prodaje karata postali su vrlo česti za neke autobuse koji uđu na kolodvor.

Sporan model vlasništva
Najnoviji primjer dogodio se krajem prošlog tjedna kada dvije autobusne linije FlixBusa nisu mogle ući u prostor Autobusnog kolodvora Varaždin. U FlixBusu ističu da su im iz AK Varaždin poslali dopis u kojem se navodi da nemaju potrebnu suglasnost te da od 6. travnja njihov autobus neće moći ući na kolodvor jer nema mogućnosti prihvata u tom terminu.

Kolodvori su većinom u vlasništvu privatnih autobusnih prijevoznika koji često koriste poziciju, kaže Ante Grbeša/FLIX

Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture potvrđen je izlazak inspekcije na teren, no rezultati toga će biti vjerojatno poznati sljedećih dana jer je izvjesno da preko uskrsnih blagdana stručne službe ministarstva nisu radile.

U FlixBusu pojašnjavaju da im je ulazak na autobusni kolodvor Varaždin zabranjen iako posjeduju sve valjane dozvole Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za obavljanje usluge prijevoza putnika, a time i sve dozvole pristajanja na autobusnim kolodvorima duž međunarodnih linija Osijek – Frankfurt i Vukovar – Dortmund. Ante Grbeša, direktor FlixBus CEE South regije, ističe da članak na koji se pozivaju unutar dopisa na AK Varaždin propisuje obvezu suglasnosti kolodvora isključivo za nove međunarodne linije, a da ova prometuje već gotovo sedam godina.

”Ovim potezom, upravitelj AK Varaždin, koji je ujedno i privatni autobusni prijevoznik, koristi upravljačku poziciju te svojim postupkom tako diskriminira ostale hrvatske autobusne prijevoznike – u ovom slučaju FlixBus, Vincek i Čazmatrans, krši hrvatske i europske zakone koji se odnose na javnolinijski prijevoz na međunarodnim linijama te u konačnici putnike dovodi u neugodan položaj stvarajući osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja prema javno linijskom autobusnom prijevozu i sustavu u kojem žive”, kaže Grbeša te dodaje da su autobusni kolodvori jedan od apsurda postojećeg ZPCP-a.

“Dok je za otvaranje bilo koje autobusne linije diljem otvorenih, liberaliziranih tržišta, dovoljno osigurati registrirano i sigurno stajalište za ukrcaj i iskrcaj putnika, u Hrvatskoj je za obavljanje usluge prijevoza na početnoj i krajnjoj destinaciji nužno imati dozvolu autobusnog kolodvora (licenciranog objekta), a koji su većinom u vlasništvu privatnih autobusnih prijevoznika/konkurencije koja vrlo često koristi svoju poziciju te unatoč dozvolama prometovanja MMPI-a, dovode druge prijevoznike, a samim time i putnike koji su izabrali konkurencijskog prijevoznika u diskriminirajući položaj”, zaključuje Grbeša.

Višegodišnja netrpeljivost
Iako netrpeljivost između autobusnih prijevoznika, grupiranih uglavnom u dvije udruge, traje već godinama, eskalirala je zadnjih tjedana najavom resornog ministarstva da će donijeti izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prijevozu.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Jedna je Udruga hrvatskih autobusnih javno linijskih prijevoznika (UHAJLP) koja okuplja uglavnom tradicionalne prijevoznike, predvođena Arrivom i Čazmatransom, koji već desetljećima održavaju iste linije, a kojoj je na čelu Hrvoje Meštrović. Druga je Udruga hrvatskih autobusnih prijevoznika (UHAP) i nju čine FlixBus, Vincek prijevoz, Slavonija Bus te Prijevoz Knežević, a ona se zalaže za liberalizaciju tržišta. Na čelu joj je Krešimir Čumbrek.