Inženjer Ronnie Nader (55) prvi je ekvadorski astronaut. Školovao se u ruskom Centru za obuku astronauta Jurij Gagarin, a vrativši se u Ekvador 2007. je osnovao EXA-u – Ekvadorsku civilnu svemirsku agenciju. S iskustvom leta u mikrogravitacijskom zrakoplovu Il-76MDK, Nader je na čelu EXA-e počeo s implementacijom projekta Dedalo, prvog mikrogravitacijskog zrakoplova u Latinskoj Americi i trećeg na svijetu, poslije SAD-a i Rusije.

Prvo je projektiran gravimetar, uređaj koji može izvlačiti i izračunati podatke potrebne za postizanje mikrogravitacije u paraboličkom letu. Kako su njegovi bivši mentori iz Rusije i SAD-a odbili dati ključne znanstvene podatke o konstrukciji mikrogravitacijskih zrakoplova, rad na konverziji starog Sabrelinera 75A su započeli sami, u suradnji s Ratnim zrakoplovstvom Ekvadora, čime je Ekvador postao treća zemlja na svijetu koja je osvojila tehnologiju mikrogravitacijskih zrakoplova!

EXA zatim započinje projekt Poseidon, biomedicinsko istraživanje djece koja rade u mikrogravitacijskim okruženjima, te u tu svrhu razvija varijabilni gravitacijski program treninga za djecu između 7 i 17 godina.

Već u listopadu 2008. objavljuje izvješće Hiperion, terensku studiju koja analizira zadnjih 28 godina podataka s 10 satelita i više od 200 zemaljskih postaja diljem svijeta uz dvije na teritoriju Ekvadora.

U ožujku 2009. EXA je započela projekt Hermes, prvi internetski pristupnik za orbitu i najosjetljiviju zemaljsku stanicu u Ekvadoru, a zatim predstavlja i Satelit u učionici, prvi program na svijetu koji omogućava da školska djeca mogu preuzeti slike s meteoroloških satelita u realnom vremenu.

Dana 4. travnja 2011., EXA je predstavila NEE-01 Pegasus, prvi ekvadorski satelit, potpuno izgrađen i projektiran u suradnji s domaćim kapitalom. Pegasus postaje prvi satelit svoje klase sposoban slati video uživo iz svemira, koji je imao zaštitu od zračenja i najveći blok napajanja ikad instaliran u satelit te veličine.

Voditelj projekta bio je Ronnie Nader uz Sidneyja Droueta, Hectora Carriona, Manuela Uriguena i Ricarda Allúa. Prvi ekvadorski satelit NEE-01 Pegaso lansiran je u svemir 25. travnja 2013., na raketi LM2D koja polijeće s kozmodroma JiuQuan. Četiri sata nakon polijetanja radio amater prenosi prvi signal zemaljskoj kontroli u Guayaquilu. Zapovjednik Ronnie Nader u 23:27 proglasio je uspjeh misije.

Uslijedilo je i nekoliko komercijalnih uspjeha – 21. srpnja 2011. tvrtka ClydeSpace objavila je da će osam strukturnih dijelova napravljenih od titana koje je izradila EXA biti dio britanskog satelita. Prvi put je neka ekvadorska institucija dosegla tu razinu kvalitete i tehnologije potrebnu za izvoz dijelova za strane satelite.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Uslijedila su dva satelita Irvine s dijelovima EXA-e, a u listopadu 2019., tijekom Međunarodnog astronautičkog kongresa u Washingtonu, Spacebit UK objavljuje da je odabrao EXA kao glavnog izvođača za razvoj malog robota koji će hodati po Mjesecu, kao dio prve britansko-ukrajinske misije na Mjesec.

”Poznato mi je kako je biti u kulturnom okružju koje nije dovoljno zrelo da shvati važnost uloge znanstvenih istraživanja i tehnološkog napretka za budućnost zemlje i naroda. Ipak, iznenađujuće je da u kulturi poput vaše nije bilo snažnije incijative za to. Jer naša je stara tek oko 200 godina, a koliko je stara vaša? Oko tisuću godina?”, kaže nam na početku intervjua za Poslovni dnevnik Ronnie Nader koji se u svojoj zemlji suočavao s argumentima da je istraživanje svemira luksuz, da u Ekvadoru ima gladnih i slično. Ali, kako sam kaže, “ako trčite na maratonu, nitko neće čekati one koji zaostaju”.

”Čitav život sam znanstvenik i inženjer. Rekao sam si: “Neću ih čekati niti išta tražiti od vlasti”. Učinio sam to sam jer sam razumio da je razina kulture u mojoj zemlji previše nezrela, da su dijelovi društva suviše zaostali, a da su političari sami sebi svrha. Zato logo EXA predstavlja ruku uperenu ka zvijezdama i Mjesecu, ekvadorsku ruku, koja predstavlja ekvadorski duh koji se proteže ka svemiru, ali prestavlja i nešto dublje.

Okupili smo tim inženjera i znanstvenika i počeli raditi na projektima. Kada su vidjeli da naša dva projekta imaju dovoljno snažan utjecaj, onda je došla i država. Konkretno Ratno zrakoplovstvo. Rekli su da je to što radimo fantastično i pitali mogu li se pridružiti. Rekao sam: “Možete, ali pod mojim uvjetima”. Jedan je bio da ih nećemo tražiti novac, ali ni da oni od nas ne traže.

Složili su se i udružili smo resurse te su zatim nastali projekti Daedalus, Hyperion… Kroz suradnju s Ekvadorskim ratnim zrakoplovstvom, napravili smo velike stvari, prenerazili svijet. Sve dok nismo poslali prvi i drugi ekvadorski satelit u svemir. Onda smo otvorili pandorinu kutiju. Vlasti su htjele iskoristiti priliku. Naime, satelite smo napravili u tajnosti. Kada su testirani, prikazali smo ih javnosti. Rekli smo: “Ovo je prvi ekvadorski satelit, samo nam treba novac za lansiranje”.

Stavili smo vladu između čekića i nakovnja i rekli im: “Evo satelita! Oni su naš proizvod. Potreban nam je samo novac za lansiranje, osiguranje i prateću logistiku”. Vlada je vidjela političku priliku da postane ta za čijeg će mandata biti lansirani prvi ekvadorski sateliti i iskoristila je. Nakon što je reagirala oporba, ekvadorski svemirski program postao je političko pitanje. Onda smo se povukli.

Kakav je bio utjecaj vašeg programa na STEM obrazovanje u Ekvadoru? Je li poraslo zanimanje za tehničke znanosti, izbor fakulteta?
Utjecaj nije bio samo na djecu, već na populaciju u cijelosti. Kada smo kroz projekt HYPERION otkrili visoke razine UV zračenja kojima je zemlja bila izložena, napravili smo studiju podataka prikupljanih tijekom 28 godina rada s 12 satelita.

Prikupljali smo podatke o okolišu, instalirali meterološke stanice širom zemlje i prezentirali rezultate. Izbio je nacionalni skandal. Izgradili smo mrežu stanica koje su izvještavale o UV zračenju svakih pet minuta, u realnom vremenu. Tada smo mogli slati upozoranje preko SMS-a i telefona, a ljudi su počeli debatirati o UV zračenju. Prije tog projekta Ekvadorci nisu znali što znači UV. Sigurni smo da smo spasili bar jedan život.

Sigurno i više, jer UV zračenje izaziva melanom, jedan od najtežih i najskupljih za liječenje oblika raka.
Točno. Birokrati u Quitu bile su protiv toga i htjeli me ušutkati. Mi smo i u Čileu, koji je imao isti problem, popularizirali temu. Otkrili smo fenomen slabljenja Ozonskog omotača oko ekvatorskog pojasa na planetu. Čak je i NASA u početku bila u mraku, a tri godine kasnije potvrdili su da je to točno. Kada pišete znanstveno utemljene činjenice, one na kraju pobijede sve. Nastavili smo s radom, i da, promijenili zemlju, djecu.

Kada smo započeli s projektom Satelit u učionici, to je bilo fantastično. Odrasla je čitava generacija koja se sjeća lansiranja satelita i te ere. Kad su započeli karijere i krenuli studirati, mnogi su pisali i zahvaljivali za inspiraciju, javljali da su postali inženjeri zrakoplovstva, astronautike, geologije… Kada smo lanasirali prva dva satelita, Tehnološko sveučilište UTE započelo je vlastiti program te danas moja zemlja ima četiri satelita u orbiti.

Lenin Moreno ukinuo je državnu svemirsku agenciju zbog neučinkovitosti…
To je bilo zbog nas! Objavili smo koliko smo uložili u program, a do tada smo uložili samo 200.000 dolara i postigli realizaciju projekta mikrogravitacijskog zrakoplova, oborili Guinessov rekord u mikrogravitacijskom zrakoplovu, zemaljske stanice za obavještavanje o UV zračenju, pokrenuli internetski portal s kojega je bilo moguće pristupiti kontroli satelita…

Razvili smo dosta vlastite tehnologije koju smo čak uspjeli i izvoziti. Sve sa 200.000 dolara! Uza sve navedeno, napravili smo satelite postavivši i rekord za najveću gustoću snage u cube satelitu, napravili prvi cube satelit koji je mogao uživo prenositi video snimke iz svijeta. Ta je agencija za šest godina uzalud potrošila 40 milijuna dolara, a u svemir nisu uspjeli poslati ni kamen!

I u Hrvatskoj imamo svemirske incijative – CroCube Project, Adriatic Aerpospace Association (A3A), Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju u Sisku, Hrvatski astronautički i raketni savez, te Reviju Kozmos. Postoji i regionalna incijativa, South East European Space Intitiative (SESA). Imamo i vrlo solidnu znanstvenu i industrijsku bazu za razvoj domaćeg programa za istraživanje svemira. No, rezultati su razočaravajući. SESA će dobiti satelit na poklon iz Indije, povodom obljetnice 75 godina neovisnosti zemlje. Satelit Perun, razvijen od A3A, još izgleda kao mrtvorođenče, dok CroCube projekt muku muči s privlačenjem novca preko crowdfunding inicijative. Što biste savjetovali Vladi, akademskoj ili poslovnoj zajednici da se stvar pokrene?
Kada radite s vladama, uvijek gubite. Čak i kada dobijate. Mislite li da birokrat radi ono što voli? A bit astronautike je da radite ono što volite. Tu neuspjeh nije opcija. Kada nađete nekoga takvoga u vašoj zemlji, onda ćete uspjeti. Ako imate moć da kažete “ja to mogu učiniti, sposoban sam pretvoriti dosta materijala i poluproizvoda u satelit i lansirati ga”, onda imate moć. Ili ako imate novac. Jer nije samo sposobnost važna, potreban je i novac ili kreativnost da to učinite s malo novca.

Nakon Slovenije, Albanija je bila posljednja koja je lansirala nakon što je kupila argentinske satelite ÑuSat za nadzor teritorija. Imamo i primjer Egipta koji je prvi satelit razvio pomoću transfera tehnologije i suradnjom s Ukrajinom i Rusijom. Biste li savjetovali vladama da sudjeluju u takvim programima?
Da, sve dok nije moja vlada. “Albanski sateliti” nisu albanski, već je zemlja vlasnik argentinskih satelita. To je druga stvar. Poanta nije u kupovini satelita. Ako imate dosta novca, i kažete “poslat ću svoju zemlju u svemir kupovinom stranih satelita”, zavaravate se. Ako vaša zemlja nema mogućnosti razviti te sposobnosti sama, domaćim znanjem, onda ste samo kupac. Niste proizvođač. Nemate ništa. To je medijska akrobacija. Vidite, Hrvatska i Ekvador su male zemlje, ne možemo preuzeti modele NASA-e, ESA-e, japanske JAXA-e, Roskosmosa ili kineske CNA-e. Narod je taj koji bi se trebao posvijetiti tom cilju i reći “mi to možemo” – za našu zemlju. Hrvatska, kao i cijela bivša Jugoslavija imaju u tom smislu puno bolje znanstvene predispozicije od Ekvadora.

Biste li predložili dvostruki pristup, gdje bi Vlada mogla kupiti satelit za hitne potrebe, poput promatranja zemlje s visokom rezolucijom (primjer Azerbejdžana), a istovremeno podupirati domaću proizvodnju satelita?
Razvijajte vlastitu tehnologiju! To biste trebali. Postoje stvari koje nacija mora učiniti ne bi li ostala nacija. I to je jedan od glavnih razloga. Dosegnite nebo, postanite zemlja koja istražuje svemir, ako poštujete sebe. Svaka zemlja koja poštuje sebe želi dosegnuti zvijezde. Ako to ne učinite – sramota je. Zapanjili ste svijet u nogometu. Zar ne možete to učiniti i u svemiru? To je izazov. Recite svom narodu: jeste li spremni prihvatiti izazov? Ne mogu vjerovati da ljudi u Hrvatskoj, koja je u Europi, s dokazanim znanstvenicima, s povijesti od tisuću godina, nema tu sposobnost. Imate je!

Problem je ponekad i manjak samopošotvanja i ambicije.
Znate što su govoriti u mojoj zemlji kada smo lansirali prvi satelit? Da smo ih kupili na Tajvanu! Nisu mogli vjerovati da smo to sami napravili, sve dok nismo objavili video snimke proizvodnje, tri godine video snimaka, dokumentacije kako pravimo satelite. Ni tada mnogi nisu vjerovali. Ne treba vam dozvola da koristite mozak i ruke.

Koji su planovi za budućnost EXA-e? Biste li bi prihvatili suradnju s nekom inicijativom iz Hrvatske?
Naši su planovi usredotočeni na neke vrlo zanimljive i ekstremne projekte, i to je naša temeljna misija. Ne mogu puno pričati o njima jer su još u fazi razvoja, a u međuvremenu moramo generirati financijska sredstva za to. Ulazimo na tržište za veće satelite koji su puno profitabilniji od cube satelita, kao što ulazimo i u mnoge druge komercijalne inicijative. Jedina smo svemirska agencija na svijetu koja se mora sama izdržavati, i to radimo iznimno dobro. Uvijek razvijamo nove tehnologije, surađujemo kada god možemo. Na primjer, 30. siječnja STEM incijativa iz Španjolske tražila nam je dijelove koji nisu više u uporabi i zastarjeli su. Njihova incijativa želi pokazati djeci kako se sklapaju sateliti i odgovorili smo im pozitivno. Glede kolega iz Hrvatske, mogu mi se obratiti ako im zatreba pomoć. Bio bih počašćen…

A suradnja s poslovnim subjektima? Primjerice poslovnim udruženjima ili gospodarskim komorama?
Svo vrijeme to radimo. Sami bismo možda radili brže, ali u suradnji dostižemo orbitu. Primjerice, potrebni su nam CNC strojevi za obradu metala, legure, ali te legure ne mogu se naći u Ekvadoru, moramo ih uvoziti. Neke stvari naručujemo iz Indije, oni zauzvrat naručuju neke stvari od nas, kupujemo metale i legure u Kini, SAD-u, Meksiku, Kostariki, neke specijalne legure u Njemačkoj… Surađujemo širom svijeta u nabavi komponenti. Nedavno smo u Kini nabavili snažan stroj za lasersko rezanje metala, pa bih volio znati i što Hrvatska ima za ponuditi na temu sposobnosti za proizvodnju legura, alatnih strojeva ili sličnih stvari.

Imamo dosta toga. Baterije za Perun razvijene su i proizvedene u Centru za svemirsku i inovativnu tehnologiju u Sisku, a imamo i Rimac automobile koji rade dosta istraživanja vezanih za litij-jonske baterije…
To je zanimljivo, jer mi pravimo najbolje baterije za satelite na svijetu. Imamo tehnologiju koja se može usporediti s Thales-Alenia Airbusom. Ako Hrvatske tvrtke imaju ono što nam je potrebno, zainteresirani smo, uvijek smo za bolje sposobnosti i bolje cijene.

Ovdje se probalo s crowdfunding incijativom za lansiranje prvog hrvatskog satelita, ali su skupili jedva nešto manje od 8.000 od potrebnih 130.000 eura…
I mi smo probali s crowdfunding incijativom za lansiranje satelite i prikupili – 15 dolara! Vraćamo se na to da se ruka koja će vam pomoći nalazi u vašim rukama. Mi smo pokušavali sve dok vlada nije konačno razumjela da ima priliku. I vi još imate priliku, jer bi prvi hrvatski satelit mogla biti povijest, a nju političari obožavaju.

Trebaju sazvati konferenciju za medije i reći: “Evo, imamo prvi hrvatski satelit”. Te tri riječi: prvi, hrvatski i satelit! I neka kažu istinu, da imaju satelite, ali ne i sredstva za financiranje. Neka pokušaju implicirati da bi vlada trebala imati dovoljno pristojosti da ako već nisu dali niti centa, ili su sudjelovali jako malo u financiranju projekta, bar pomognu lansiranje.

To nije ni 80.000 eura, sada možete lansirati satelit i za 50.000 eura. I to je sve što je potrebno. Prava šteta je što su ti sateliti još na zemlji. Uvijek je vrijedno pokušati, jer to nije samo pitanje istraživanje svemira, tehnologije ili ekonomije, to se tiče ljudske prirode, kako rastemo i razvijamo se. Jednom kada ste suočeni s svemirom, sve ostalo je malo, to je ispod vas! Nikad se neću predati, ići na odmor ili odustati.

Tu crtu ste pokazali kada ste poslije spajanja s Krysaorom ponovno uspostavili kontakt s vašim prvim satelitom Pegasom koji je neko vrijeme bio izgubljen uslijed udara s svemirskim otpadom…
Je li Pegaso bio jednostavni cube satelit? Nije. To je bio prvi ekvadorski satelit, i za nas to je bilo naše sunce, nikad ga ne bismo napustili. U jednom sam intervjuu rekao da ako postoji samo jedan zakon fizike koji bi mi dozvolio da ga povratimo, pokušavat ću. I uspjeli smo.