Odlazak Paula Wolfowitza iz Svjetske banke, ili bolje rečeno razlog zbog kojeg je napustio čelno mjesto ove međunarodne financijske institucije, nova je mrlja na popisu skandala vezanih uz ključne ljude Busheve administracije. I dok su ostali predsjednikovi ljudi narušili vjerodostojnost američke vlade i Republikanske stranke, uz dakako svoj osobni kredibilitet, Wolfowitz je poslao jasnu poruku čitavom svijetu: malo korupcije i nije nešto tako strašno. Njegova grčevita borba za ostankom na vrhu Svjetske banke, premda je izvršni odbor te institucije ustanovio da je Wolfowitz prekršio ne samo etički kodeks, već i zakonska pravila Banke, dokazuju svu beskrupuloznost jedne od ključnih figura američke vanjske politike. Njegova samovoljna odluka da svojoj ljubavnici u SB-u povisi plaću te joj omogući prelazak u State Department uslijedila je u vjerojatno najtežem trenutku za Svjetsku banku.

Žrtvovanje
Naime, sve je više zemalja, posebice onih u razvoju, koje sa sve većom skepsom gledaju na rad Svjetske banke, a mnoge od njih prekidaju suradnju s Međunarodnim monetarnim fondom u kojem je članstvo uvjet za povlačenje dugoročnih kredita SB-a. I sam antikorupcijski odjel Svjetske banke u nedavnom je priopćenju istaknuo da će sada imati priličnih problema pri uvjeravanju zemalja u razvoju u nužnost iskorjenjivanja korupcije. Vodstvo SB-a posebice je zabrinuto situacijom u Africi gdje kineski krediti, koji najčešće nemaju tako stroge uvjete, nadomještavaju one Svjetske banke, na što iz Washingtona poručuju da Kinezi time potiču korupciju tamošnjih političkih elita. Situacija je to lošija što najveći kapital u Svjetskoj banci, a shodno tome i pravo odlučivanja, imaju Sjedinjene Države čiji se dužnosnici sve učestalije vežu uz nelegalne radnje, što automatski baca sumnju na njihovu ulogu u međunarodnim institucijama. Time pobornici reformacije svjetskih organizacija, nastalih na odnosima iz 1945., dobivaju dodatni argument. Međutim, Bushevi ljudi su i na domaćem planu poslali krivu poruku javnosti, što se odrazilo na pad popularnosti republikanaca. Tako je nakon poraza na nedavnim izborima za Kongres “žrtvovan” jedan od ključnih predsjednikovih ljudi, ministar obrane Donald Rumsfeld, koji se uz Paula Wolfowitza smatra jednim od najvažnijih figura u američkoj invaziji na Irak. Naime, nakon što su se vojne operacije u Iraku produžile znatno više nego su govorile najave iz vlade, te zbog sve većeg broja poginulih Amerikanaca, Rumsfeld je napustio svoj položaj. Ubrzo je administraciju napustio i George Tenet, direktor obavještajne službe CIA, čovjek koji je tvrdio da Saddam Hussein ima oružje za masovno uništenje. Nakon što oružje nikada nije pronađeno, Tenet se morao povući. Istovremeno su u SAD-u pojačane kontrole, a strah od mogućih novih terorističkih napada nakon 11. rujna bio je razlog zbog kojeg je glavni državni odvjetnik Alberto Gonzalez dopustio prisluškivanje i praćenje američkih građana, što je za kritičare koji traže njegovu ostavku potpuno nelegalno. Gonzalez je također pod pritiskom nakon što je iz političih razloga otpustio osmoricu državnih odvjetnika.

Republikanci
Republikanac Randy Duke Cunningham osuđen je, pak, na osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog primanja 2,4 milijuna dolara mita, čime je proizvođačima vojne opreme trebao osigurati unosne poslove. Tom DeLay, republikanski zastupnik u Kongresu optužen je za pranje novca tijekom predizborne kampanje. Nakon žestoke debate u Kongresu ambasadorsko mjesto pri UN-u izgubio je John Bolton zbog navodnog nepoznavanja diplomacije i potpune nekompetentnosti. Zbog nestručnosti, odnosno slabog snalaženja prilikom katastrofe nastale nakon udara uragana Katrine, čelnu poziciju u agenciji za krizne slučajeve FEMA napustio je Michael Brown. Pa ipak, ulje na vatru dolio je Tenatov nasljednik u CIA-i, Porter Goss, koji je priznao da među službenicima postoji korupcija, a potvrdio je i priče o seksualnim skandalima. Predsjednik George Bush ostaje tako bez sve više figura, premda se za neke ključne, poput Paula Wolfowitza, borio do posljednjeg daha. Međutim, poput šaha i u politici je nekad nužno žrtvovati figure, pa makar bile daleko moćnije od običnih pješaka.

Cheney bogatiji od Busha

Kao i u mnogim političkim stvarima, tako je i u imovinskom stanju potpredsjednik SAD-a Dick Cheney nadmašio svog šefa Georgea W. Busha. Osim što je iz sjene upravljao američkim ratnim operacijama, tajnim službama i vanjskopolitičkim odlukama Busheve administracije, Cheney je uspio nadmašiti predsjednika SAD-a i u osobnom bogatstvu. Bush je bogat – imovina mu je procijenjena na 20,9 milijuna dolara, ali Cheney je bogatiji. Njegova imovina doseže gotovo sto milijuna dolara, preciznije 94,6 milijuna. Busheva imovina obuhvaća ranč u Texasu od 1600 hektara, čija vrijednost se procjenjuje na pet milijuna dolara i na kojem Bush obično provodi slobodno vrijeme, ali i ugošćuje strane državnike. Osim toga, američki predsjednik prijavio je 775.000 dolara suvlasništva u poduzeću osnovanom 2003. godine za uzgoj stabala za komercijalnu upotrebu. Među njegovom imovinom nalaze se i dionice, obveznice, udjeli u investicijskim fondovima i 116.000 dolara udjela u korporaciji Rangers, koja je bila suvlasnik bejzbol kluba Rangers dok je Bush bio guverner Texasa. S druge strane, Cheney je prijavio pet puta vrjedniju imovinu od Busha za koju tvrdi da potječe iz vremena kad se nalazio na čelu uprave čuvenog Halliburtona, tvrtke koju se sumnjiči da je izvukla najveću financijsku korist iz američkih ratnih operacija. Cheney ima i sto tisuća dionica Halliburtona koje je navodno namijenio za humanitarne svrhe. Zanimljivo je da je Bush, osim toga, prijavio i 12.364 dolara vrijedne darove koje je primio prošle godine, uključujući i tri seta ribičkih štapova. Cheney je za rođendan darovao Bushu kućnu traku za trčanje i računalo u vrijednosti 400 dolara i bežični barometar od 658 dolara. Zauzvrat je Bush Cheneyu darovao termometar i barometar od 667 dolara.
(PD)