Južnoafrička državna elektroprivreda Eskom upravo provodi ‘šesti stupanj smanjenja opterećenja elektromreže’, eufemizam za restrikcije struje – do daljnjega.

Sve češća planirana isključenja posljedica su ozbiljnih kapaciteta koje rezultirale nedavnim havarijskim ispadima čak jedanaest elektrana ukupne snage preko 5 gigavata. Priča je to sumraku nekad uspješnog elektroenergetskog sustava godinama nagrizanog korupcijom, skandalima i kriminalom, iz koje bi se pokoja pouka mogla izvući i za Hrvatsku.

Dok građani i gospodarstvo ostaju u mraku, na čelu državne tvrtke turbulentno i lete optužbe, ali i obećanja. Mpho Makwana, nedavno imenovani predsjednik odbora Eskoma, trebao bi preuzeti kormilo od Andréa de Ruytera kao glavnog izvršnog direktora grupe.

Makwana je 2009., tada neizvršni direktor, obnašao je tu ulogu sedam mjeseci nakon odlaska Jacoba Maroge s čelnog mjesta. Ponovno je imenovan u odbor i postavljen za predsjednika u listopadu. Optimistično je obećao sniziti cijenu električne energije istovremeno se u ime Eskoma obvezujući dramatično poboljšati rad sve trošnijih i nepouzdanih elektrana.

Obnovljivi izvori – veleizdaja?
André De Ruyter podnio je ostavku 15. prosinca odlučivši okončati svoj mandat izvršnog direktora, samo par dana prije nego što će se navršiti tri godine da je na čelu tvrtke. De Ruyter je počeo s radom prije službenog datuma preuzimanja funkcije direktora u prosincu 2019. kada je šesti stupanj restrikcija po prvi puta zahvatio zemlju.

Borio se protiv optužbi za rasizam i korupciju, a nakon nekoliko intenzivnih istraga optužbe su se pokazale neutemeljenima.No, kritike zbog kontinuiranog smanjenja opterećenja bile su najintenzivnije. U 2022. rotacijska isključenja struje bila su najgora zabilježena u povijesti Južne Afrike, a vrhunac napada na njega je kulminirao 10. prosinca prošle godine s optužbom ministra energetike JAR-a Samson Gwede Mantashe za veleizdaju izjavivši da nije kvalificiran za reformu kompanije.

Ključ sukoba vodio se oko udjela obnovljivih izvora energije. Naime, ministar energetike protivio se povećanju udjela obnovljivih izvora energije kako bi se sačuvao udio ugljena u proizvodnji električne energije. To je, donekle, logično jer ugljenokopi zapošljavaju velik broj ljudi u Južnoj Africi, a sam Mantashe svojevremeno je predsjedavao Nacionalnom unijom rudara.

Ono što nije logično, međutim, jest da nisu poduzeti adekvatni koraci prema diverzifikaciji izvora energije kako bi se očuvala stabilnost elektronergetskog sustava. Točan datum de Ruyterovog odlaska se ne zna, ali će svakako biti u tijekom ožujka ove godine.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Kava s cijanidom
No, to nije sve. Kao u kriminalističkom filmu B produkcije, de Ruyter je potvrdio je tijekom vikenda da je prošlog mjeseca preživio pokušaj trovanja cijanidom. Južnoafrički energetski portal EE Business Intelligence ranije je izvijestio da je 13. prosinca de Ruyter popio šalicu kave s cijanidom.

Dan ranije podnio je ostavku Makwaniju, predsjedniku Eskoma. Prema izvješću EE Business Intelligence, de Ruyter je pio kavu u svom uredu u sjedištu tvrtke. Rekao je da je nedugo potom osjetio slabost, dobio vrtoglavicu, postao zbunjen, nekontrolirano se tresao i obilno povraćao prije nego što je kolabirao i hitno odveden liječniku. Objavljeno je da je bio liječen od trovanja nakon što su u njegovom tijelu otkrivene iznimno povišene razine cijanida.

Nekad uspješan elektroenergetski sustav godinama su nagrizali korupcija, skandali i kriminal/Shutterstock

U razgovoru za Financial Times izjavio je da je provincija s najvećom proizvodnjom ugljena Mpumalanga “gangsterska provincija” te da organizirani kriminalni elementi u Eskomu kradu ugljen i rezervne dijelove. U istom razgovoru je konstatirao je da je “glavni razlog otpora prema obnovljivim izvorima energije činjenica da se sunce i vjetar ne mogu ukrasti”.

Od kraja Apartheida i prvih demokratskih izbora u Južnoafričkoj republici sve do sredine prvog desetljeća 21. stoljeća, južnoafrička elektroprivreda Eskom bila je iznimno uspješna. Tvrtka je generirala dovoljne količine električne energije uspješno realizirajući ambiciozan plan elektrifikacije.

Zahvaljujući obilnim prirodnim resursima poput ugljena, urana i hidropotencijala, te vlastitom tehnologijom za obogaćivanje urana i solidnom lokalnom elektroindustrijom, uspijevala je opskrbljivati tržište po iznimno niskim cijenama, što je obećavalo svijetlu budućnost tamošnje ekonomije i njezinu konkurentnost.

Međutim, niz ministara energetike iz redova vladajućeg ANC-a nisu uspjeli na vrijeme osigurati izgradnju dodatnih proizvodnih kapaciteta još od 1998. kada je vlada prvi put obaviještena da će do 2007. zemlja ostati bez dostatnih pogona za proizvodnju električne energije.

Ozbiljna korupcija i problemi s projektiranjem kočili su izgradnju TE Medupi sa suhim hlađenjem ugljena, kapaciteta 4,764 megavata i TE Kusile kapaciteta 4,8 megavata. Obje elektrane kasnile su godinama i stajale gotovo dvostruko više od proračuna. Kusile još uvijek čeka na dovršetak dvaju zadnjih blokova. Umjesto izgradnje novih termoelektrana, remontirane su stare čiji je popravak u konačnici premašio vrijednost izgradnje novih.

Neuspjeh Ministarstva mineralnih resursa i energetike da osigura dodatne kapacitete u međuvremenu, kao i golema kašnjenja u potpisivanju ugovora s neovisnim proizvođačima električne energije, dodatno su pogoršali stanje.

Nedavno je predsjednik Cyril Ramaphosa rekao da će vlada dati “jasan mandat” ANC-a da stavi mnoge državne tvrtke, uključujući i Eskom, u okvire ministarstava koja nadziru sektore tih državnih tvrtki. Ministar javnih poduzeća u sjeni oporbene Demokratske Alijanse Ghaleb Cachalia, boji se da će privatne investicije biti prešućene i da će korupcija ponovno procvjetati, a restrikcije nastaviti.

Neizvjesna budućnost
Međunarodna revizorska tvrtka PwC izvješću navodi potrebu usklađenih napora svih dionika diljem Južne Afrike kako bi se zemlja nosila s nedostatkom energije i njegovim utjecajem na gradove. Energetske strategije specifične za svaki grad imat će ključnu ulogu u postizanju održivosti i dugoročnoj energetskoj stabilizaciji, poručili su iz PwC-a.

U idealnom scenariju, općine bi kupovale električnu energiju od različitih dobavljača na konkurentnom tržištu po konkurentnim cijenama, dopuštajući preprodaju uz višak i prijenos kućanstvima i poduzećima uz niže troškove za potrošače. PWC navodi i niz preporuka za budućnost, među kojima da općine mogu same proizvoditi električnu energiju te postati samodostatne.

Proizvodnja električne energije u slučaju poremećaja na tržištu vrlo je skupa kada općinama nedostaje kapitala. Također, možda se neće moći mjeriti s proizvođačima iz privatnog sektora u smislu isplativosti proizvodnje električne energije, naročito dugoročno.

Alternativa je da općine same proizvode struju u manjem obujmu. Putem ‘mikromreža’, mala lokalna proizvodnja, kao i drugi izvori energije poput bioplina, mogu se koristiti za funkcioniranje vlastitih institucija u gradovima, navodi PwC. Time bi se povećala energetska sigurnost, posebice tijekom zastoja u nacionalnoj mreži.

Treća mogućnost na raspolaganju je potpora i kupnja električne energije od neovisnih proizvođača električne energije. U skladu s nedavnim ukidanjem ograničenja koja su zabranjivala neovisnu proizvodnju električne energije, gradovi mogu povećati projekte koji su već u tijeku.

Cape Town trenutno raspisuje natječaj za pružanje 3 megavata iz obnovljivih izvora energije od neovisnih proizvođača. Grad Johannesburg s aglomeracijom namjerava nabaviti oko 500 megavata od neovisnih proizvođača otvorivši prvi krug natječaja početkom 2022.

Općine, također, imaju priliku sudjelovati u prometu električne energije što može postati budući izvor prihoda za plaćanje komunalnih usluga, navodi se u izvješću PwC-a. “To zahtijeva od općina da ulažu i postave infrastrukturu koja će omogućiti promet električne energije omogućujući dolazak električne energije u općinsku mrežu, postavljanje sustava i politika za funkcioniranje.

Revozori se osvrću i na potrebu minimiziranja gubitaka prilikom transmisije i “netehničkih” gubitaka nastavkom jačanja sigurnosnih mjera i uključivanja u zajednicu kako bi se zaštitila lokalnu energetsku infrastrukturu.

I konačno, općine mogu poticati poduzeća i kućanstva da smanje pritisak na mrežu – štednjom. Paralele se povlače s mjerama koje je Cape Town provodio 2017. za uštedu vode. “Općine, također, mogu poticati proizvodnju obnovljive energije, poput solarne fotonaponske energije i poticanja kućanstava na štednju energije”, navodi se u izvješću.