Hrvatska je u zadnjih 10-ak godina izgradila značajan sustav poticaja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije (OIE), jer se godišnje izdvajalo blizu tri milijarde kuna. Instalirani kapaciteti od oko 1500 MW, uz značajne kapacitete u velikim hidroelektranama, doveli su do toga da je prema većini statistika Hrvatska jedan od lidera OIE u Europskoj uniji.

Ne, dok se proteklih godina često propitivala svrsishodnost relativno izdašnih potpora za OIE, sad svjedočimo pomalo bizarnoj situaciji da sve više proizvođača obnovljive energije, uključujući i nacionalni HEP, raskida ugovore s regulatorom Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) te želi samostalno prodavati svoju struju na slobodnom tržištu.

Razlog je, naravno, energetska kriza uzrokovana ratom u Ukrajini koja je cijene energije na burzama podigla nekoliko puta. Iz sustava je izašlo ukupno 66 postrojenja, odnosno u snazi ​​postrojenja oko 342 MW. Sad se postavlja pitanje je li takvo ponašanje proizvođača legitimno i moralno?

Prema svemu sudeći jest jer u postojećim ugovorima konkretnog proizvođača i HROTE-a nije bilo klauzula za ovakvu situaciju, iz jednostavnog razloga – ovakav scenarij do prije koji mjesec bio je nezamisliv.

Sve je dobilo i političku dimenziju kad se ova tema počela otvarati iu Saboru gdje je zastupnica Vesna Vučemilović (Hrvatski suverenisti) pozvala HROTE na odgovornost jer su, kaže, sklopili štetne ugovore za Hrvatsku i njezine građane.

“Godinama su ti proizvođači imali povlaštenu cijenu koju financiraju svi građani, no to im nije dovoljno nego idu i dalje. Ugovori nemaju penalizaciju, odnosno ne vežu investitore u fiksnom periodu. Istodobno, tim istim proizvođačima korigiraju otkupnu cijenu energije usklađivanjem s inflacijom, kako bi se njihova ulaganja zaštitila od gubitka vrijednosti”, komentirao je.

U udruženju Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), koje okuplja energetske tvrtke s ukupno 80% instaliranog kapaciteta OIE, kažu da je izlazak iz sustava poticaja dio poslovne odluke svakog proizvođača pojedinačno.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Činjenica je da raskidanjem ugovora financijska sredstva ostaju u HROTE-u i više se ne isplaćuju proizvođačima koji su izašli na tržište. Time HROTE raspolaže s više novca za poticanje budućih novih projekata OIE koji se u Hrvatskoj tek trebaju graditi, a čiji će poticaji biti potrebni.

Činjenica da su se odlučili za izlazak na tržište podrazumijeva i njihovo preuzimanje rizika jer kad cijene električne energije padnu, oni se više neće moći vratiti u HROTE”, rekla nam je Maja Pokrovac, direktorica OIEH.

Iz samog HROTE-a, pak, pojašnjavaju da su dominantno iz sustava poticanja izašli ovlašteni proizvođači kojima se ugovor o otkupu ističe u roku od 1-3 godine, posebno oni s najnižim poticajnom cijenom.

Ne, osim ovih pojačano su izlazili i proizvođači koji koriste bioplin neovisno o preostalom trajanju ugovora o otkupu koji su imali sklopljeni s HROTE-om. Boris Abramović, direktor HROTE-a, kaže nam da je izvjesno dio kapaciteta bioplina izašao iz sustava zbog porasta cijena sirovine, a ostali su iz čisto komercijalnih razloga.

Financijske posljedice
“Od ukupnih kapaciteta koji su izašli iz sustava, oko 200 MW su vjetroelektrane, a 100 MW je HEP-ovo kogeneracijsko postrojenje koje je među prvima izašlo iz sustava poticanja. Posljedice odluke o izlasku iz sustava poticanja, odnosno riziku koji su preuzeli izlaskom iz sustava za ove proizvođače tek će se vidjeti, ovisno o kretanju cijena na tržištu električne energije i modelu primjene Uredbe EK o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije u Hrvatskoj”, kazao je Abramović.

Dodano je da je vezano za raskidanje postojećih ugovora u FIT sustavu (Feed-in Tariffs) osobito važno pojasniti da su predmetni ugovori bili sklapani prema važećim Tarifnim sustavima iz 2007., 2012. i 2013. i drugim podzakonskim aktima koje su donosile hrvatske vlade, au kojima ni na koji način nije bio uvjetovan jednostrani raskid ugovora.

Stav je HROTE-a, navodi, da bi jednostrano naknadno nametanje promjena u ugovorima, osobito na štetu druge strane tj. proizvođača u sustavu poticanja, izložilo HROTE, a indirektno i RH, mnogobrojnim sudskim tužbama s velikim financijskim rezultatima.

“Istovjetno mišljenje ima i Energetski institut Hrvoje Požar. S pravne strane, ovakvog je stava bio i odvjetnički ured koji je po tom pitanju također konzultiran”, navodi Abramović.

Računice koje više ne stoje
Iz HROTE-a naglašavaju da su tadašnji ugovori u FIT sustavu sklopljeni u vrijeme kad su sve relevantne analize pokazivale kako će poticajna cijena biti viša od tržišne za vrijeme cijelog trajanja ugovora, ai sama dugoročna Strategija energetskog razvoja RH pretpostavlja kretanje tržišne. . . cijene električne energije do 2030. na razini oko 60 €/MWh.

Prosječna cijena električne energije na burzi električne energije CROPEX tijekom 2021. iznosila je oko 114 €/MWh pri čemu je do prve polovice 2021. prosječna cijena iznosila oko 60 €/MWh. Prosječna tržišna cijena burze električne energije CROPEX tijekom rujna ove godine iznosila je oko 392 €/MWh, dok je za listopad iznosila oko 200 €/MWh.

Kao primjer povlaštenog proizvođača za bioplinska postrojenja, iz HROTE-a navode da je prosječna otkupna cijena u 2022. iznosila oko 186 €/MWh. Za vjetroelektrane je ona iznosila oko 111 €/MWh.

Iako je ovakva situacija s izlaskom proizvođača poticajnog sustava u Hrvatskoj pomalo iznenađujuća, u susjednoj Crnoj Gori se istovjetno događaj tumači iu kategorijama nacionalne sigurnosti, iz HROTE-a nam kažu da to nije nešto neuobičajeno u EU, čak i prije ove energetske krize.

“FIT modeli potpore za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora u zemljama EU, osobito Njemačkoj, Španjolskoj, Austriji i drugim, koji su u startu nudili vrlo visoke poticajne cijene kako bi pokrenuli ciklus investicija u ovom sektoru, također nisu ograničavali izlaske iz sustava poticanja. Upravo suprotno.

Primjerice, u Njemačkoj i nekim drugim zemljama bilo je moguće izlaziti i ponovno ulaziti u sustav poticanja, ovisno o uvjetima na tržištu. U Hrvatskoj u slučaju izlaska proizvođača iz sustava poticanja, povratak ipak više nije moguć”, navodi prvi čovjek HROTE-a.