Najnovija prepucavanja o tome koliko je ljudskih života odnijela teška industrija u Sisku još su jedna lekcija svim euroskepticima koji u pristupanju Europskoj uniji vide samo hrpe stranaca što će za male pare pokupovati komadiće hrvatske zemlje. Pristupanje sigurno ima negativne strane, no istovremeno je za Hrvatsku jedini način da se problem onečišćenja svede u neke pristojnije okvire. To je jednako važno kad su u pitanju velike kompanije ili lokalni moćnici.

Opasni zagađivači
Prije nekoliko dana ponovno je eskalirao problem zagađenja u Sisku koji godinama živi, a moglo bi se reći i polako umire pod teretom nekoliko opasnih zagađivača poput Herbosa, termoelektrane ili Inine rafinerije. Prema podacima Registra za rak, samo u 2004. godini broj novooboljelih muškaraca od karcinoma u Sisačko-moslavačkoj županiji bio je među najvišima u Hrvatskoj i iznosio je 527,6 na 100.000 stanovnika. Sisačka mjerna postaja za praćenje koncentracije štetnih spojeva u zraku pokazala je prošlog četvrtka koncentraciju sumporovodika od čak 25 mikrograma, dok je maksimalna dopuštena vrijednost 10 mikrograma, što je trajalo tri sata. Građani nisu pravovremeno obaviješteni, što je Ina dužna učiniti prema sanacijskom programu, te je uslijedila oštra reakcija udruga za zaštitu okoliša i oboljelih od raka koji najavljuju tužbe protiv Ine. Uključila se i predsjednica županijskog HSS-a Marijana Petir čija je politička karijera značajnim dijelom obilježena aktivizmom vezanim uz zaštitu okoliša. Na tapetu je ovoga puta došao ministar zdravstva Neven Ljubičić koji je optužen da prikriva podatke o broju oboljelih od karcinoma u Sisku, te time štiti interese rafinerije, a priča je skrenula u političko prepucavanje Petir-Ljubičić. Službeni podaci o broju oboljelih u samom Sisku zaista ne postoje, već se u okviru zavoda za javno zdravstvo prate podaci po županijama koji zaista pokazuju da Sisačko-moslavačka županija ima veći broj oboljelih od karcinoma. Paralelno s donošenjem sanacijskih programa za Herbos i rafineriju 2004. godine započela je izrada studije koja bi trebala dati potrebne podatke, a prema prvim pokazateljima istina je da u Sisku ima više oboljelih od raka pluća od prosjeka. Ministar Ljubičić pritom ne samo da sa sebe skida krivnju koja mu se nabacuje, već ističe da je njegova, a ne Vlada u kojoj je sjedila stranka Marijane Petir, uopće otvorila pitanje svih ekoloških bombi u Hrvatskoj.

Sanacija postrojenja
To je istina, ali ne zato što je Sanaderova Vlada tako super već zato što ju na rješavanje pitanja zaštite okoliša prisiljava Europska unija kojoj se nastojimo približiti. Vlada je stoga i zabranila azbest, a Ljubičić je prvi ministar zdravstva koji je sjeo s udrugama oboljelih od azbestoze kako bi se riješio problem njihovih odšteta. Zato se Inu i Herbos pritisnulo da saniraju postrojenja koja u zrak ispuštaju otrove, i zato se lokalne vlasti tjera na sanaciju odlagališta otpada. Poglavlje Okoliš jedno je od najopsežnijih – ima oko 300 direktiva i uredbi, i jedno od kompliciranijih za pregovore, kako zbog težine same materije, tako i zbog velikih financijskih ulaganja koja će biti nužna. Posebno zahtjevna bit će upravo europska direktiva o integralnom sprečavanju onečišćenja kojeg izazivaju velika industrijska i energetska postrojenja, a utvrđeno je da će čak 160 trgovačkih društava, termoelektrana i rafinerija morati promijeniti svoj pristup prema zaštiti okoliša. Zato je Božo Kovačević kao ministar zaštite okoliša mogao izjaviti da niti jedan ministar ne može natjerati kompanije da idu u propast. Ljubičić, pak, danas mora reći da gospodarski interesi ne smiju biti na štetu zdravlja stanovništva.