Proturječnost između glavnih unutarnjih i vanjskopolitičkih ciljeva američkog predsjednika Joea Bidena i trgovinske politike njegove administracije postala je sve izraženija. Kako se Biden približava sredini svog izbornog mandata, nije pretjerano reći da vodi rat protiv vlastitog programa.

Na domaćem planu, administracija je naglasila potrebu za ublažavanjem klimatskih promjena, smanjenjem inflacije, borbom protiv siromaštva i održavanjem produktivnosti i rasta. Ali njegova trgovinska politika učinit će suprotno.

Dvostranački konsenzusi
Isto vrijedi i za vanjskopolitičke ciljeve SAD-a. Unatoč jasnom dvostranačkom konsenzusu o potrebi jačanja američkih saveza, administracija je povećala carine na kanadsku drvnu građu, uvela strože mjere “Kupujmo američko” (koje su u suprotnosti s njenim obvezama prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji) i poduzela druge korake koji štete američkim saveznicima.

Što je još gore, te su politike povećale (ili barem nisu uspjele sniziti) troškove i cijene u vrijeme kada je inflacija na najvišoj razini u četiri desetljeća. Sažetak politike Petersonovog Instituta za međunarodnu ekonomiju procjenjuje da bi SAD mogao postići jednokratno smanjenje potrošačkih cijena za 1,3% jednostavno uklanjanjem carina na kineski uvoz iz Doba Trumpa.

Solarni paneli savršeno prikazuju kako su politike administracije u suprotnosti jedna s drugom. Da bi se fosilna goriva postupno ukinula, solarne ćelije moraju se proizvoditi u mnogo većem opsegu, uključiti u proizvodnju solarnih panela, a zatim ugraditi.

Nakon što je predsjednik Donald Trump 2018. uveo carinu od 30 posto na uvezene solarne panele, Biden je ove godine najavio da će tu politiku, premda uz neke iznimke, proširiti u sklopu svoje kampanje za potporu američkoj proizvodnji i “dobrim radnim mjestima”.

No, ekolozi, distributeri i instalateri solarnih panela s pravom su se usprotivili, ističući da, iako je solarna industrija od 2019. zaposlila 250.000 ljudi, samo 34.000 bilo je u proizvodnji solarnih panela, dok su mnogo veći udio imali instalateri.

Štoviše, oko 80% solarnih panela ugrađenih u SAD-u u 2019. godini, i gotovo sve solarne ćelije, uvezeno je, što upućuje na to da će Amerika ostati ovisna o solarnom uvozu čak i ako može povećati svoje domaće proizvodne kapacitete.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Samodostatnost” jednostavno nije nadohvat ruke. Budući da američki proizvođači solarnih panela još uvijek nisu konkurentni na međunarodnoj razini, zahtijevat će zaštitu koja je u suprotnosti s ciljevima smanjenja upotrebe fosilnih goriva i obuzdavanja inflacije.

Na kraju će biti izgubljeno više radnih mjesta u instalaciji solarnih panela nego što se moglo dobiti u proizvodnji. Srećom, ovog ljeta Bidenova administracija ukinula je carine na solarne panele uvezene iz Kanade i Meksika i odgodila uvođenje carina na uvoz solarnih ploča iz Kambodže, Malezije, Tajlanda i Vijetnama na dvije godine.

Umjesto prihvaćanja protekcionizma, Bidenova administracija mogla je učinkovitije ispuniti svoje ciljeve zaštite okoliša, smanjenja inflacije i zapošljavanja subvencioniranjem proizvodnje solarnih panela. Osim toga, upitno je bi li se navedeni cilj nacionalne sigurnosti uopće mogao postići, s obzirom na to da SAD-u nedostaju sirovine za proizvodnju solarnih ćelija.

Drugi primjer nesuvislosti politike Bidenove administracije je njezin nedostatak interesa za pridruživanje Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo. Nakon što je Trump napustio prethodnika Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma za transpacifičko partnerstvo, Transpacifičko partnerstvo, o kojem je predsjednik Barack Obama pregovarao s još 11 zemalja Pacifičkog obruča, Japan je preuzeo i doveo sporazum do cilja – formirajući ogroman gospodarski blok koji ne uključuje SAD.

Posljedica toga je da se američki izvoznici moraju natjecati s robom oslobođenom carine koja ulazi iz zemalja članica, a budući da su te zemlje američki saveznici, i američkim gospodarskim i geopolitičkim interesima u konačnici je nanesena šteta. Stroga imigracijska ograničenja također su u suprotnosti s Bidenovim navedenim političkim ciljevima.

Primjerice, manjak viza za kvalificirane radnike ograničio je proizvodnju i istraživanje i razvoj poluvodiča, što je navelo američke proizvođače čipova i visokotehnološke industrije da lobiraju za vizu – do sada bez uspjeha. U vrijeme kada SAD usvaja nove velike zakone kako bi ubrzao proizvodnju i razvoj poluvodiča, samonametnute prepreke kvalificiranoj radnoj snazi potkopavanje su samog sebe.

Pomorska industrija
Isto tako, restorani i druge tvrtke koje zapošljavaju nekvalificirane radnike i obično se oslanjaju na radnu snagu rođenu u inozemstvu imaju poteškoća s popunjavanjem radnih mjesta. Povećanjem tih imigracijskih tokova, SAD bi mogao potaknuti rast i smanjiti neke od sadašnjih inflatornih pritisaka. Postoji još mnogo takvih sukoba.

Kada je Bidenova administracija nastojala povećati prometne kapacitete kao odgovor na prijetnju željezničkim štrajkom, čini se da nije razmišljala o ukidanju Jonesovog zakona, koji sprječava prijevoz robe između američkih domaćih luka stranim brodovima.

Iako bi Jonesov zakon trebao zaštititi američku pomorsku industriju (uključujući brodogradnju i zapošljavanje u pomorskom prometu), svaka takva korist zanemarivo je mala. Na američkim oceanskim brodovima zaposleno je samo oko 9.200 pomoraca, a američki troškovi brodogradnje toliko su veći od troškova drugih zemalja da se u SAD-u gotovo nijedan oceanski brod ne proizvodi.

Ukidanjem Jonesovog zakona, Bidenova administracija mogla je pomoći u zamjeni prijevoza kamionima i željeznicom vodnim prometom, ispunjavajući svoje ciljeve smanjenja troškova otpreme, zagušenja luka, inflacije i zagađenja odjednom. Američko gospodarstvo snažno je i napreduje u konkurenciji.

Donositelji politike samo će ga oslabiti i potkopati druge ciljeve u zemlji i inozemstvu intervenirajući kako bi zaštitili gubitnike.

Kako bi postigla bolje rezultate za Ameriku i svjetsko gospodarstvo, Bidenova administracija trebala bi se pridružiti Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo, ublažiti imigracijska ograničenja i, ako se potpora smatra potrebnom, uvesti pažljivo ciljane subvencije za proizvodnju poluvodiča i solarnih panela.