U desetljeću koliko je na guvernerskoj poziciji u Hrvatskoj narodnoj banci, Hrvatska je prošla nekoliko kriza, sagu sa švicarskim frankom te ekstreme od (pre)niske do dvoznamenkaste inflacije, propast Agrokora i pandemiju, ali i ušla u EU te dobila zeleno svjetlo za euro. HNB je u tom periodu uspio očuvati stabilnost, ali uz primjetno pojačavanje političkog pritiska na banku. O proteklih desert godina, svom odnosu s premijerom Plenkovićem, ali i o tome što nas čeka i trebamo li se bojati kamatnog udara, guverner Boris Vujčić govori u velikom intervjuu za Poslovni dnevnik.

RH je ostvarila strateški cilj i uvodi euro 2023., otvorena su vrata za ulazak u Schengen. U kojoj mjeri to može biti vjetar u leđa ekonomiji (slično kao ulaz u EU ili bitno manje)?

Uvođenje eura svakako će dodatno ojačati domaće gospodarstvo, no njegovi će učinci vjerojatno ipak biti nešto slabije izraženi i manje izravni. Za početak, monetarna integracija pridonijet će smanjenju percepcije rizika zemlje, a to će se neizravno odraziti na troškove zaduživanja hrvatskih poduzeća i građana. To je osobito važno u današnjim okolnostima normalizacije monetarne politike i rasta percepcije rizika. Uz daljnji poticaj međunarodnoj razmjeni i investicijama te niže transakcijske troškove, ojačat će se konkurentnost gospodarstva, a činjenica da središnja banka preuzima ulogu zajmodavca u krajnjoj nuždi u punom smislu te riječi pridonosi stabilnosti financijskog sustava i otpornosti gospodarstva u cjelini. Ulazak u schengensko područje dodatno će olakšati protok roba i ljudi, što će smanjiti troškove i olakšati poslovanje domaćih poduzeća, posebno onih u izvozno orijentiranim djelatnostima. Znatno će profitirati i turizam zbog smanjenja gužvi na graničnim prijelazima i poboljšane percepcije sigurnosti.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Je li po vama država pogriješila što neće biti crnih lista oko neopravdanog zaokruživanja cijena (npr. u Slovačkoj ih ističu kao ključni faktor kontrole lova u mutnom)?

Nisam siguran koliko vam mogu pomoći kod odgovora na ovo pitanje, jer je pitanje zaštite potrošača u procesu uvođenja eura u djelokrugu rada Koordinacijskog odbora za prilagodbu gospodarstva i zaštitu potrošača kojim rukovodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. U tom smislu, nije mi poznato kojim se kriterijima rukovodio odbor pri odabiru mehanizama za poticanje korektnog preračunavanja i zaokruživanja cijena. U svakom slučaju zaštitni mehanizmi postoje, u njihov rad će biti uključene i udruge za zaštitu potrošača koje će pratiti u kojoj mjeri trgovci poštuju zakon, a samim time i zahtjev da se trenutak uvođenja eura ne smije koristiti za neopravdano povećanje cijena. Vjerujem da će u tom procesu i sami mediji također imati značajnu ulogu te da će na konstruktivan način pratiti cjelokupan proces prelaska na euro te time dodatno obeshrabriti lov u mutnom. Na koncu, podsjetio bih na analize koje jasno ukazuju da kod novih zemalja članica EU koje su u proteklih petnaestak godina uvodile euro, samo uvođenje eura nije imalo iole bitan utjecaj na stopu inflacije u tim zemljama. U prosjeku, inflacija je kod njih u godini uvođenja eura bila za svega 0,2 postotnih bodova viša nego bi bila da euro nije bio uveden. Dakle, ako je inflacija primjerice iznosila 2,2 posto, ona bi iznosila 2,0 posto da euro nije bio uveden.

Vaših deset godina na čelu HNB-a obilježilo je razdoblje dva monetarna ekstrema, od rekordno niske inflacije do njezinog rasta van kontrole. Je li inflacija dosegnula vrhunac i što HNB može učiniti? Što ako rat potraje godinama?

Trenutno očekujemo da bi inflacija mogla ostati na povišenoj razini, od oko 10 ili 11%, do pred kraj ove godine, što će rezultirati godišnjom stopom rasta od oko 9,5%. Naredne godine očekujemo usporavanje na otprilike 5%, ponajviše zato što se trenutno ne očekuje dodatni porast cijena energenata i sirovina na svjetskim tržištima, kao i zbog očekivane postupne normalizacije u lancima nabave. No, ta su očekivanja i dalje izložena znatnim rizicima. Vidimo kako terminska tržišta ni do sada nisu bila previše točna u ocjeni kretanja budućih cijena sirove nafte i ostalih sirovina pa nema garancije ni da će se njihova trenutna očekivanja o stabilizaciji zaista i ostvariti. Tu je osobito značajan rizik da se rat u Ukrajini odulji i, što je još važnije, da se poremeti opskrba plinom i dodatno poraste njegova cijena.

Uzroci ove inflacije su globalni pa ne vjerujem da hrvatska vlastitim mjerama ekonomske politike može riješiti problem inflacije. Oni koji misle suprotno mogu pogledati primjere nama usporedivih zemalja poput Mađarske, Češke ili Rumunjske, zemalja koje već godinu dana iznimno brzo i snažno zaoštravaju monetarnu politiku, ali za sada nisu uspjele postići vidljivije učinke na inflaciju. Upravo suprotno, inflacija se u tim zemljama ubrzala čak i više nego u europodručju. Naime, očit je efekt prelijevanja monetarne politike velikih središnjih banaka na male zemlje, što je i jedan od razloga ulaska Hrvatske u eurozonu. Iako uzroci trenutne inflacije uglavnom nisu u monetarnoj sferi, središnje banke velikih gospodarskih područja ne mogu dopustiti da se ona previše razmaše i sigurno ne mogu tolerirati da se godinama zadrži na trenutnim razinama. Ako rat i potraje godinama, to ne znači da će cijene hrane i energenata nastaviti rasti godinama.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

S rekordnih 8,6% inflacije u eurozoni u lipnju, je li ECB-ovo najavljeno podizanje kamatnih stopa premalo i prekasno? Slijedi li u RH kamatni udar i je li moguća recesija koja se već najavljuje za SAD, moguće i u EU?

ESB uistinu oprezno pristupa zaoštravanju monetarne politike, nekima se čini – i preoprezno. Takav je pristup uvelike povezan s razmjerno sporim oporavkom europodručja od posljedica pandemije, kao i znatnim gospodarskim posljedicama rata u Ukrajini, posebno zbog velike ovisnosti pojedinih članica o ruskim energentima. Ocjenjujući da su inflacijski pritisci bili ponajviše povezani s poremećajima na strani ponude, ESB je djelovao opreznije kako ne bi ugrozio još uvijek krhak gospodarski oporavak. No, što duže traje razdoblje povišene inflacije, to više jačaju i rizici da bi se ona mogla ukorijeniti, neovisno o uzrocima. Iz podataka o kretanjima cijena po skupinama dobara i usluga uočava se da se inflacija počinje širiti na sve širi skup dobara i usluga, a jačaju i zahtjevi radnika da im se nadoknadi gubitak kupovne moći. Stoga ni ESB više ne može odlagati promjenu smjera monetarne politike.

Smjer promjene kamatnih stopa je jasan, no teško je predvidjeti brzinu. Ona će ovisiti o ukupnim gospodarskim kretanjima, koja su i dalje iznimno neizvjesna. Trebat će mnogo umješnosti za uspješno navigiranje u takvim okolnostima, osobito u slučaju znatnijih poremećaja u opskrbi plinom, što bi istodobno moglo gurnuti gospodarstvo europodručja u recesiju i dodatno ojačati inflacijske pritiske.

Podizanje ključnih kamatnih stopa ESB-a, koje će biti postupno, trebalo bi se tek s odgodom i djelomično prelijevati na tržišne kamatne stope u Hrvatskoj. Likvidnost hrvatskog bankovnog sustava iznimno je visoka. Banke su u lipnju imale oko 73 milijarde kuna viška likvidnosti i nemaju potrebu višim kamatama privlačiti dodatna sredstva.

Uvođenje eura podrazumijeva oslobađanje obvezne rezerve i ukidanje minimalno potrebnih deviznih potraživanja. Može li taj priljev dodatno ojačati inflatorne pritiske?

Usklađivanje HNB-ove monetarne politike s pravilima na razini eurosustava impliciraju smanjenje stope obvezne pričuve s 9 posto na 1 posto. To bi, prema sadašnjim osnovicama, oslobodilo bankama otprilike 33 milijarde kuna. Također, ukinut će se i obveza držanja minimalno potrebnih deviznih potraživanja u iznosu od 17% ukupnih deviznih obveza, što će osloboditi trenutno imobiliziranu likvidnost u iznosu od još otprilike 38 milijardi kuna. Zajedno s činjenicom da su ključne stope HNB-a trenutno više od ključnih stopa ESB-a, to doista implicira da će se monetarni i financijski uvjeti u Hrvatskoj sporije zaoštravati nego u sadašnjim članicama europodručja. Ipak smatram kako se to neće nepovoljno odraziti na stabilnost cijena u Hrvatskoj. Domaće gospodarstvo sigurno još uvijek nije toliko pregrijano da bi se razvila domaća inflacijska spirala, osobito ako popuste pritisci na cijene koji djeluju na globalnoj i europskoj razini. Također, ako slučajno domaća potražnja pretjerano ojača, s obzirom na to da smo malo i otvoreno gospodarstvo, ona bi se prije očitovala u znatnijem pogoršanje salda tekućeg i kapitalnog računu platne bilance. Tada bismo vjerojatno imali i prebrz rast kredita pa bi HNB svakako djelovalo mjerama makrobonitetne politike, koje će i dalje imati na raspolaganju.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Što kažete na kritike koje se mogu čuti da HNB nedovoljno u fokusu ima zaštitu potrošača?

Ne bih se bavio kritičarima HNB-a, već meritumom problema. Svi vrlo dobro znaju da sam u pogledu CHF kredita u više navrata, znatno prije pojave konkretnih problema s ovim financijskim proizvodom, upozoravao na njegove rizike. No, za takva upozorenja u to doba nije bilo sluha.

Visina naknada za usluge koje banke naplaćuju građanima u novije je vrijeme izuzetno aktualna u cijeloj Europi. Naknade bi u pravilu trebale biti odraz troškova koje pojedina banka ima u vezi s pružanjem svojih usluga, i kao takve moraju biti jasno predočene potrošačima. Bez obzira na to što se svaka pojedina banka ima pravo na svoju cjenovnu politiku, uvijek ima prostora da se unaprijedi transparentnost cijena za usluge namijenjene potrošačima, i HNB će na tome svakako i dalje inzistirati.

Kod prešutnih prekoračenja koja su slabije regulirana, a time i slabije štite potrošače od tzv. dopuštenih prekoračenja, poznato je da je upravo HNB inicirao odgovarajuće izmjene propisa kako bi pojačao zaštitu potrošača, a vrlo skoro možemo očekivati i prijelazno rješenje prema kojem bi se, između ostalog, dopuštena prekoračenja ponovo vratila u ponude banaka.

Najveći broj naših aktivnosti ostaje izvan javne sfere jer nas zakonski propisi obvezuju da rezultate nadzora čuvamo kao povjerljive; kada bi se ti propisi u vezi supervizije bankovnog postupanja s potrošačima djelomično relaksirali, kada bi mogli javno objaviti rezultate naših akcija na zaštiti potrošača – ne samo da bi napori HNB-a bili znatno vidljiviji, već bi se time obavljala i financijska edukacija, izuzetno bitna za prevenciju loših osobnih financijskih odluka.

Primjetno je jačanje političkih pritisaka prema HNB-u, sad su većina članova Savjeta osobe s političkim zaleđem. Kakav je vaš odnos s premijerom Plenkovićem? Prilično su indikativne bile dvije odvojene press konferencije oko ispunjenja maastriških kriterija, jedna u Vladi, druga ispred HNB-a, dok se projekt ‘Euro’ svečano predstavljao zajednički… 

Članove Savjeta bira Hrvatski sabor, a jednom izabrani dužnosnik postaje dio tima i djeluje u skladu s pravilima, kulturom i tradicijom naše institucije – profesionalno, nepristrano i neovisno. Važno je naglasiti da se od svih članovi Savjeta očekuje da na njihov rad i odluke ni na koji način ne utječe politika. Za uspješnost središnje banke s jedne strane nužna je samostalnost i neovisnost, a s druge, odgovornost središnje banke prema državi i cijelom društvu za ispunjenje mandata. Slično vrijedi i za odnos premijera i guvernera koji, mišljenja sam, karakterizira međusobno uvažavanje i suradnja, no ujedno i  nezavisnost u odlukama koje se tiču ispunjavanja naših odvojenih, a opet i komplementarnih mandata. I zato mogu reći da je odnos s premijerom kvalitetan i konstruktivan, što se osobito vidjelo tijekom provođenja projekta euro, a i tijekom nekoliko ekonomskih kriza kroz koje smo uspješno prošli u relativno kratkom vremenu. Nisam primijetio nikakvu neusuglašenost pri informiranju javnosti o ispunjenju maastriških kriterija. Naša komunikacija na iste teme ponekad se ne odvija istodobno ili na identičan način, no to proizlazi iz činjenice da je Vlada zadužena za komuniciranje političkog aspekta određenog događaja, dok je HNB fokusiran javnosti prenijeti i detaljnije protumačiti njegove ekonomske i financijske učinke. Cijela informativna kampanja u vezi zamjene hrvatske kune eurom planira se zajednički, a tako će se i operacionalizirati. Ukratko, siguran sam da će se zajednički svečano predstaviti i finale projekta euro.

Je li vas iznenadila ostavka ministra Marića usred godine i bojite li se da bi njegovim odlaskom mogao popustiti nadzor nad rashodima sada kada su kriteriji za euro zadovoljeni?

S ministrom Marićem sjajno smo surađivali na svim aspektima uvođenja eura, ministar je bio reformski orijentiran, a to je izuzetno važno  za financijsku stabilnost i ekonomski rast u Hrvatskoj. Očekujem da će vođenje državnih financija na čelu s Markom Primorcem ići u istom smjeru.

Sa sporijim stopama rasta od zemalja u CEE regiji, neslavnim track recordom bježanja od bolnih reformi (u zdravstvu, pravosuđu, javnoj upravi, tržištu rada i okruženju), biste li ocijenili da je li Hrvatska podbacila u tranziciji?

Više je razloga sporije prosječne stope rasta Hrvatske od zemalja CEE regije. One koje vi navodite, s jedne strane neprovođenje ključnih strukturnih reformi, što je sigurno smanjilo potencijalnu stopu rasta BDP-a. O tome govorim već više od dvadeset godina, bez provođenja tih reformi nije moguće na održiv način ubrzati stope rasta BDP-a. De facto najznačajnija strukturna reforma u zadnjih desetak godina bio je ulazak u Europsku uniju i promjena ekonomije koja je iz toga proizašla te uzrokovala kontinuirani suficit na tekućem i kapitalnom računu platne bilance. Druge su izostale, barem u značajnom obimu. Međutim, ne smije se zaboraviti da je rat na početku tranzicije usporio strukturne reforme i odgodio ulazak u EU za desetak godina, time vjerojatno i više izvozno orijentiranih izravnih ulaganja koja su otišla u druge zemlje CEE, te da Hrvatska i zbog toga nije bila u istoj situaciji kao druge zemlje.

Što je oko eura još pred vama od operativnog posla?

Prvo bih rekao da je tijekom proteklih mjeseci napravljen uistinu velik posao. Iz perspektive HNB-a za izdvojiti je pripreme za proizvodnju eurokovanica s hrvatskim motivima na naličju i nabavu novčanica eura te suradnju s Ministarstvom financija na stvaranju pravnog okvira za zamjenu valute, posebice Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj usvojenog u svibnju. Pred nama je još nekoliko mjeseci završnih priprema, uključujući one za logistički vrlo složenu operaciju zamjene gotovog novca. U tom pogledu potrebno je u relativno kratkom razdoblju proizvesti velike količine kovanica eura s hrvatskom stranom, kao i nabaviti odgovarajuće količine novčanica eura, kako bismo mogli pravovremeno i u potrebnom obujmu opskrbiti banke koje će imati ključnu ulogu u zamjeni gotovog novca za građane i poduzeća. Zamjena gotovog novca kuna za eure bit će besplatna i jednostavna operacija za građane i poduzeća, a dostupna će biti u svakom kutku Hrvatske. S druge strane, potrebno je sigurno pohraniti ogromnu količinu kovanica kuna. Unatoč logističkim izazovima koji su pred nama, siguran sam da ćemo i ovaj posao odraditi uspješno.

Osim aktivnosti koje ćemo poduzimati u nastojanju da osiguramo nesmetanu zamjenu valute, HNB će u narednom razdoblju prolaziti i određene interne prilagodbe, s obzirom na to da 1. siječnja 2023. HNB postaje dijelom Eurosustava, a Hrvatska punopravna članica bankovne unije. Naime, članstvo u Eurosustavu i bankovnoj uniji donijet će značajne promjene u načinu obavljanja aktivnosti unutar HNB-a, za što se također pripremamo.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Gdje se vidite po isteku mandata u srpnju 2024.?

U ovom trenutku u potpunosti sam posvećen zadacima u HNB-u i projektu uvođenja eura; sadašnjost je i dalje zahtjevna i izazovna, bit će kasnije vremena i za razmišljanje o budućnosti.