Europska unija ima još puno posla oko prelaska na zeleno i kružno gospodarstvo. Potvrđuju to podaci o izvozu otpada. U 2021., pokazuje izvješće Eurostata, EU je izvezla 33 milijuna tona otpada.

Najviše je otišlo u Tursku, i to metalnog otpada. Istovremeno, Europa, u kojoj se godišnje proizvede 2,3 milijarde tona otpada (posljednji podaci za 2018.) uvezla je daleko manje otpada nego što je izvezla – 19,7 milijuna tona.

Ono što bi kod ovih podataka trebalo zabrinuti europske čelnike jest rast izvoza otpada. On je u 17 godina, od 2004. do 2021., porastao čak 77 posto.

To bi pak značilo da EU s velikom količinom otpada, a koji bi prema ciljevima europskog Zelenog plana trebao biti vrijedna sirovina, ne zna što bi, ili nema tehnologiju za njegovu preradu.

Kina ispala iz prvih 10
EU najviše, 14,7 milijuna tona, izvozi u Tursku – gotovo polovicu količine i tri puta više nego 2004. Nakon Turske najviše izvozi u Indiju (2,4 milijuna tona) te Egipat (1,9 milijuna tona).

Zanimljivo, Kina više nije niti među prvih deset primatelja EU otpada. Prošle smo godine u tu državu izvezli tek 400.000 tona. Kina, jasno je, ne želi europsko smeće, osobito kada se zna da je 2009. uvezla čak 10 milijuna tona.

Što se pak vrste tiče, EU najviše izvozi metalni otpad (željezo i čelik), koji čini više od pola (59%) cjelokupnog izvoza. Najviše te vrste otpada, 13,1 milijun tona, izvozi u Tursku. Hrvatska pak veliku većinu otpadnog metala, kojeg godišnje proizvedemo oko 900.000 tona, također najvećim dijelom izvozi u Tursku.

Naime, u domaji se reciklira tek 250.000 tona, izveze se 600.000, od čega nešto manje od 400.000 tona u Tursku. Ostatak ostaje na privremenom skladištu kod sakupljača, odnosno obrađivača otpada, pokazuju podaci Informacijskog sustava gospodarenja otpadom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Izvoz metala iz Hrvatske najvećim je dijelom u rukama kompanije CE-ZA-R u sastavu C.I.O.S. grupe. Da su količine otpadnog metala posljednjih godina znatno povećane govori i podatak da su u korona krizom pogođenoj 2020. njegov izvoz povećali pet puta, na oko 600.000 tona. Prošle su godine najavljivali da će izvoz biti povećan na oko milijun tona.

Poražavajuće stanje
Činjenica da ni četvrtina otpadnog metala ne ostaje u Hrvatskoj dovoljno govori o stanju čeličana i ljevaonica u Hrvatskoj. Dobar je primjer nekadašnja Željezara Sisak, koja je svojevremeno (krajem osamdesetih) zapošljava oko 14.000 ljudi.

Danas u talijanskom vlasništvu i s nazivom ABS Sisak, zapošljava nešto više od sto radnika s kapacitetom obrade oko 280.000 tona starog željeza godišnje.

No, rast cijena metala na svjetskim burzama i njih je potaknuo na nova ulaganja, pa tako najavljuju proširenje kapaciteta obrade na pola milijuna tona i ulaganja od 400 milijuna eura.

Što se otpadnog metala tiče, Zakon o gospodarenju otpadom kaže da bi najmanje 50 posto mase trebalo oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu. No država, sudeći po odgovoru nadležnog ministarstva, onoga gospodarstva, ne misli intervenirati u povećanje količina obrade.

Na pitanje postoje li planovi kako više otpadnog metala preraditi u Hrvatskoj odgovaraju da proizvođači i obrađivači, ovisno o cijenama na tržištu, trguju na njima najprihvatljiviji način u određenom trenutku.

Osim metala, Europska unija izvozi i značajne količine papira – 4,4 milijuna tona (13 posto cjelokupnog otpada). Najviše se izvozi u Indiju. Otpad je vrijedna sirovina, slušamo već godina. No velike količine, pokazuju podaci, izvozimo, da bi obrađeni i skuplji onda uvozili.