Cijene građevinskog materijala rastu od početka rata u Ukrajini, te srpski građevinari najavljuju da će tražiti pomoć države jer ugovorene radove ne mogu obaviti po cijenama koje su dogovorili.

Građevinska industrija u Srbiji priprema pismo kojim će se obratiti Privrednoj komori Srbije (PKS) za pomoć jer zbog velikog poskupljenja građevinskog materijala otežano posluje, piše Politika.

“Cijene građevinskog materijala svaki dan rastu i građevinski sektor danas je na koljenima”, izjavilo je za agenciju Beta nekoliko predstavnika tvrtki iz tog sektora.

Ne odustaju od planova
Ivana Vuletić, tajnica Udruženja za građevinsku industriju PKS-a, kaže da tržište bilježi stalan rast cijena određenih materijala, prije svega čeličnih proizvoda i armatura. Primjetan je također i rast cijena građevinskih kemikalija, bitumena i bitumenskih emulzija, opekarskih proizvoda, drvne građe te energenata.

“Iz razgovora s domaćim proizvođačima građevinskih materijala doznali smo da oni trenutačno nemaju problema s proizvodnjom, budući da imaju višemjesečne zalihe sirovina”, objasnila je Vuletić.

Prema njenim riječima, trajanje nestabilnosti ponude i cijena građevinskog materijala teško se može procijeniti.

Predstavnici nekoliko domaćih građevinskih kompanija nedavno su za Politiku rekli da će zbog poskupljenja materijala i inflacije neki ugovori za državne projekte na kojima su angažirani kao izvođači radova morati biti revidirani. Ugovori su potpisani s fiksnim cijenama, a u međuvremenu je sve poskupjelo i domaće građevinske kompanije neće moći poštivati takve dogovore.

U Ministarstvu građevinarstva, prometa i infrastrukture potvrđuju da ukrajinska kriza ugrožava opskrbne lance, posebno građevinskim materijalom, što utječe na cijene na globalnom tržištu.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

“Vlada Srbije pažljivo prati događanja i prilagođava svoje odluke i preporuke aktualnoj situaciji, da bi se održala stabilnost i rast nacionalne ekonomije i da bi se investicijski ciklus nastavio nesmanjenom brzinom”, navode iz tog ministarstva.

Upitani hoće li neki kapitalni projekti biti odgođeni, odgovorili su da vlada Srbije planski pristupa svim projektima od nacionalnog značaja i osigurava njihovo stabilno financiranje i realizaciju.

“Od provođenja plana aktivnosti Srbija 2025 čije je temelje postavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nećemo odustati”, ističu.

Rat u Ukrajini doveo je i do poremećaja globalnog tržišta kemikalija potrebnih za proizvodnju cementa, prije svega željezovog sulfata i rastvora uree. Prema podacima PKS-a, u cementarama u Srbiji ima zaliha za šest mjeseci.

Miroslav Gligorijević, glavni menadžer Titan cementare iz Kosjerića, kaže da je sukob u Ukrajini doveo do poremećaja u opskrbi mnogim sirovinama, a to se odnosi i na navedene kemikalije.

Blokada na lokalnoj razini
“Tražimo načine da prebrodimo ove poremećaje i da osiguramo kontinuitet proizvodnje i sigurnost opskrbe za naše kupce. Zasad nam to polazi za rukom”, kaže Gligorijević. Međutim, rat u Ukrajini dodatno je istaknuo jedan ozbiljniji problem, a to je nemogućnost korištenja alternativnih goriva.

“Za razliku od druge dvije domaće cementare i glavnih konkurenata u susjedstvu Titan cementara nema dozvole za korištenje alternativnih goriva zbog blokade na lokalnoj razini. U razdoblju krize takvo ograničenje postaje veliki problem jer se raspoloživost fosilnih goriva smanjuje zbog globalnih poremećaja u opskrbi.

I tako smo došli u situaciju da je regionalni deponij Duboko zatrpan otpadom i da su potrebna velika sredstva za njegovo proširenje, dok je naše poslovanje ugroženo jer bi zbog krize mogli ostati bez fosilnih goriva, a nemamo mogućnost korištenja alternativnih goriva”, objašnjava Gligorijević.

Prema njegovim riječima, dok se državni vrh trudi olakšati poslovanje domaćem gospodarstvu, lokalna vlast u jednoj maloj i nedovoljno razvijenoj općini kao što je Kosjerić ugrožava održivost poslovanja ozbiljnog investitora, dovodi u rizik nastavak rasta građevinarstva u Srbiji, kao i završetak važnih infrastrukturnih projekata.