Iako veliki europski organizatori putovanja već tradicionalno zazivaju što niže cijene hotelskog smještaja kako bi i sami bili konkurentniji u povratku iz koronakrize, takav scenarij u ’22. neće biti izvediv ni u Hrvatskoj, ni na cijelom Mediteranu. Niz je razloga iz kojeg se u ovoj sezoni može očekivati eventualno da cijene ostanu na razini prošle godine, ili puno vjerojatnije da porastu u svim segmentima ugostiteljskog biznisa, uključujući hotele. Od toga ove godine po svemu sudeći neće biti izuzeta ni Turska, poznata po svojim jeftinim all inclusive aranžmanima u zlatnim godinama.

Nije novo da veliki turoperatori prijete da neće dobro prodavati aranžmane ako hoteli ne snize svoje cijene. Ta retorika ima smisla kad svatko želi zaraditi svoj dio, pogotovo u sezonskom biznisu kao što je ljetni turizam. No, u ovoj godini okolnosti su značajno drukčije i u odnosu na lani, a kamo li kad se uspoređuju s godinama prije pandemije.

Za turistički sektor ova se godina i prije ukrajinske krize pokazala izazovna zbog drastičnog rasta troškova. Inflaciji i rastu cijena goriva te posljedično svih drugih proizvoda i usluga koje se vežu na turistički sektor pridružio se i problem radne snage koja nikad nije bila skuplja. Nedostatak radnika u ugostiteljskim djelatnostima, potenciran pandemijom, prisilio je poslodavce da otvore vreću više nego ikad, povećaju broj stalno zaposlenih i njihova primanja, kako im oni ne bi otišli u druge zemlje ili poslove. Za radnike su to super vijesti i nema sumnje da su zaslužili veće naknad za svoj rad nakon godina zarađivanja ispod nacionalnog prosjeka, no za poslodavce to su veliki troškovi koje će trebati nadoknaditi.

Rastu sve cijene, što ne bi i hotelske

Uoči invazije na Ukrajinu i otvaranja nove krize kojoj se ne nazire ishod, jedna od najvećih turistički kompanija objavila je kako očekuje bar 30 milijuna kuna veće troškove nego u ’21. Od tada cijene su nastavile rasti i neizvjesnost je još jača. U hotelskom biznisu rastu transportni troškovi koji se reflektiraju kroz cijenu namirnica, koje također poskupljuju. Usto, dramatično su poskupjele i investicije, od cijena materijala do opet radne snage. A u ovom poslu nema rezultata bez konstantnog ulaganja bar u održavanje nekretnina, ako ne u nove sadržaje i objekte. Kad se sve zbroji, u ovoj godini unatoč većem optimizmu vezanim uz pandemiju, startna pozicija hotela na čitavom Mediteranu lošija je nego lani, i rast troškova neće se nadomjestiti čak ni uz podizanje cijena usluga.

Rast cijena dogodit će se očito i kao posljedica tržišne utakmice, ako se dodatno ne razbuktaju ratna zbivanja. Naime, nakon prvog šoka Putinovom invazijom koja je svima zaustavila dah, rezervacije se polako vraćaju na dinamiku koja se krenula rolati do sredine veljače, te se vraća velika želja za putovanjima, otkrivanjem novih svjetova, bijegom iz svakodnevice.

Rast rezervacija bilježe sve zemlje Mediterana i sve se više može čuti kako se očekuje razina prometa vrlo blizu 2019. godini. Jaka potražnja u vrhu sezone tako će bez sumnje omogućiti hotelskim kućama da cijenu dodatno usklade i s povećanim troškovima poslovanja, i svatko će se truditi da tu potražnju maksimalno iskoristi. Pritom će kao i u prošle dvije godine mnogo veću ulogu imati last minute i direktne rezervacije u hotelima, trendovi koje je korona snažno ubrzala, zadajući glavobolju prodajnim timovima u hotelima. Turoperatori su u još težoj poziciji jer u povećanom trendu izravnih rezervacija polako gube bitku i smisao. Proces se dodatno ubrzava i jačanjem digitalizacije, te je pitanje kako će ovaj cijeli ekosustav izgledati već za par godina.

Tržišna utakmica već krenula

Zapravo, tržišna utakmica već je počela kad su u pitanju rezervacije uskrsnih praznika. Kako pokazuju neke analize, potražnja s britanskog tržišta je bolja u Španjolskoj i Portugalu, dok je interes za istočnomediteranska odredišta Grčke i Turske pao. To se odrazilo i na cijene, koje su porasle za smještaj s tri, četiri i pet zvjezdica u Portugalu i Španjolskoj, a pale u Turskoj i Grčkoj. Najveći rast cijena od čak 17 posto zabilježen je u hotelima s pet zvjezdica u Portugalu i od 14 posto u hotelima s tri zvjezdice u Španjolskoj. U Grčkoj su cijene hotela s tri zvjezdice pale za devet posto u odnosu na 2019. godinu. U Turskoj su pale za četiri posto, dok su cijene hotela s četiri zvjezdice niže za tri posto.

Ipak, cijene all inclusive aranžmana u primjerice turskoj Antaliji za ljetnu sezonu još se drže, za 7-dnevni aranžman u dvokrevetnoj sobi s letom iz UK u neko od slabijih ljetovališta te turističke regije košta oko 6.000 kuna po osobi na samom početku kolovoza. Naime, iako će puno izgubiti na ruskom i ukrajinskim gostima, zbog čega moraju bolje igrati na drugim tržištima, turski hotelijeri moraju jako dobro odvagati prihode i troškove nakon što im je kao aviodestinaciji korona pojela zalihe. Tim više što se ne zna što slijedi za koji tjedan ili mjesec, svi će bar dijelom morati odigrati u skladu zgrabi što možeš, i hotelijeri tu neće biti iznimka.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost