Prema podacima Privredne komore, u postupku privatizacije dosad je obuhvaćeno 356 poduzeća iz tzv. metalskog kompleksa i elektroindustrije u kojima postoji 4353 tvrtke. Metalski kompleks bio je svojedobno ponos srpskog gospodarstva, ali od 1991. godine, kada je suženo tržište, počinje njegovo nezaustavljivo propadanje. Sada je metalski kompleks najveći problem domaćeg gospodarstva. Nekadašnji giganti poput niškog MIN-a, Industrije motora Rakovica, Industrije traktora i kragujevačke Zastave ne mogu naći inozemnog strateškog partnera pomoću kojega bi izašli iz višegodišnje krize. Pokušaj prodaje RTB Bora nije uspio, pa je vlast odlučila nastaviti restrukturiranje u tom koncernu kako bi lakše našla novog kupca. Da bi se lakše obavila privatizacija, veliki sustavi iz metalskog kompleksa su usitnjeni na manje dijelove, ali njihova prodaja ne ide glatko. To pokazuje i podatak da je dosad prodano manje od 10 posto od ukupnog broja poduzeća iz tog područja. Za mnoga od njih organizirana je prodaja u više navrata, ali zainteresiranih kupaca nije bilo. Prema novom Zakonu o stečaju, ako ni poslije trećeg pokušaja neko poduzeće ne bude našlo kupca, slijedi automatska primjena stečajnog postupka. Kako stvari stoje, mnoga će poduzeća iz metalskog kompleksa završiti u stečaju. Radnici što su radili u metalskom kompleksu sada spadaju među najbrojnije koji su ostali bez posla. Mnogi su tvorničke hale zamijenili bavljenjem sitnim trgovačkim poslovima ili poljoprivrednom proizvodnjom.

Ima dosta inženjera i radnika s visokom stručnom spremom koji su zbog propasti metalskog kompleksa bili prinuđeni promijeniti zanimanje. Zakon o privatizaciji odredio je da sva društvena poduzeća budu privatizirana do konca travnja 2007. godine, ali je prethodna vlada taj rok produljila do konca godine, a nova vlada je već najavila kako će novi rok za završetak privatizacije biti polovica 2008. godine. Po svemu sudeći, ni to neće biti krajnji termin jer u metalskom kompleksu mnoga su poduzeća s viškom zaposlenih koji pak plaće dobivaju zahvaljujući subvencijama iz državnog proračuna. Od spomenutih 356 poduzeća u njih 23 primijenjen je postupak restrukturiranja, odnosno smanjenje broja uposlenih, kako bi proizvodnja u njima bila učinkovitija, a privatizacija lakša. Za 35 poduzeća privatizacija se obavlja natječajem, a preostali broj od 298 punuđen je na prodaju putem dražbe. Primjena restrukturiranja prije privatizacije pokazala se dobrim pristupom. Tom metodom privatizirani su Livnica iz Kikinde, Sever iz Subotice, Tvornica vagona iz Kraljeva, dijelovi Zastave i Zmaj iz Zemuna. Poduzeće Zmaj kupio je Goran Novaković, nekadašnji ministar za energetiku u vladi Zorana Đinđića. Novaković je poznat po tome što je bio prvi ministar koji je morao podnijeti ostavku na ministarsku funkciju jer su postojale dvojbe da je taj položaj koristio za favoriziranje njemu bliskih ljudi. U međuvremenu je u Zmaju obustavljena proizvodnja poljoprivrednih strojeva jer je novi vlasnik odlučio promijeniti djelatnost poduzeća. Primjenom restrukturiranja prodano je nekoliko tvornica, što su poslovale u okviru MIN-a, Goše i Lola korporacije Zastave holdinga, a u pripremi je prodaja IMT, IMR i 14. oktobra. Od 298 poduzeća koliko je ponuđeno na prodaji putem dražbi dosad je prodano 176 ili 59 posto poduzeća, što pokazuje da za poduzeća iz područja metalskog kompleksa ne postoji osobito zanimanje kupaca.