Subvencioniranje energetske obnove zgrada u Italiji pretvorilo se u koruptivnu hobotnicu koja je u godinu i pol već isisala gotovo milijardu eura državnog novca.

Kako navodi Reuters, program subvencioniranja doveo je do golemog skoka cijena građevinskog materijala te satnice građevinara, a u posao su se počele uključivati i – mesnice. U sklopu programa pod nazivom “superbonus” uvedenog lanjskog srpnja, talijanska vlada vlasnicima kuća i zgrada koji se odluče za energetsku obnovu isplaćuje čak 110 posto troškova.

Subvencija pokriva od obnove pročelja, preko postavljanja fotonaponskih panela do zamjene starih kotlova i prozora.

Test za ostale države
Europska unija procjenjuje da je tri četvrtine zgrada energetski neučinkovito, a energetska obnova smanjila bi emisije ugljičnog dioksida za koje su zaslužne zgrade za pet posto. Međutim, godišnje se u Europskoj uniji obnovi manje od jedan posto fonda zgrada.

U energetsku je obnovu od prošle godine snažnije ušla Italija gdje su zgrade zaslužne za 11,5 posto emisija. Dio analitičara smatra da bi uspjeh tog programa mogao biti test za politike ostalih članica EU-a kako bi se dostigao cilj Europske unije o smanjenju emisija ugljičnog dioksida na 55 posto ispod razina iz 1990. godine.

Talijanska komora građevinskih inženjera procjenjuje da će energetska obnova povećati BDP za 0,7 posto u ovoj godini i otvoriti 153.000 radnih mjesta.

A upravo je to dugogodišnji argument dijela ekonomista koji se zalažu za zelenu tranziciju gospodarstva. Program će potrajati do 2025., iako će od od kraja iduće godine biti smanjen u veličini i dostupnosti.

Međutim, utjecaj programa na talijanske javne financije je značajan. Tamošnje ministarstvo financija procjenjuje da će ukupno stajati 33 milijarde eura do 2036. godine – kada sve subvencije i olakšice budu iskorištene – što je jednako gotovo 2 posto vrijednosti gospodarstva.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Iako niz europskih država, poput Francuske, Nizozemske, Mađarske i Danske ima slične programe subvencioniranja, nigdje nije tako velikodušan kao u Italiji. I to mnogi koriste za “lov u mutnom”.

Prosječan trošak subvencioniranih radova provedenih do sada na stambenim zgradama iznosi 557.000 eura, pokazuju podaci konzultantske tvrtke Nomisma. “Obujam posla se udvostručio od kada je uveden superbonus”, kaže Luca Passerini, vlasnik građevinske tvrtke iz Rima.

“Zaposlio sam još radnika, ali ne možemo odraditi sve poslove. Do svibnja 2022. ne prihvaćamo nove poslove”, kaže Passerini. Michele Governatori iz klimatskog think-tanka ECCO smatra da su subvencije previše velikodušne što je potaknulo mnoge da ih što prije iskoriste, a to je pak omogućilo građevinarima poskupljenje radova, često i upitne kvalitete.

Dva oblika
Po njegovu mišljenju, pogrešno je što se subvencija može koristiti i za ugradnju plinskog grijanja jer ne bi trebalo poticati korištenje fosilnih goriva. Subvencija se može dobiti na dva načina.

Prvi je u obliku odbitka od godišnjeg povrata poreza u petogodišnjem razdoblju. Drugi, mnogo popularniji oblik, jest korištenje poreznog kredita kojim se isplaćuje građevinska tvrtka.

Ona taj iznos koristi prilikom obračuna svog godišnjeg poreza ili ga prodaje banci koja se naplaćuje od države. No, mjera je postala izvor korupcije. Talijanska porezna uprava priopćila je prošlog mjeseca da je otkrila prijevare povezane sa “superbonusom” ukupne vrijednosti 950 milijuna eura.

“Pronašli smo račune za radove koji nisu izvedeni, račune koje su izdale tvrtke koje nisu kvalificirane za taj posao, čak su i mesari izdavali račune za građevinske radove”, kazao je šef porezne uprave Ernesto Ruffini.

Italija na ljestvici percepcije korupcije Transparency Internationala zauzima 52. mjesto, a među europskim članicama 21. poziciju, iznad Grčke i pet istočnoeuropskih država.

Parlamentarni ured za proračun (UPB), “čuvar javnih financija” u Italiji, istaknuo je da je cilj maksimalnog smanjenja emisija ugljičnog dioksida uz minimalnu cijenu programom “superbonus” nije postignut. Štoviše, od toga više koristi imaju građevinske kompanije, a ne klima, smatra član UPB-a Alberto Zanardi.