O pojavi visoke inflacije u svjetskom gospodarstvu počeli smo pisati još na početku pandemije kada su vlasti diljem svijeta počele pumpati ogromne količine novca kao poticaj posrnulom gospodarstvu.

Danas, gotovo dvije godine kasnije, o pojavi inflacije napisano je mnogo tekstova i svakome je jasno da cijene dobara i usluga ubrzano rastu, ali i dalje postoji nešto o čemu financijski stručnjaci ne govore dovoljno, a mnogi pojedinci toga nisu u potpunosti svjesni.

Riječ je o utjecaju inflacije na novčanu štednju građana koja svakim danom vrijedi sve manje.

Iako se inflacija u svijesti građana najčešće izjednačuje s rastom cijena proizvoda i usluga, što nije pogrešno, na inflaciju je ipak ispravnije gledati kao na pad vrijednosti novčane valute, a ne kao rast vrijednosti proizvoda kojem je cijena porasla.

Primjera radi, ako je za prosječan stan u Zagrebu danas potrebno izdvojiti 50% više sredstava nego prije 10 godina, to ne znači nužno da je vrijednost tog stana veća. Stan i dalje ima istu kvadraturu, lokaciju i jednako je uporabljiv kao i prije 10 godina.

Ono što se promijenilo jest potrebna količina novca koja je sada znatno veća, iako se radi o identičnom proizvodu. Ispravno je stoga zaključiti kako nije narasla vrijednost stanu, već je pala vrijednost novcu.

Štednja u banci stvar je prošlosti
Primjer nekretnine zorno oslikava zašto je neisplativo štedjeti u novcu. Štednjom pokušavamo zadržati vrijednost imovine za budućnost, bez obzira radi li se o štednji za mirovinu, stan ili jednostavnoj štednji za “crne dane”.

Želimo biti sigurni kako će ušteđena imovina zadržati svoju vrijednost kroz godine, jer u protivnom štednja ne bi imala nikakvog smisla. Iz tog je razloga besmisleno štedjeti na dugi rok u obliku novca kojem vrijednost u dugom roku uvijek pada. Štednjom u novcu vrijednost imovine se ne zadržava, već se gubi.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Naravno, to ne znači da nije poželjno posjedovati određenu količinu novca radi sigurnosti. Svaki financijski savjetnik savjetovat će kako je dobro na računu držati određeni iznos sredstava radi kratkoročne likvidnosti i mogućnosti podmirenja nepredviđenih troškova.

No, nikako se ne preporuča u novcu držati sredstva koja nisu namijenjena za kratkoročnu potrošnju, već za dugotrajnu štednju. To je posebice istina u situaciji u kojoj se trenutačno nalazimo u kojoj su kamatne stope na štednju u bankama na povijesno niskim razinama.

Pripremiti se za budućnost
Iako je bankovna štednja u obliku novca neisplativa, to ne znači da nije potrebno štedjeti. Dapače, trenutačna ekonomska nesigurnost i neizvjesnost najbolji su pokazatelj zašto je bitno planirati za budućnost i pripremiti se za nju.

No, štednja mora biti isplativa kako bi bila smislena. Srećom, postoje oblici štednje koji su se pokazali izrazito isplativim u prošlosti, posebno za vrijeme visoke inflacije, a riječ je o ulaganju u realnu imovinu.

Realna imovina svaka je imovina koja ima intrinzičnu vrijednost koja proizlazi iz njenih fizičkih svojstava te se ona uvijek nalazi u fizičkom obliku.

Najpoznatiji oblik realne imovine svakako su nekretnine koje su tradicionalno popularne među Hrvatima i predstavljaju solidan način dugoročnog zadržavanja vrijednosti. No, nekretnine sa sobom nose brojne troškove i činjenica je da si većina štediša ne može priuštiti kupiti nekretninu isključivo za potrebe štednje.

Srećom po njih, postoje drugi oblici realne imovine namijenjeni dugotrajnoj štednji kao što su plemeniti metali među kojima je daleko najpopularnije investicijsko zlato.

Zlato je prikladnije za štednju od nekretnina jer je dostupno svima bez obzira na platežnu moć, ne nosi troškove održavanja i oslobođeno je svih poreza. Cijena zlata u proteklih je dvadeset godina u prosjeku rasla više od osam posto godišnje, što je značajno više od stope inflacije u tom istom razdoblju.

Taj rast nije ujednačen – njegova cijena najviše raste upravo u vrijeme kriza i inflacije. Najbolji je primjer razdoblje između 2008. i 2011. godine kad je cijena zlata narasla za više od 200% u samo nekoliko godina.

Ne čudi stoga da najnoviji podaci pokazuju kako je ove godine potražnja za zlatnim polugama i zlatnicima u svijetu, ali i u Hrvatskoj, u velikom porastu. Štediše se sve više osvještavaju o neisplativosti novčane štednje i u potrazi za isplativijim oblikom štednje svoja sredstva prebacuju u realnu imovinu poput investicijskog zlata.

S obzirom na kontinuirano visoku inflaciju koja je u SAD-u prošlog mjeseca dosegla nevjerojatnu razinu od 6,2%, za očekivati je da će se ovaj trend nastaviti i u budućnosti.