Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2007. iznosila je 4649 kuna ili oko 635 eura, što je gotovo tri puta više od prosječne mjesečne zarade jednog prosječnog Makedonca, dvije prosječne plaće isplaćene u Srbiji ili Crnoj Gori, te oko plaću i pol više od zarade u Bosni i Hercegovini. Istodobno, slovenska je plaća za polovicu veća od hrvatske. Slovenska prosječna mjesečna neto plaća četiri je puta manja od one isplaćene u nekadašnjoj najjužnijoj republici Jugoslavije, Makedoniji. Prosječna mjesečna neto plaća u Sloveniji u ožujku je iznosila 815 eura, dok u istom mjesecu prosječna makedonska plaća nije prelazila 220 eura. Slovenija je na uvjerljivo prvom mjestu prema isplaćenim neto plaćama na razini zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Slovenske plaće veće su čak i od dijela zemalja koje su u prethodna dva navrata primljene u članstvo Europske unije, poput Češke, Poljske, Rumunjske i Bugarske. Prosječna bruto plaća u ožujku je tako u Sloveniji iznosila 1252,12 eura, što je u odnosu na lanjsku godinu nominalno povećanje od 7,4 posto, a realno za pet posto. Preračunano u kune, prosječna neto plaća u Sloveniji iznosi oko 6000 kuna, a prosječna bruto plaća više od 9160 kuna.

Na drugom mjestu po prosječnim zaradama, gledajući prema pripadnosti bivšoj državi, nalazi se Hrvatska. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 635 eura i svatko tko prima manje od toga u kategoriji je siromašnih. Upravo zbog nekoliko stotina tisuća radnika kojima je ta plaća utopija, Savez sindikalnih središnjica Hrvatske potaknuo je javnu raspravu o Zakonu o minimalnoj plaći. Iako su rasprave o tome utemeljene, pojedinim industrijama zbog ove najave prijeti bankrot, tako da će se o uvođenju minimalca raspravljati još neko vrijeme. Iako u Srbiji još nije dovršena sva privatizacija, makroekonomski pokazatelji sve su bolji, unatoč prošlotjednim previranjima na burzama. Prosječna neto plaća u Srbiji iznosi oko 329 eura, dok je “minimalac” 110 eura. Dolaskom stranog kapitala srpsko je tržište živnulo pa je od 2000. godine, kada je Slobodan Milošević završio u Den Haagu, plaća porasla za šest puta. Srpski sindikalci tvrde kako je radost neutemeljena jer je kupovna moć vrlo mala, a veliki dio Srba otvoreno će priznati da se smatra siromašnima. Egzistencijalna bezizlaznost najviše pogađa umirovljenike, jednako kao i u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. Minimalna plaća u BiH u oba je entiteta regulirana kolektivnim ugovorima i iznosi oko 160 eura. Prosječna neto mjesečna plaća u Bosni i Hercegovini (BiH) u prosincu 2006. godine iznosila je oko 313 eura, što je povećanje za 9,7 posto na godišnjoj razini. Prosječna neto plaća bila je 2 posto viša u prosincu u usporedbi s mjesecem prije. Neto plaće u Republici Srpskoj u prosincu su bile više za 2,4 posto na mjesečnoj razini, dok je u drugom BiH entitetu, Federaciji BiH, to povećanje iznosilo 2,1 posto na mjesečnoj razini. Crnogorske plaće pak ne prelaze 330 eura. Međutim, velik dio Crnogoraca ne živi od redovnog rada, tako da čak i njihovi predstavnici Vlade priznaju da ta nacija preživljava zahvaljujući svojoj “snalažljivosti”. Najniža prosječna neto plaća isplaćuje se u Makedoniji, a ne iznosi više od 220 eura. Unatoč teškoj ekonomskoj situaciji, centralna banka trudi se održati stabilnost cijena, tako da se inflacija već duže vrijeme kreće od tri do pet posto, uz stabilan tečaj (1 euro vrijedi 61 denar).