Hrvatska je jedna od 24 članice EU kojoj je u sklopu redovnog paketa odluka o povredama Europska komisija uputila službenu opomenu zbog neusklađivanja nacionalnih propisa s Direktivom o provedbi Direktive o upućivanju radnika.

Prošle godine u Hrvatskoj je inače usvojen novi zakonodavni okvir o reguliranju rada upućenih radnika u okviru prekograničnog pružanja usluga, a kojim se nacionalni zakon uskladio s europskom pravnom stečevinom i novom direktivom koja je za tu problematiku na razini EU donesena 2018. i na snagu stupila prije godinu dana.

No, na podužoj listi onih članica protiv kojih je Komisija pokrenula postupak, u ovoj fazi samo opomenom, našla se i Hrvatska, jer, kako navodi Komisija, niz odredbi nije usklađen s Direktivom ili nije pravilno unesen u nacionalno zakonodavstvo.

Predmetna Direktiva za cilj ima jačanje praktične primjene pravila o upućivanju radnika rješavanjem pitanja povezanih s borbom protiv prijevara i zaobilaženja pravila, pristupom informacijama i administrativnom suradnjom među članicama.

Primjerice, u toj se direktivi navode administrativni zahtjevi i nadzorne mjere koje države članice mogu nametnuti radi praćenja poštovanja pravila o upućivanju radnika, brane se prava upućenih radnika i štiti ih se od odmazde i osigurava primjena i naplata upravnih i novčanih kazni u svim državama članicama, te obvezuje članice da uspostave učinkovite, proporcionalne sankcije.

Jedine tri članice koje su tu zadaću po ocjeni EK odradile u cijelosti i besprijekorno su Španjolska, Portugal i Švedska. S ostalima, uključujući i Hrvatsku, EK razgovara o pojedinačnim slučajevima i namjera osigurati da se omogući nastavak upućivanja radnika na jedinstvenom tržištu bez nepotrebnih prepreka za poslodavce i uz osiguravanje prava radnika.

Za “popravak” nacionalne regulative EK je za 24 članice ostavila dva mjeseca.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života