Iako je u proteklih godinu dana zračni promet zabilježio najveći pad u svojoj cjelokupnoj povijesti, investicije u infrastrukturu i nove avione te najave novih linija su i dalje na rekordnoj razini. Hrvatska, a i cijela regija, u proteklih nekoliko godina bilježili su dvoznamenkaste brojke rasta, a bilo smo svjedoci da je i Zagreb napokon dobio suvremenu zračnu luku, kakva i dolikuje jednom velikom gradu.

Istodobno su obnovljeni i prošireni kapaciteti zračnih luka u Dubrovniku i Splitu te je isto najavljeno i za Zadar. Ove godine je i najveći zrakoplovni operater u Europi, niskobudžetni Ryanair, odlučio otvoriti svoju bazu u Zagrebu, a ukupno iz naše zemlje najavljuje 60-ak linija prema europskim destinacijama, što će svakako dovesti do daljnjeg rasta prometa.

Zračni promet je sve gušći i pristupačniji građanima te gotovo da u Europi nema zemlje koja nije značajno povećala broj zračnih putnika. Iako nisu turističke meke poput Hrvatske, i susjedne zemlje na Zapadnom Balkanu također bilježe velik rast broja putnika, a što se uglavnom temelji na brojnom iseljeništvu koje često dolazi kući.

Procjene su da je u proteklih 30 godina Srbiju napustilo oko milijun ljudi, a Bosnu i Hercegovinu te Kosovo po 500.000 stanovnika koji su i dalje vezani uz svoje matične zemlje. To je velik potencijal za rast zračnog prijevoza.

Sve zemlje bivše Jugoslavije imaju relativno brojnu zrakoplovnu infrastrukturu koja se uglavnom temeljila na masovnoj militarizaciji društva i države u razdoblju JNA, koja je raspolagala sa 15-ak operativnih zračnih baza isključivo vojne ili mješovite vojno-civilne namjene.

Gradnja bez ekonomske logike

Gotovo svi današnji aerodromi na ovom području bili su vojni aerodromi. Nakon raspada zemlje i ratova došlo je i do transformacije cijelog sustava ratnih zrakoplovstava i zračne infrastrukture te danas gotovo više i nema vojnih aerodroma – izuzetak su Batajnica u Srbiji te Cerklje u Sloveniji.

Zagrebački Pleso je zračna luka dvojne namjene, ali je očito da će s rastom broja putnika, te planiranom nabavkom novih borbenih zrakoplova, vojska ipak trebati potražiti neku drugu specijaliziranu zračnu luku, a svojedobno se govorilo o području Požeške kotline.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Svi ostali aerodromi pretvorili su se u civilne zračne luke s perspektivnim rastom prometa. Svaka zemlja regije ima nekih svojih specifičnosti – Hrvatska ima veliki broj međunarodnih zračnih luka zbog turističke orijentacije, dok je u Srbiji fokus na jednoj velikoj zračnoj luci, onoj u Beogradu, a sve ostale se zapravo umjetno održavaju na životu.

Bosna i Hercegovina je sada opet došla u središte pozornosti javnosti zbog planova sa zračnim prometom. Osim svoje glavne zračne luke u Sarajevu, ta podijeljena zemlja ima još međunarodne zračne luke u Tuzli, Banjoj Luci te u Mostaru, koje su uglavnom orijentirane na niskobudžetne operatere, ili pak u slučaju Mostara, na vjerski turizam.

Ono što je zagolicalo stručnu javnost u regiji je najava da će se u vrlo bliskoj budućnosti, štoviše planovi i dio dokumentacije već postoje, izgraditi još dvije potpuno nove zračne luke i to u Bihaću i Trebinju. Niti jedan stručnjak za civilno zrakoplovstvo ne vidi nikakvu ekonomsku logiku za ova dva projekta.

Bihać trenutačno ima manju sportsko-poslovnu zračnu luku, no planira se izgraditi veliki međunarodni aerodrom.

Slučaj Trebinja je puno intrigantniji. Riječ je o gradiću od 30-ak tisuća stanovnika u istočnoj Hercegovini, u neposrednoj blizini Dubrovnika, i regiji s vrlo skromnim gospodarskim, i nešto većim turističkim kapacitetima.

Usto, u krugu od 60-ak kilometara nalaze se čak četiri međunarodna aerodroma s uhodanim poslovanjem – Dubrovnik, Tivat, Mostar i Podgorica, a od kojih samo Dubrovnik tijekom ljetnih mjeseci ima promet koji je na granici njegovih gornjih mogućnosti.

Planiraju i najveće zrakoplove

Planovi su za Trebinje da to bude zračna luka veličine i opremljenosti kakvu imaju Beograd, Zagreb, Ljubljana i Dubrovnik, čak i više od toga po pitanju prijema najvećih zrakoplova. Kome treba taj aerodrom čija bi procijenjena cijena izgradnje i opremanja bila 200-250 milijuna eura?

Tu dolazimo do glavnog problema, odnosno interesa za Aerodrom Trebinje. Investitor u taj projekt je vlada Republike Srbije.

Trebinje se nalazi na prostoru entiteta Republika Srpska, a u složenim odnosima u BiH entiteti su zapravo države u državi. Kada bi se takav aerodrom, i u opsegu kako se planira, zbilja i izgradio, vrlo je izvjesno da on ne bi imao civilnu nego prije svega vojnu namjenu.

Vrlo je zamislivo da bi u nekom trenutku bilo objavljeno da su investitori, srpski entitet u BiH te država Srbija, shvatili da aerodrom nema ekonomske logike te da su studije bile pogrešne i da se odustaje od njegove primarne civilne primjene, ali kako bi se opravdala visoka ulaganja u njega bit će prenamijenjen, ili barem dopunjen, vojnom komponentom.

BiH je upitno funkcionalna zemlja po svim kriterijima te nije nezamislivo da Republika Srpska u Trebinju bazira svoju eskadrilu lovaca i jurišnika koje će im možda donirati Srbija ili čak Rusija. Naravno, niti Republika Srpska niti Srbija nemaju velike transportne vojne, a uglavnom niti civilne zrakoplove te strateške bombardere, ali ih zato ima Rusija.

Već postoji presedan da je Srbija na svom primarno vojnom aerodromu u Nišu otvorila Srpsko-ruski humanitarni centar koji ima dosta osobina strane vojne baze te nije nezamislivo da je to ili nešto slično plan i s Trebinjem.

Ne treba niti spominjati koliko bi takva baza, uz hrvatsku granicu i 20-ak kilometara od mora, imala stratešku važnost u NATO okruženju te bila destabilizirajući čimbenik, kako za samu BiH, tako i za čitavu širu regiju.