Obnova nakon katastrofalnih potresa u Zagrebu i na Baniji u fokus je stavila građevinsku operativu i materijale kojima će se ta obnova napraviti.

I dok će se u Zagrebu uglavnom obnavljati stare zgrade koje su, više ili manje, i pod konzervatorskom zaštitom, na Baniji će mnoge kuće biti srušene te na njihovu mjestu izgrađene nove.

Kao elegantno, brzo i relativno jeftino rješenje se pojavila ideja o montažnim kućama, a iz Vlade se može čuti da se razmišlja o tipskim montažnim kućama koje bi se gradile samo za to područje. No, je li situacija baš tako jednostavna?

Kakva masovna proizvodnja?

Stručnjaci, a i proizvođači građevnog materijala, ističu da iako su sintetički materijali zasigurno budućnost građevine, oni tradicionalni: beton, čelik, opeka i aluminij će još dugo, dugo biti nezamjenjivi.

Tako Mladen Bandić, znanstvenik i stručnjak u sektoru graditeljstva, ujedno i koautor knjige Projektni menadžment u graditeljstvu, smatra da bi montažne kuće bile jeftine i konkurentne potreban je primjeren zahtjev kupaca, odnosno treba imati respektabilno tržište i kontinuiranu proizvodnju kuće.

“To znači građevine koje, u pravilu, zahtijevaju individualnu rezonancu. Kako da zamislimo masovnu proizvodnju montažnih kuća u Hrvatskoj, koja ima, možda, tri i pol milijuna stanovnika s trendom gubitka stanovništva. Za koga bi to proizvodili montažne kuće? Koje i kakve?

Pa ako bi, u svrhu sanacije posljedica potresa na Baniji organizirali proizvodnju montažnih kuća, što bi, kad u narednih pet godina ispunimo sve zahtjeve, za koga bi proizvodili nove i nove kuće? Za izvoz? Bilo bi to sjajno! No, kako da budemo konkurentni na otvorenom europskom tržištu uz ovako skupu državu?”, pita se Bandić.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Na njegovom tragu je i Tomislav Franko, regionalni produkt menadžer tvrtke Wienerberger koja je jedan od najznačajnijih proizvođača opeke i crijepa. Dok kod montažne gradnje tu možemo pričati o 600-tinjak objekata na godišnjoj razini, hrvatski su resursi po pitanju zidanih objekata znatno veći.

Godišnje se zida oko 3000 kuća, a predviđa se da taj broj može biti veći i od 5000 s obzirom na to da neki pogoni i proizvođači opeke u zimskom periodu stoje.

Kad govorimo o samoj obnovi, model zidane gradnje imao bi znatan utjecaj na lokalno i nacionalno gospodarstvo jer bi obnova podrazumijevala sveobuhvatni angažman domaće industrije i građevinske operative.

To bi dakako bila i dobra prilika za povratak radne snage iz EU, ali i iskorištavanje lokalnog stanovništva. Uz program edukacije jednostavno je osposobiti nezaposlene iz ugroženih područja i omogućiti im da rade te da i sami potaknu obnovu pomoćnih objekata.

Ono što je također važno je da opeku proizvodi domaća industrija pa je i transport do mjesta događaja puno kraći i s manjim utjecajem na okoliš”, ističe Franko.

Ulijeva povjerenje

U Wienerbergeru naglašavaju, da ako se govori o trajnosti zidanih zgrada, ona je dokazana kroz generacije i kao takva je neupitna, a moderna klasična gradnja i kod ljudi ulijeva povjerenje. Dodaju da su potresna svojstva takvih objekata također neupitna ako su ti objekti građeni prema novim europskim normama.

Što se tiče proračuna protupotresnih svojstava montažnih objekata, za to kažu također da ovisi o mnogim čimbenicima.

“Ako uzmemo u obzir da objekti koje gradimo odgovaraju propisima eurokoda, znanstvenog uporišta o tvrdnjama da su montažne kuće izdržljivije nema. Da sumiramo, ono što možemo istaknuti kao bitne razlike zidane i montažne gradnje su samo održavanje objekata, hrvatsko porijeklo proizvoda, financijska i tradicijska vrijednost nekretnine te trajnost i ugoda stanovanja koja je znatno veća u objektima od prirodnih materijala”, kažu iz Wienerbergera.

Po pitanju obnove Zagreba je situacija još malo kompliciranija nego na Baniji jer tu obiteljske kuće u pravilu nisu opcija. Mladen Bandić upozorava da je od zadnje sustavne modernizacije i obnove Zagreba, zbog Univerzijade 1987., prošlo već 40-ak godina.

“Bio je to sjajan, izvrsno organiziran, prije svega, ali ne samo, graditeljski projekt. Kada bi imali volje posegnuti za tadašnjim rješenjima, uz jednostavne adaptacije mogli bi na sličan način, profesionalno i odgovorno organizirati obnovu i Zagreba i Banije”, zaključuje Bandić.