Ono što treba padati – npr. blokade i ovrhe, i dalje pada, pokazuju zadnji podaci Financijske agencije. Naime, nastavlja se trend pada broja ovršenika koji nemaju dovoljno novaca na računima za otplatu duga u cijelosti, što je vidljivo kako kod poslovnih subjekata, tako i potrošača kod kojih je dodatna zanimljivost nastavak trenda pada broja velikih dužnika kao I udjela s kojim oni sudjeluju u ukupnom dugu. Čini se da to uključuje i navodno ne mali broj direktora koji su sudužnici za obveze trgovačkih društava, a koji se u ovom slučaju rasterećuju ovrhe pred Finom, drugim riječima ‘lakše  dišu’. Ipak,  zbog samog duga koji ostaje, vjerojatno ih muči pitanje što dalje. Hoće li njihove odluke ići u smjeru traženja stečaja potrošača, ili se neće tako htjeti zaštititi te će se ponovo naći u novom pokušaju ovrhe pred Finom odlukom ovrhovoditelja, uz mogućnost da se tražbine trže, pokazat će se u narednom razdoblju.

Zbog neizvršenih osnova za plaćanje na kraju veljače u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirana su 15.504 poslovna subjekta, što je za 2.619 ili 14,5% manje u odnosu na veljaču 2020.Ukupno 5 milijardi kuna (glavnica) iznose njihove neizvršene osnova za plaćanje, što je za 730,9 milijuna kuna (12,7%) manje u odnosu na stanje godinu ranije. Također prema Fini, na dan 28. veljače bilo je evidentirano 233.736 potrošača, što je za 6.151 ili 2,6% manje nego prije godinu dana, njihov dug iznosio je 16,9 milijardi kuna (glavnica), što je za 0,1 milijardu kuna (0,9%) više u odnosu na veljaču 2020.

Najveći broj potrošača, njih 103.050, duguje manje od 10.000 kuna. Iznos od 10.000 kuna do 100.000 kuna duguje 100.904 potrošača, dok najmanji broj potrošača, njih 1.537, duguje više od milijun kuna te oni čine 38,48% ukupnog iznosa duga.  I u slučaju velikih dužnika ovo je potvrda trenda započetog  unazad nekoliko godina  vidljivog kroz kontinuirano smanjenje i njihovog broja i udjela velikih ovršenika fizičkih osoba u ukupnoj blokadi, a među inima to su  i slučajevi u kojima su direktori jamčili za obveze trgovačkog društva. Po svemu sudeći razlog navenog smanjenja nije plaćanje tih velikih dugova, već je posljedica primjene od prije nekoliko godina uvedene obustave prisilne naplate na novčanim sredstvima pred Finom za postupke u trajanju od tri godine u kojima šest mjeseci nije bilo nikakve naplate, kada se oni stoga i obustavljaju. No, iako to ne znači da se dugovi brišu, već naprotiv moguće je pokrenuti novi postupak ovrhe na istom ili drugom predmetu ovrhe, procjenjuje se da je većinom riječ o osobama bez druge značajnije imovine, pa se očekuje da vjerovnici neće ponovo pokrenuti ovrhu pred Finom. Već sama obustava ovog postupka ukazuje na to da se taj vjerovnik izgleda neće naplatiti, naravno pod uvjetom da dužnik nema neke druge imovine, najčešće su to nekretnine, što navodno za velik broj ovršenika nije slučaj pa bi to po nekima mogao biti ‘okidač’ za nove stečajeve potrošača.