Za vraćanje nacionalizirane imovine, koju nije moguće vratiti u naturalnom obliku, što je preovlađujući zahtjev bivših vlasnika i njihovih nasljednika, u Zakonu o restituciji i građevinskom zemljištu predviđeno je četiri milijarde eura, uz još rezervnih milijardu eura. U Zakonu se daje prednost vraćanju imovine u naturi gdje je to moguće učiniti. Zakonom je predviđeno pet načina vraćanja imovine jer je bilo nemoguće pronaći jedinstveno rješenje. U vlasništvu države ostale bi javne površine (ulice, parkovi, riječna priobalja) i zemljište na kojima su objekti državnih organa, ali ne i ona koja koriste komunalna i javna preduzeća. Predstavljajući zakonska rješenja, što ih je odlazeća vlada prihvatila, Milan Parivodić, ministar za ekonomske odnose s inozemstvom, izjavio je kako je riječ o imovini, koja po površini odgovara veličini Crne Gore. Dosad je na ime zahtjeva za povratak oduzete imovine stiglo 73 tisuće prijava. Prema ocjeni Parivodića, to neće biti ozbiljan teret zemlje, koji bi ugrozio njezinu makroekonomsku stabilnost, jer je predviđeno da se nadoknada obavi u razdoblju od 20 godina, s početkom od 1. siječnja 2008. Otplata će biti obavljana dva puta godišnje, a kamata je 4,5 posto. Prema njemu, obveznice, što će ih država izdati vlasnicima nacionalizirane imovine, bit će atraktivni vrijednosni papiri s kojima će se moći trgovati na Beogradskoj burzi. Bivši vlasnici očekuju da im se imovina, koja se može vratiti u naturi, preda najkasnije u sljedećih 18 mjeseci. Od svih vrsta imovine najlakše će, u naturi, biti vraćeno poljoprivredno zemljište. Zbog toga su vlasti zabranile njihovu prodaju. Riječ je o oko 600 tisuća hektara obradivih površina koje su se nalazile u poljoprivrednim društvenim poduzećima. Sporno je građevinsko zemljište na kojima su podignuti industrijski objekti ili sagrađeni stanovi. Vlasnici takve imovine bit će, u najvećem broju slučajeva, namireni novčanom nadoknadom.