U globalnoj energetskoj transformaciji hrvatske tvrtke trebaju uočiti prilike za početak ravnomjernog razvoja pomoću svih dostupnih energenata, energetskih izvora i pravaca. LNG je upravo to, novi izvor i novi dobavni pravac. On je višestruka prilika za hrvatsko gospodarstvo i sve povezane industrije.

On je prilika da se istisnu goriva benzin i dizel tj. energenti ugljen, maziva i lož ulje iz sektora prometa i energetike Europske unije, prilika za izgradnju novih inovativnih industrija i infrastrukture u Hrvatskoj. LNG puno pridonosi i Energetskoj uniji EU te stvaranju sigurnosti tržišta plina i energenata.

Hrvatskoj LNG može donijeti puno dobrog, od stabilizacije energetskog sektora i konačne plinofikacije Dalmacije, preko veće uporabe u kogeneracijama i novim tehnologijama, do plinofikacije industrije, povećanja broja crpki s alternativnim gorivima, podizanja proizvodne industrije i povećanja tržišnog natjecanja na tržištu plina.

Na kraju, i kvalitetniju valorizaciju projekata prirodnog plina i samog prirodnog plina.

Trnovit put LNG projekta

U posljednjih mjesec dana dogodili su se zanimljivi i ohrabrujući procesi u području energetskog i prometnog sektora. Jedan od njih je i dolazak LNG broda u Rijeku koji bi trebao poslužiti kao plutajući terminal za LNG projekt na otoku Krku.

Ovo je naznaka početka realizacije dugogodišnjeg projekta koji je imao svoj trnoviti put. A počeo je davne 1989. godine. Bilo je to jednog dana u studenome 1989. (tako kažu javni zapisi iz Ine), kada su tadašnji voditelji i stratezi naše najveće energetske kompanije odlučili pokrenuti veliki projekt nazvan LNG projekt na Krku, kao i tvrtku Adria LNG.

Međutim, tijek projekta pokazao se trnovit. U početku je tu bilo deset kompanija, bio je to projekt prirodnog plina za značajan dio Europe, kopneni LNG projekt s planiranih do 10 milijardi prostornih metara plina, u više varijanti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Plin je trebao biti za sve zemlje srednje i jugoistočne Europe, od Zagreba preko Beča i Bratislave do Stuttgarta i Berlina. Bio je to geostrateški energetski projekt od prvorazrednog značaja za srednju i jugoistočnu Europu.

Hrvatska je trebala postati energetska vrata Europe i dobila bi u budućnosti plinski hub. U povojima je bila razmatrana i burza plina.

No mnogi su prigovarali da to nije za Hrvatsku, kako hrvatske tvrtke tu neće ništa zaraditi, da ćemo imati samo jednu “ciglicu” u tom projektu, da nemamo prihodovne ni političke koristi, te da se našim novcem gradi infrastruktura za Europu. Ipak, taj projekt je “nevidljivom rukom” spasila plinska struka i kvalitetni ljudi.

Nakon rata, pokušalo se još dva puta, a rješenje je bilo najbliže u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Ali danas, na svu sreću, nakon 31 godinu možemo reći da imamo jedan od najvećih i dugoročno najboljih projekata u energetskom sektoru.

LNG stiže, brod koji služi za pohranu prirodnog plina doplovio je u Hrvatsku prije mjesec dana i za dva do tri mjeseca bit će postavljen kao srce terminala za ukapljeni plin, točnije u siječnju ili veljači 2021. godine. Građevinske tvrtke već su dobile poslove na izgradnji pristaništa terminala, kao i priključnog plinovoda te drugih pratećih objekata i povezanih procesa na terminalu.

Osvajanje novih tržišta

Terminal vrijedi 233,6 milijuna eura, ali kompanija LNG Hrvatska je od EU dobila 101,4 milijuna eura, što znači da LNG ne gradimo sami. Europa je i produžila rok (aneksom ugovora iz veljače 2019.) za svršetak radova do kraja ove godine i ujedno je povećan postotak tzv. priznatih kapitalnih troškova na 46,09%, što je omogućilo iskorištavanje maksimalnog iznosa pomoći.

Tvrtka Plinacro izgradila je 16,7 kilometara dugačak plinovod Zlobin-Omišalj (otok Krk), koji će spojiti kopneni dio plinskog transportnog sustava s terminalom, još se čeka uporabna dozvola za puštanje u rad.

Investicija je vrijedna 54 milijuna eura, a EU je izdvojila 16 milijuna eura bespovratnih sredstava i toj domaćoj kompaniji. Do 2030. Plinacro planira gradnju prvih faza interkonekcije sa Slovenijom i Srbijom kako bi se omogućio transport LNG-a prema novim gravitirajućim tržištima.

Početkom prosinca, kako je i predviđeno, počinju probni radovi na terminalu. Kapacitet uplinjavanja je 2,6 milijardi prostornih metara godišnje.

Zakonom o LNG terminalu predviđena je i gradnja mjesta za opskrbu LNG-om u Luci Rijeka koja bi služila kao središnje distribucijsko mjesto za sav daljnji transport i mjesta potrošnje. Iz Rijeke bi se LNG transportirao brodom, željeznicom ili autocisternama.

Kapaciteti uplinjavanja u sljedeće tri godine u potpunosti su zakupljeni. Prvi zakupci su bili HEP i Ina, zatim im se pridružio i MET Croatia Energy Trade, da bi s MFGK Croatia dio velike mađarske MVM grupe osigurao profitabilnost projekta. U konačnici se pridružio i katarski Powerglobe. Katarci su zakupili dio kapaciteta do plinske sezone 2034./2035.

Ovo je projekt koji će, uz dekarbonizaciju plinskog sektora Hrvatske, obilježiti sljedeće desetljeće. Ne smijemo se bojati neuspjeha, moramo biti hrabriji, više koristiti politiku za promicanje vlastitih interesa, kao i geopolitički položaj i članstvo u EU da bi izgradili modernu energetiku i industriju te imali priliku stići na vlak energetske tranzicije.

Ako ga sada ne stignemo, na žalost bit ćemo brutalno pregaženi, i ostat ćemo na periferiji kao veliki potencijal s vrlo slabom ili lošom realizacijom.

Na kraju, taj plin će pomoći u diverzifikaciji opskrbe, i još važnije, smanjenju cijena ruskog plina na granicama Europe. Njegova izgradnja je mali, ali sjajni kamenčić u ukupnoj EU energetskoj politici.

* Ovo su isključivo razmišljanja i stavovi autora