Državni zavod za statistiku objavio je podatke o plaćama u 2018. godini prema djelatnostima i stupnju stručne spreme. Podaci se odnose na radnike zaposlene u pravnim osobama.

Budući da se djelatnosti znatno razlikuju prema strukturi zaposlenih, uputno je promatrati plaće radnika na istoj razini stručne spreme. Stoga se u nastavku uspoređuju zarade visokoobrazovanih radnika u različitim djelatnostima. Posebno je zanimljiv, naravno, vrh ljestvice.

Najveću prosječnu neto plaću primali su zaposlenici s fakultetskim obrazovanjem u djelatnostima proizvodnje duhanskih proizvoda (14.921 kn) i proizvodnje pića (14.102 kn). Riječ je o gospodarskim granama koje već godinama predvode po visini plaća promatrane skupine radnika. Čimbenik koji pridonosi tome vjerojatno je tehnološka složenost proizvodnje.

Nadalje, relativno velike plaće imali su i visokoobrazovani radnici u djelatnostima promidžbe, odnosno reklame i propagande te istraživanja tržišta (13.204 kn). Izgleda kako su stručnjaci za to području veoma traženi.

Posve je očekivano da su se u vrhu ljestvice našli zaposlenici s fakultetskim obrazovanjem u djelatnostima proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka (12.438 kn). Korisna znanja iz područja prirodnih i tehničkih znanosti zasigurno su čimbenici koji pridonose nagrađivanju stručnjaka u tim granama gospodarstva.

Također nije iznenađujuća razmjerno velika prosječna neto zarada radnika s visokom stručnom spremom u proizvodnji računala te elektroničkih i optičkih proizvoda (12.126 kn). Nedvojbeno je da u navedenim djelatnostima postoji postoji potreba za stručnjacima na području računarstva i elektronike.

Sljedeća je na ljestvici, pomalo neočekivano, skupina djelatnosti koja obuhvaća proizvodnju nemetalnih mineralnih proizvoda, osim plastike. Riječ je o proizvodnji i obradi stakla, gline, keramike, cementa, betona, gipsa, kamena itd. Zaposleni u tim gospodarskim granama koji su završili sveučilišni studij ostvaruju relativno velike plaće (11.844 kn).

Potreba za stručnjacima

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

U financijskim uslužnim djelatnostima, izuzimajući osiguranje i mirovinske fondove, fakultetski obrazovani radnici primaju sličnu prosječnu neto plaću (11.782 kn). Sektor koji obuhvaća banke i fondove poznat je po visokim primanjima zaposlenih, ali podaci pokazuju da ipak nije na samome vrhu ljestvice.

Po visini zarada visokoobrazovanih zaposlenika slijede djelatnosti vađenja sirove nafte i prirodnog plina (11.444 kn), uz koje treba spomenuti pomoćne uslužne djelatnosti u rudarstvu (11.261). Izgleda kako još uvijek postoji značajna potražnja za stručnjacima na području ekstrakcije fosilnih goriva.

Prosječna neto plaća fakultetski obrazovanih radnika u proizvodnji električne opreme također je relativno velika (11.430 kn). Isto vrijedi i za telekomunikacije (11.294 kn). Navedene činjenice zasigurno odražavaju potrebe spomenutih gospodarskih grana za stručnjacima na području elektrotehnike i informacijske tehnologije.

Među djelatnostima u kojima zaposlenici s visokim obrazovanjem primaju relativno velike plaće našla se i trgovina na veliko (11.298 kn). Vrijedilo bi istražiti koji čimbenici stoje iza toga.

Nije iznenađujuće da fakultetski obrazovani radnici u djelatnostima zdravstvene zaštite također ostvaruju veliku prosječnu neto zaradu (11.274 kn). S druge strane, vjerojatno postoje značajne razlike između profesija unutar zdravstvenog sustava.

Slijedi niz djelatnosti, od građevinarstva i skladištenja te vodenoga i zračnog prijevoza preko računalnog programiranja i znanstvenog istraživanja do osiguranja i upravljačkih djelatnosti, u kojima zaposlenici s visokim obrazovanjem primaju neto plaću u prosjeku veću od 10 tisuća kuna.

Postoji, dakle, cijeli niz gospodarskih grana u kojima fakultetski obrazovani radnici ostvaruju pristojnu zaradu.

Razlike po regijama

Navedeni su podaci zanimljivi, ali njihova je spoznajna vrijednost ograničena. Oni, naime, ne daju posve jasnu i preciznu sliku o tome koliko zarađuju pojedine skupine visokoobrazovanih radnika. Stoga oni ne mogu poslužiti kao pouzdan temelj za donošenje odluka, na primjer, o izboru studija nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja.

Kvalitetniju informaciju vjerojatno bi pružali podaci o plaći po zanimanju. Njima raspolaže mirovinski sustav, ali njihova je točnost vrlo upitna jer podatak o zanimanju radnika nije važan za izračun mirovine.

Podaci o zaradi visokoobrazovanih po zanimanju, međutim, čak i kada bi bili točni, ne bi bili potpuno adekvatni.

Naime, ono što zapravo zanima mnoge srednjoškolce pred izborom studija i njihove roditelje jest odgovor na pitanje koliko pojedini studijski program povećava plaću završenog polaznika u usporedbi s drugim studijskim programima, bez obzira na to u kojem se zanimanju visokoobrazovana osoba zaposlila. Poznato je da se osobe koje su završile istu vrstu obrazovanja nerijetko zapošljavaju u različitim zanimanjima. Izrazit primjer toga su pravnici.

Zato bi prikladan podatak bila prosječna ili srednja zarada skupine osoba koje su završile isti studijski program. Osim toga, informacija treba biti specifična i u pogledu geografskog područja.

Treba ustanoviti, dakle, koliko osobe koje su završile diplomski studij prava, poslovne ekonomije, medicine, farmacije, elektrotehnike, strojarstva, računarstva, građevinarstva itd. zarađuju na području Zagreba, Rijeke, Osijeka, Splita itd.

Potrebno je, dakle, povezivanje i analiza podataka o sadržaju završenoga sveučilišnog studija i plaćama na lokalnom tržištu rada. Takva bi analiza, uzimajući u obzir još neke čimbenike, donijela adekvatne informacije na koje bi se srednjoškolci i njihovi roditelji mogli osloniti prilikom izbora studija.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi