Španjolskom zdravstvenom sustavu obija se o glavu dugogodišnje degradiranje radnih uvjeta za medicinske sestre i bolničare, pa tamošnje bolnice – na rubu pucanja pod pritiskom oboljelih od COVID-19 – pokušavaju iz inozemstva vratiti dio osoblja.

Kako piše Financial Times, prije pet godina – kada mogućnost globalne pandemije nije bila ni u primisli – César Del Prado, 29-godišnji školovani bolničar, ostavio je svaku nadu da će u domovini pronaći posao.

Kao i tisuće njegovih kolegica i kolega, i on se ukrcao u zrakoplov za Veliku Britaniju pronašavši posao u bolnici u Portsmouthu. Dvije godine poslije dobio je posao u jednoj velikoj londonskoj bolnici.

Zaustavljanje egzodusa

„Španjolska je tada bila u ekonomskoj krizi. Zdravstveni proračun nekoliko je puta smanjivan. Otvaranja novih radnih mjesta za medicinske sestre i bolničare nije bilo“, prisjeća se Del Prado.

Njegov odlazak dio je egzodusa koji Španjolska sada pokušava zaustaviti. Vlada planira otvoriti dodatnih 10.000 radnih mjesta za medicinsko osoblje u tamošnjem zdravstvenom sustavu koji se bori s najgorom epidemijom koronavirusa u Europi. Osim domaćih kadrova, vlada je uredbom omogućila i zapošljavanje medicinara iz država izvan EU-a, ponajprije južnoameričkih.

„Nama ne nedostaje medicinskih sestara zbog COVID-a. Mi imamo kronični nedostatak osoblja, a pandemija ga je učinila još vidljivijim“, ističe za FT María José García, dužnosnica španjolskog sindikata medicinskih sestara.

Njezino je mišljenje da Španjolskoj nedostaje 88.000 medicinskih sestara u odnosu na prosjek Europske unije. No, tamošnja strukovna organizacija smatra da je broj još veći, 125.000.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

S druge strane, početkom godine više od 5500 španjolskih medicinskih sestara i bolničara radilo je samo u britanskom državnom zdravstvenom sustavu. Osim vladinih politika štednje, na rad u Britaniju ili Francusku otjerala ih je i praksa španjolskih bolnica da osoblju uglavnom nudi ugovore o radu na određeno vrijeme.

Neke sestre i bolničari imali su ugovore s trajanjem od svega nekoliko dana. „Medicinske sestre morale su otići u druge zemlje tražeći dugoročnije ugovore o radu koji ovdje jednostavno nisu bili dostupni“, kaže María José García.

Na određeno 70 posto sestara

Dodaje kako preko 70 posto medicinskih sestara u Španjolskoj ima ugovore na određeno vrijeme. U tamošnjem zdravstvenom sustavu trenutno radi ugrubo 280.000 medicinskih sestara i bolničara.

Po broju sestara na 1000 stanovnika Španjolska stoji prilično loše – tek ih je 5,9 dok je prosjek Europske unije 9,3. Isabel Díaz Ayuso, čelnica vlade regije koja okružuje Madrid, nedavno je izjavila kako zemlja treba liječnike i medicinske sestre.

„Ne možemo se više zavaravati: u Španjolskoj nema dovoljno liječnika“, izjavila je. Doduše, statistika je demantira. U Španjolskoj su četiri liječnika na 1000 stanovnika što je iznad prosjeka EU-a. K tome, iznad prosjeka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD) je i broj studenata koji godišnje diplomiraju na medicinskim fakultetima.

Međutim, Gabriel del Pozo, glavni tajnik konfederacije liječničkih sindikata, ističe kako i oni imaju isti problem kao i medicinske sestre. „Visoka je razina prekarnog rada. Umjesto ugovora na neodređeno vrijeme, neke kolege potpisuju ugovore koji traju samo jednu smjenu“, kaže del Pozo.

Sustavu dodatni problem predstavlja i dobna struktura – od 220.000 španjolskih liječnika, gotovo trećina je u dobi između 55 i 65 godina. Osim otvaranja novih radnih mjesta, zdravstveni djelatnici se nadaju da će povratak medicinara iz inozemstva potaknuti i brexit.

Neki se već i vraćaju, a jedan od njih je i César Del Prado s početka priče. „Dio kolega će se vratiti jer je sada jednostavnije dobiti posao, funta je slaba i dolazi brexit“, zaključuje Del Prado.