Bolest Covid-19 pokazala je kako se odavno prepoznat, ali podcijenjen globalni rizik može iznenada materijalizirati i izazvati društvenu i ekonomsku pustoš u samo nekoliko tjedana.

Implikacija je jasna: dok je svijet s pravom usredotočen na borbu s trenutnom pandemijom, firme i vlade također moraju prepoznati i planirati ostale rizike, osobito rizike klimatskih promjena, koje, poput pandemije, mogu dovesti do potpunog obrata u globalnom gospodarstvu ako se njima ne upravlja na primjereni način.

To nije zaključak do kojeg dolazimo olako. U Globalnom institutu McKinsey proveli smo godinu dana u procjeni mogućih socioekonomskih posljedica klimatskih promjena tijekom nadolazeća tri desetljeća. Otkrili smo da su te posljedice već prisutne i neprestano se povećavaju, često na nelinearne načine.

Kao dio naše analize, proveli smo devet analiza slučaja diljem regija u cilju mjerenja mogućih učinaka, povezujući klimatske modele s ekonomskim projekcijama u svakom slučaju. Procijenili smo inherentni fizički rizik, odsutnost prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja u cilju procjene veličine izazova i isticanja argumenata u korist poduzimanja mjera.

Naše su analize slučaja dovele do nekoliko ključnih rezultata. Prvo, najrizičnija društva i sustavi već se sada nalaze blizu fizičkih i bioloških pragova. Povrh toga, rastuće opasnosti od klimatskih nepogoda mogu učiniti takve sustave ranjivima kada dosegnu takve pragove, što često rezultira nelinearnom intenzifikacijom učinaka.

Primjerice, kontinuirano povećanje vrućine i vlage u Indiji znače da bi do 2030. godine između 160 i 200 milijuna ljudi moglo živjeti u regijama s 5% prosječne godišnje vjerojatnosti za smrtonosne valove vrućine. Rad na otvorenom mogao bi postati ekstremnim izazovom.

Procjenjujemo da bi do 2030., prosječan broj izgubljenih efektivnih radnih sati u Indiji mogao dovesti do rizika za od 2,5% do 4,5% BDP-a na godišnjoj razini.

Učinkovitost ili otpornost?

Amadria Park Šibenik

Danci otkrili formulu za odlične poslovne ideje

Bez stresa

Predstavljamo najbolje digitalno rješenje za inventuru bez stresa

Drugo, ekonomski i financijski sustavi osmišljeni su i optimizirani za određenu razinu rizika. Primjerice, brojni globalni opskrbni lanci i sustavi proizvodnje hrane prioritiziraju učinkovitost nad otpornošću, čineći ih osjetljivima na neuspjeh ako intenzivirajuće opasnosti od klimatskih nepogoda zahvate najvažnija proizvodna čvorišta.

Nadalje, dok se cijene osiguranja imovine općenito mijenjaju na godišnjoj razini, kućevlasnici često razmišljaju o dugoročnijim vremenskim okvirima od 30 ili više godina kod svojih ulaganja u nekretnine. Ta neusklađenost izlaže kućevlasnike riziku od viših troškova, uključujući rastuće premije (odražavajući više rizike) ili smanjeno pokriće osiguranjem.

Treće, financijska tržišta mogla bi potaknuti rizike u zahvaćenim regijama, što bi potencijalno pokrenulo preraspodjelu kapitala i revalorizaciju imovine, kao i promjene troškova i raspoloživosti osiguranja.

Četvrto, dok je izravni učinak klimatskih promjena lokalan, on može imati neizravan učinak diljem regija i sektora kao posljedica međusobno povezanih socioekonomskih i financijskih sustava.

Primjerice, procjenjujemo da bi izravna šteta za infrastrukturnu imovinu od stogodišnje poplave u gradu Ho Chi Minh u Vijetnamu mogla porasti od oko 300 milijuna dolara danas do čak 1 milijarde dolara do 2050., dok bi neizravni troškovi za gospodarstvo mogli porasti od 100 do 400 milijuna dolara do između 1,5 do 8,5 milijardi.

Naposljetku, klimatske promjene mogle bi neproporcionalno utjecati na najranjivije stanovništvo i mogle bi potaknuti nejednakost, istovremeno pogodujući nekim regijama i nanoseći štetu ostalima.

Više cijene hrane

Prije svega, klimatski događaji mogli bi udvostručiti vjerojatnost propale žetve u nekoliko poljoprivrednih žitnica do 2030., što podrazumijeva urod znatno ispod prosjeka u ključnim proizvodnim regijama za rižu, pšenicu, kukuruz i soju.

To bi moglo dovesti do viših cijena hrane, što bi najviše pogodilo najsiromašnije zajednice, uključujući 750 milijuna ljudi koji žive ispod međunarodne granice siromaštva.

Da bi ublažili rizik od ugrožavanja još zajednica i gospodarstava uslijed klimatskih promjena, tvrtke i vlade moraju se sada prilagoditi neizbježnom globalnom zatopljenju koje će se dogoditi tijekom sljedećeg desetljeća kao posljedica prošlih emisija. Moraju također provesti dekarbonizaciju u cilju smanjenja dugoročnijih rizika.

Izgledno je da će trebati doći do značajnog povećanja tempa i opsega prilagodbe klimatskim promjenama. Prioriteti bi trebali uključivati zaštitu ljudi i imovine, jačanje otpornosti, smanjenje izloženosti klimatskim rizicima te se pobrinuti da se primjenjuje odgovarajuće financiranje i osiguranje.

Postizanje tih ciljeva iziskuje intenzivnije planiranje danas jer bi primjena takvih mjera mogla biti otežana. Ekonomija prilagodbe mogla bi se pogoršati s vremenom u nekim regijama, uključujući one koje su izložene rastućoj razini mora. Povrh toga, prilagodba bi mogla naići na tehnička ograničenja ili dovesti do teških izbora, uključujući koga i što zaštititi ili premjestiti.

Potrebno je razmotriti cijeli niz mjera. Tvrtke bi mogle izvagati razmatranja po pitanju klime prilikom raspodjele kapitala, u razvoju proizvoda i usluga i upravljanju lancima opskrbe. Gradovi bi mogli staviti klimatske rizike u središte svojih odluka o urbanističkim planovima, dok bi financijske institucije mogle učiniti to isto tijekom upravljanja svojim investicijskim portfeljima.

A poslovni i politički vođe trebali bi stoga također razmotriti potencijalne prilike za dekarbonizaciju paralelno s ulaganjima u prilagodbu.