Mi smo društveno odgovorni. Pustit ćemo PR o tome neka svi znaju. Stiže priopćenje o nekoj cifri, uz vrlo stameni citat odgovorne osobe. To je za većinu već godinama definicija DOP-a iliti društveno odgovornog poslovanja.

Božićna donacija domu za djecu. 5% za “one kojima je pomoć najpotrebnija”. Sad je napokon stigla drugačija era odgovornosti. Ne zato što smo mi sami od sebe društveno/poslovno evoluirali, nego jer smo dobili bolno upozorenje izvana. To tako obično biva. Najveća promjena se dogodi iz kaosa, kad nema druge, iz prepreke.

Profit i DOP ruku pod ruku
Svjedoci smo promjene vrijednosti; riječi solidarnost, društvena odgovornost, zajedništvo, viši ciljevi, ulaganje u budućnost, održivost, svjesnost, spominju se više nego ikada. Nevjerni Tome reći će još jedan trend, vrlo ubrzo vratit ćemo se na stari način razmišljanja. Neka se vrate oni kojima je milo.

“Nove” vrijednosti nisu rezultat Covida, one su tu bile i prije, samo ih većina nije doživljavala. Društvena odgovornost nije vijest o sporadičnoj donaciji nego MINDSET, dugoročni način poslovanja koji brine o svojim zaposlenicima i svojoj zajednici, koji u svojoj viziji i misiji ima uključen benefit i dodanu vrijednost, kontribuciju za svoju okolinu. Nitko nije rekao da trebate lepršati u togo haljinama, citirati Instagram self help gurue, jesti alge, spavati po sirotištima i potpuno se odreći profita.

Profit i DOP idu ruku pod ruku. Profit daje mogućnost DOP-u. Stvar je u odgovornosti, svijesti o moći koju imamo kao karika u društvu, stvar je doprinosa, stvaranja, utjecaja. Još jedan mit o DOP-u je da je predviđen samo za velike tvrtke. I jedan mali obrtnik može biti društveno odgovoran, primjerice štediti energiju, imati zelen ured i posvetiti se projektima koji donose društvu dodanu vrijednost i imaju efekt na zajednicu.

Nisu floskule
U svijetu je već duže trend tzv. silent social responsibilty, upravo zbog toga što je eter često pun “pozitivnih priča” koje su izgubile kredibilitet i javnost ih doživljava kao spin. Dakle, tvrtka to radi zbog sebe, svoje misije, vizije, strategije, ne zbog reklame. Naravno, ni misija ni vizija također nisu floskule na web stranici, reda radi. Tek kad se projekt privede kraju i kad se vide njegovi pravi efekti, isto se komunicira prema van. Pravi rezultati, prave priče.

Greške u komunikaciji
Kroz svoj posao vidim da se često griješi u komunikaciji. Uvijek se kreće od “MI”. “Mi smo donirali, mi smo napravili, mi smo pokrenuli, mi poslujemo već 20 godina.” To nikoga ne zanima. To nije vrijednost. “It’s not about you”.

Pravi DOP storytelling obrće perspektivu i priča ljudsku priču, priču korisnika. Onog na kojeg je DOP usmjeren i kome se usitinu obraća. Ta priča je relevantna, ona stvara razliku, ona pomiče granice. Treba je samo znati ispričati. Iz toga razloga pokrenula sam edukacije za tvrtke na temu DOP storytellinga “Priče koje dopiru” da im pomognem komunicirati na drugačiji, kreativniji način, ne u smislu suhoparnog stvaranja reklame, nego da i sama priča stvara dodanu vrijednost u zajednici.

Što više mi plasiramo i razgovaramo javno o pozitivnim, dobrim projektima koji stvaraju razliku, to će i samo društvo biti osvještenije, razvijenije, pozitivnije i njegovati dugoročno gledano, “nove” vrijednosti. Svi mi imamo tu odgovornost, zar ne? Posebice jer većina ionako smatra da živimo u zatrovanom, izrazito negativističko usmjerenom eteru. Poslovna zajednica ima odgovornost doprinijeti promjeni te slike.

10 zlatnih pravila storytellinga (za društveno odgovorno poslovanje/projekte)
1. Zapamtite ne radi se o vama. Obrnite priču. Radi se o onome kome je određeni projekt posvećen. Naravno da ćete komunicirati tvrtku, izjave direktora, no to nije toliko u fokusu!
2. Usmjerite se na korisnike ili na efekt, stupite u kontakt s njima u samom startu projekta i pratite ih, budite u procesu od početka do kraja
3. Najvažniji je FEEDBACK – čemu sve ako nemate povratne informacije onih kojima je projekt posvećen? Pitajte ljude. Neka oni pričaju.
4. Što točno određena aktivnost/projekt za njih znači? UĐITE U DUBINU. Kako im točno pomaže, što stvara? Kako im mijenja svakodnevan život?
5. Kakva je situacija bila prije, kakva je sada? Koja je točno promjena za njih, koji su benefiti? To zovem make over. Usporedba situacije prije i situacije poslije projekta/aktivnosti kako bi se jasno definirala i objasnila promjena, efekt, benefiti za korisnika
6. Pripremite podatke, relevantne brojke prije i poslije koje će dati širi kontekst i kredibilitet
7. Koristite jednostavan, pitki jezik. Kratko i jasno u, u glavu. Formirajte svoje ključne poruke, bez litanija. Stop birokratskom, administrativnom jeziku. Nitko ne razumije, nema vremena ni živaca za dugačke kobasice s teškim riječima. To se može tako predstaviti upravi, no javnost želi priču, a ne korporativan izvještaj.
8. Pričajte o emociji. O iskustvu. Stvorite tzv sucess stories. To ne znači da pišete novi članak za “Moju sudbinu” i da smo, dopustite na izrazu, ljigavi u svom izričaju. To znači da smo svi ljudi i da priznajemo i poštujemo emocije kao sastavni dio našeg života, pa i poslovanja. Emocionalna inteligencija u poslu je ono što odlikuje lidere. Dakle, što ljudi osjećaju zbog neke aktivnosti je legitimno pitanje i sastavan dio priče. S tim se svi lakše možemo poistovjetiti….
9. Morate imati “meso”. Meso je esencija priče. Što je vijest u vašem projektu? Zaboravite površnost, floskule, kopiranje tuđeg. Sjedite sa svima uključenim u projekt i samo razgovarajte kao da ste s prijateljima na kavi. Isključite “business mod” u tom trenutku. Uključite empatiju, znatiželju, common sense.
10. Slušajte. Svaka priča može biti jedinstvena, autentična, treba samo znati slušati. I prepoznati ono što je u skladu sa vašom strategijom vašeg rada. Kroz DOP i kroz okretanje prema ljudima u komunikaciji, dobivamo bolje, inovativnije interne odnose, osobnije odnose s korisnicima, novi specifičan i autentičan sadržaj, mogućnost kvalitetnih priča za medije… no najvažnije – gradimo dugoročne vrijednosti koji su pravi temelj za imidž i otvaramo novi put za buduće poslovanje – stvarajući doprinos.