Sjeća li se još tko overturizma, o kojem smo naširoko pisali ne tako davno? S popuštanjem mjera zaštite od zaraze i otvaranjem turizma u zadnjih par tjedana krenule su i priče o tome kako se brojnim destinacijama pružila jedinstvena prilika za uvođenje održivog turizma, bez masovki i gužvi koje ugrožavaju lokalno stanovništvo, uz očuvanje okoliša i uljuđenog urbanizma.

Navodno bi to mogla biti prilika za odredišta kao što su Venecija, Barcelona, Amsterdam, Prag, Dubrovnik, ali i resort destinacije poput Tunisa.

Zbilja, kad prođe ova pandemija, možemo li zamisliti da Venecija ima turizam uz koji će bistrim kanalima i dalje plivati ribice, uske uličice neće biti zatrpane smećem, da tržnica u Barceloni opet prodaje pravu domaću hranu za lokalce i one koji kuhaju, da Stradunom ne mile tisuće turista koje zanima gdje se to snimala Igra prijestolja ili gdje je to bila prva karantena u svijetu (a to bi zaista trebao biti njihov adut u promociji)?

‘Restart’ umjesto ‘resume’

Može li svjetski i hrvatski turizam umjesto ‘resume’ dobiti ‘restart’? Možda u početku i vidimo neki prisilni hibrid onoga što zovemo održivi turizam, koji će živjetiu uvjetima smanjenog prometa ove, možda dijelom i sljedeće godine.

Neke optimistične procjene kažu da bi se ove godine u Europi moglo realizirati oko 50 posto lanjskog prometa. Svakako će biti manje letova, s njima i manje turista, dio njih ostat će doma na godišnjem, dio neće ni imati godišnjeg kojeg je ispucao u koroni, a dio se neće usuditi putovati, bilo zbog zaraze ili financijske neizvjesnosti.

To bi se zbilja moglo svidjeti lokalcima koji će i dalje moći uživati u ljetnoj verziji svog grada ili mjesta, ali i onim turistima koji ne vole gužve (teško je vjerovati, ali navodno ima i onih drugih).

Neki zbilja ozbiljno promišljaju da to postane nova normalnost. Prag je, recimo, do pandemije, sa 9 milijuna posjetitelja godišnje došao na četvrto mjesto najposjećenijih europskih gradova, iza Pariza, Londona i Rima. Najveći problem bio im je što su se svi ti turisti naguravali u staroj gradskoj jezgri, i nije ih zanimao ni ostatak grada a kamoli zemlje. Cilj im je to nakon pandemije izmijeniti, no nismo još čuli kako to misle izvesti. U prvo vrijeme pomoći će im nedostatak jeftinih letova, no teško da im je to plan.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Budimpešti je pak dosta toga da bude omiljeno odredište za partijanje na momačkima zabavama, dosta im je zatrpanih ulica u središtu grada. Plan im je brendirati grad tako da privuče novu publiku, i povećati atraktivost širih zona grada za goste.

Koliko god turizam bio značajan izvor prihoda grada, Amsterdam planira što dulje ostati bez stranih turista, koje misle puštati postupno, dijelom i u strahu od novog vala pandemije.

Kako bi zaista svoje ideje pretvorili u stvarnost, donositelji odluka u odredištima već sad bi trebali imati vrlo konkretno razrađene mjere kojima će u 2021. i narednim godinama osigurati ono što (navodno) priželjkuju. Pritom trebaju imati na umu da će im se s brojem gostiju nužno smanjiti i prihod od turizma, te da će se čitavo gospodarstvo trebati presložiti, te pokrenuti neke druge djelatnosti.

U Budimpešti se recimo skoro trećina barova i restorana još uvijek neće otvoriti, jer nemaju gostiju. Ako je cilj smanjiti gužvu, dio tih ugostitelja morat će pronaći drugi izvor prihoda, kao i niz ostalih djelatnosti.

Značajan razlog overturizma bujanje je rentanja stanova, koje će se nekako morati ograničiti ako se ne želi vratiti na staro. U Hrvatskoj bi tako neke destinacije poput Splita, ali i Dubrovnika, trebale ne samo zaustaviti rast rentanja stanova turistima, nego i smanjiti broj apartmana koji izazivaju overturizam, i određenim mjerama ih preusmjeriti u dugoročni smještaj. Već lani mnogi su se slabo punili.

Održivi turizam ima cijenu

Pitanje je međutim hoće i ovogodišnji pilot prisilnog održivog turizma svidjeti onima koji od turizma ubiru novac, a taj se mjeri u milijardama milijardi. Održivi razvoj ima cijenu, bilo po pitanju ulaganja u energetsku učinkovitost, gospodarenje otpadom, pametne gradove, ili po pitanju odricanja od dobiti koju nosi volumen.

Zato se restart još može i zamisliti u gradovima, ali ne i u resort turizmu koji počiva na masovki, a Mediteran je toga pun. Španjolska, Tunis u svojim dobrim godinama, sve više i Malta, a i niz hrvatskih odredišta na Jadranu, sve su prilagodili masovnom, jeftinom turizmu, tim više jer se radi o sezonalnim destinacijama koje u kratkom vremenu moraju zaraditi za cijelu godinu.

Tu se teško može očekivati da će ova pandemija donijeti neku začajnu promjenu koncepta. Za većinu investitora to ne dolazi u obzir, tim više što će iz ove godine izići kratkih rukava.

Promjena mindseta se može doduše primjeniti na nove projekte i investicije, ako je to fokus. Hrvatska u tom smislu zbilja ima priliku, jer je u mnogim segmentima slabo razvijeno tržište, s puno potencijala.

On leži čak i u razvikanim destinacijama na Jadranu, te još više na kontinentu koji je podcijenjen i nerazvijen. Opet, konkretan alat za to trebamo već danas.