S koronavirusom stao je postupak donošenja zakona o strancima, kojim se nakon dugo vremena odlučilo udovoljiti poslodavcima i njihovim zahtjevima zbog kroničnog manjka radnika za otvaranje tržišta i ukidanje godišnje kvote za radnike iz tzv. trećih zemalja.

Prijedlog Vlade da se uvede slovenski model prošao je netom prije koronakrize prvo čitanje u Saboru, ali će konačan prijedlog razmatrati i usvajati idući sastav zastupnika.

Trenutno ta tema i samim poslodavcima ne zadaje glavobolju, jer i ovogodišnja kvota biti će više nego dovoljna, jer će, po svemu sudeći, ovo biti godina u kojoj neće biti “suše” radnika s kakvom su se u gospodarstvu susretali proteklih nekoliko godina. Ipak, stranih radnika još uvijek ima u Hrvatskoj i poslodavci ih još uvijek traže.

Pokazuju to podaci Ministarstva unutarnjih poslova, koje prema posljednjim podacima bilježi da je polovicom svibnja od ukupne predviđene kvote za zapošljavanje u 2020. od 78.470 ljudi slobodno bilo još 64 tisuće radnih mjesta, s tim da je u obradi bilo 7 i pol tisuća zahtjeva poslodavaca.

Iz MUP-ove evidencije je vidljivo da je u prva dva mjeseca, u kojima je standardno najmanja potražnja za radnicima, izdano 4600 dozvola, dvostruko više dozvola nego u istom mjesecu 2018., u kojoj je pak u odnosu na prethodne dvije broj dozvola također bio dvostruko manji.

Sličan je trend bio i u veljači, no s pandemijom koronavirusa i zatvaranjem gospodarstva rast korištenja kvote tom dinamikom je prestao. Nije, međutim, posve obustavljeno izdavanje novih dozvola, a tomu je najviše pridonijela nekolicina djelatnosti u kojima se i unatoč pandemiji nastavilo s poslovanjem.

Prije svega u građevinskom sektoru, u kojemu je od 33,3 tisuće predviđenih dozvola izdano bilo gotovo 8,8 tisuća, a u odnosu na predviđeni broj dozvola, koji je neusporedivo manji, iskorištenost je solidna i u metalnoj industriji, u kojoj je od 2300 dozvola izdano 600-njak.

Na zapošljavanje stranaca u sektoru turizma, u kojemu je uz građevinski sektor predviđena najveća kvota za strane radnike, najizraženiji je negativan trag koronakrize. U usporedbi sa stanjem polovicom svibnja u 2019. evidentan je osjetan pad iskorištenosti kvote. Lani je od predviđenog “uvoza” 15,6 tisuća radnika slobodno bilo tek 4,7 tisuća dozvola.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ove godine ukupna kvota je, istina, udvostručena u iščekivanju dobre sezone, a od 30,3 tisuće dozvola na raspolaganju je poslodavcima polovicom svibnja bilo još 27,5 tisuća.

Iz redova poslodavaca kažu kako u cijelom slučaju ipak nije beznačajno što u slučaju interventnih mjera i zaštite radnih mjesta strane radnike nije diskriminiralo. Premda se to moglo očekivati, kao u nekim drugim zemljama, poslodavci u Hrvatskoj koji zapošljavaju strance mogli su potporu za očuvanje zaposlenosti koju je osigurala Vlada u iznosu minimalne plaće, odnosno 4000 kuna, koristiti i za njih.

Zaposlenici iz Filipina

Zahvaljujući tomu su mnogi strani radnici i u vrijeme pandemije ostali u Hrvatskoj.

Dobar primjer su zaposlenici iz dalekih Filipina, koji su prošle godine počeli stizati u Hrvatsku.

Za razliku od radnika iz drugih zemalja, Filipinci dolaze organizirano putem državne agencije, pa su u Hrvatskoj dobro zaštićeni ugovorima s poslodavcima, s reguliranim pravima i plaćama. Počasni konzul Filipina u Hrvatskoj Davor Štern kaže da su uglavnom Filipinci koji su došli na rad u Hrvatsku i ostali i tijekom koronakrize.

“Bilo je određenih problema u ugostiteljstvu i turizmu, u kojemu su neki od radnika dobili otkaz, ali su se brzo snašli i velikim dijelom ‘prešaltali’ na sezonske poslove u poljoprivredi, branje jagoda i slične poslove na OPG-ima”, kaže Štern, no dodaje da je otprilike polovica od gotovo 800 filipinskih radnika u Hrvatskoj zaposlena u građevinskom sektoru, u kojemu nije bilo dramatičnih prekida poslovanja. Štern, međutim, ne očekuje da će u dogledno vrijeme rasti broj dolazaka radnika iz Filipina.

Oprezne procjene

Oni su dobro obrazovani i radišni, no poslodavci su, kaže, shvatili da i nisu tako jeftini kako su očekivali, jer im moraju osigurati među ostalim i avionsku kartu, uz smještaj, hranu i plaću. U uvjetima kada je potražnja bila izuzetna, a do radnika se teško dopiralo, na to su poslodavci još i mogli pristati, no situacija se sada bitno mijenja i otvara se prilika da poslodavci ponovno budu u poziciji da mogu birati i diktirati uvjete.

Za razliku od proteklih godinu-dvije kada su i uz rast plaća teško dolazili do radnika, oni će im zasigurno biti dostupniji. Već u prošloj godini smanjio se intenzitet emigracije stanovništva, a od početka godine stopa imigracije nešto je porasla. Neslužbene su procjene i da se s pandemijom vratio jedan dio hrvatskih radnika iz drugih zemalja. Gotovo sigurnim se drži rast nezaposlenih s ljetom.

No, ozbiljniji analitičari još se ne usude ići u određenije procjene promjena na tržištu rada koje će uslijediti nakon pandemije. Sve će ovisiti i o usporavanju europskoga gospodarskog rasta, ponajprije njemačkog, koje u pravilu lančano određuje i naše gospodarske pokazatelje i potrebe za radnicima.