Pod vanjskim pritiskom jučer je došlo do ponovnog susreta predsjednika države Borisa Tadića i premijera Vojislava Koštunice od kojih se zahtijeva da prijeđu preko neslaganja i do 14. svibnja osnuju novu vladu. Epilog tih razgovora javnosti nije priopćen, ali su se u međuvremenu nagomilale mnogobrojne kombinacije koje se mogu dogoditi u sljedećih pet dana kada istječe zakonski rok za izbor nove vlade. Prema najnovijem razvoju događaja, pred Srbijom stoji više mogućnosti. Prema jednoj, nova skupštinska većina može izabrati vladu po svojoj želji. Nikolić je već izjavio kako još nije kasno da Tadić da mandat radikalima da sastave vladu. Druga mogućnost je da Tadić i Koštunica, pod pritiskom izvana naprave zajedničku vladu, treća se sastoji u pokušaju Tadića da za mandatara predloži Božidara Đelića iako ovaj nema nikakvih izgleda da dobije većinu u parlamentu. U tom slučaju Tadić će raspustiti parlament i raspisati nove parlamentarne izbore koji se moraju održati u roku od dva mjeseca. Lepezu mnogobrojnih varijanti obogatio je Nikolić najavom o mogućem uvođenju izvanrednog stanja, što bi onemogućilo Tadića da u sljedeća tri mjeseca, koliko može trajati izvanredno stanje, raspiše izbore.

Do ponedeljka u ponoć domaća i inozemna javnost s nestrpljenjem i neizvjesnošću pratit će koja će varijanata prevagnuti. Tadićeva o raspisivanju izbora, za što u Srbiji raste broj pristalica, poslije konstituiranja republičkog parlamenta u čemu su proeuropske orijentirane stranke (DS, G 17 plus, LDP i manjinske stranke) ostale u manjini, ili Nikolićeva prijetnja o uspostavljanju izvanrednog stanja, kojeg parlament može, na prijedlog vlade ili bez njega, donijeti običnom većinom. Iako iz vladinih izvora stižu poruke kako ministarski kabinet ne kani dati prijedlog o uvođenju izvanrednog stanja, ta varijanta nije isključena jer se Koštunica dosad u dosta prilika pokazao nepouzdanim partnerom. Domaća javnost nije zaboravila njegovu predizbornu kampanju u kojoj je kolaciju DSS-NS (ministra Velje Ilića) predstavio kao proeuropsku, da bi u u parlamentu glasovima toga saveza bio omogućen izbor Nikolića, izrazitog protivnika približavanju Srbije EU. Najavljena mogućnost uvođenja izvanrednog stanja opravdava se brigom za događanja vezana za davanje neovisnosti Kosovu. Izvanredno stanje moglo bi imati veće implikacije na političke obračune u samoj Srbiji. Prema Ustavu, parlament u vrijeme postojanja izvanrednog stanja ima pravo donositi propise sa zakonskom snagom. Između ostalog i smanjiti nadležnosti predsjednika države, koji je, pored ostalog, vrhovni komadant vojske. Koštunica je prije nepunih godinu dana pokušao jednu elitnu vojnu jedinicu staviti pod svoju nadležnost, čemu se Tadić oštro suprotstavio. Uvođenje izvanrednog stanja omogućuje da se Tadiću oduzme poluga komandovanja vojskom. Tadić se, kao i svi visoki politički funkcionari, izjasnio za nepriznavanje neovisnosti Kosova, uz napomenu kako mu ne pada na pamet da se upotrijebi vojska ako Kosovo dobije neovisnost. Na drugoj strani, Nikolić se založio za povećanje vojnog proračuna, što upućuje na zaključak kako mu nije strana upotreba vojske. Nikolić se otvoreno zalaže da Srbija postane svojevrsna ruska gubernija s Kosovom u svojemu sastavu. Od Nikolićeve otvorene težnje da preuzme odgovornost u teškim trenutcima za Srbiju, raste strahovanje od moguće radikalizacije političkih prilika. Zbog toga su pojačane aktivnosti demokratski orijentiranih struktura da se tome suprotstave. U tom cilju ponovo se apelira na okupljanje građanske energije, kakva je bila prilikom obaranja Miloševićeva režima, kako bi se spriječilo da radikali ponovno uvedu Srbiju u sukob s cijelim svijetom. O opasnim nakanama radikala govori i odlazak Aleksandra Vučića, generalnog tajnika radikala u Den Haag na konzultacije s liderom stranke Vojislavom Šešeljem, koji čeka suđenje u Haaškom sudu.