Moderna monetarna teorija privukla je dosad neviđenu pažnju dok kreatori politika provode izvanredne mjere gospodarske politike u borbi s pandemijom Covida-19. U raspravi o stavu američkih Federalnih rezervi koji glasi: «što god je potrebno», Joe Kernen s CNBC-ja nedavno je zaključio da smo «svi mi sada pobornici moderne monetarne teorije»

Nadalje, u svom nedavnom komentaru Willem H. Buiter sa Sveučilišta Columbia tvrdio je da: «Većina reakcija SAD-a na pandemiju očitovat će se u obliku «helikopterskog novca», primjene moderne monetarne teorije tijekom koje središnja banka financira fiskalni stimulans kupnjom državnog duga izdanog za financiranje poreznih rezova ili povećanja javne potrošnje.”

Kao što pokazuju ta zapažanja, čini se da brojni komentatori smatraju modernu monetarnu teoriju samo planom za pokretanje tiskarskog stroja, bilo za slanje gotovine Amerikancima kroz sredstva koja je osigurao Kongres ili za osiguranje likvidnosti na financijskim tržištima kroz djelovanje američkog Feda.

Uslijed nedavnog usvajanja paketa pomoći u SAD-u u vrijednosti 2,1 bilijuna dolara, trenutno navodno sudjelujemo u onome što Buiter naziva «ogromnim eksperimentom s dosad neortodoksnom» modernom monetarnom teorijom.

Ti su komentatori sve pogrešno shvatili. Moderna monetarna teorija ne podržava kvantitativno popuštanje, a niti ne propisuje «bacanje novca iz helikoptera» iz jednostavnog razloga što ne postoji alternativa financiranju fiskalnog stimulansa pod nazivom «helikopterski novac».

Umjesto toga, moderna monetarna teorija opisuje kako vlada koja izdaje svoju vlastitu valutu zapravo obično troši, naplaćuje porez i prodaje obveznice. Ta teorija pritom dokazuje da vlada poput vlade SAD-a nije zapravo suočena s financijskim ograničenjima.

Program za radna mjesta

Tijekom svog uobičajenog poslovanja, Riznica američke vlade i američka središnja banka Fed koordiniraju na način da Riznica može trošiti i oporezivati odobrene iznose. Dok Kongres osigurava sredstva, Fed se brine da čekovi Riznice imaju pokriće te da aukcije obveznica prođu besprijekorno. Međutim, Fed je također banka banaka, stoga ona poduzima korake kako bi osigurala da potrošnja Riznice i oporezivanje ne remete financijski sustav.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Fed će se, kao i obično, pobrinuti ili putem zajmova ili vlastitih kupnji, da postoji dostatna ponuda pričuve u sustavu za plaćanje novoizdanih obveznica. Zaista, Fed se je već obvezao na kupnju obveznica čak i prije nego je Kongres usvojio nacrt zakona o potrošnji. Primarni dileri (ovlaštene banke i financijske institucije) od kojih se traži sudjelovanje u takvim aukcijama nastavit će to činiti.

Drugim riječima, sve će funkcionirati na isti način na koji funkcionira kad nema pandemije ili izvanrednog stanja na nacionalnoj razini. U niti jednom trenutku nitko neće pokrenuti «tiskarski stroj» ili «bacati novac iz helikoptera».

Stoga se postavlja pitanje, što uoće znači «tiskanje novca» u kontekstu modernog monetarnog sustava. Komentatori koji se koriste takvom retorikom misle na bankovne račune na koje Fed vrši uplate u ime državne Riznice bez novih izdanja obveznica – to jest, bez crpljenja pričuva iz sustava.

Takve vladine mjere nisu ništa posebno. Prodaja američkih državnih obveznica nije postupak zaduživanja; one se umjesto toga upotrebljavaju za održavanje kamatnih stopa visokima. Ta je temeljna činjenica dobro poznata kad se radi o Fedu, čiji su sami izvori izjavili da je kupnja obveznica postupak održavanja kamatnih stopa. Budući da američka središnja banka Fed u ovom trenutku plaća kamate na pričuve, njeni računi za pričuve mogu poslužiti kao zamjena za izdavanje obveznica, barem što se tiče održavanja kamatnih stopa.

Ono što moderna monetarna teorija zapravo propisuje nema nikakve veze sa slanjem «gotovine» pojedincima ili bankama. Fed ne «slijedi modernu monetarnu teoriju» kad se upušta u kvantitativno popuštanje ili daje zajmove od stotine milijardi financijskim institucijama.

Moderna monetarna teorija samo ističe činjenicu da banka Fed nije suočena ni s kakvim financijskim ograničenjima po pitanju svoje sposobnosti kupnje imovine ili davanja pozajmica; ona ne propisuje nikakvo određeno postupanje u tom smjeru – i zaista je skeptična po pitanju takvih politika.

Ako paket za spas američkog gospodarstva ima bilo koju osobinu moderne monetarne teorije, to je činjenica da se za njega ne «plaća». Zagovornici moderne monetarne teorije uvijek inzistiraju na tome da moramo prestati raditi takve poveznice, kao što su povećanje poreznog opterećenja ili smanjenje izdataka drugdje (sustav međugeneracijske solidarnosti PAYGO), s nacrtom zakona o potrošnji.

Ukidanje takvih uvjeta može ili ne mora povećati proračunski deficit. No, bez obzira na proračunske rezultate, potrošnja će uvijek imati oblik uplata koje izvršava Fed u ime Riznice. Nisu potrebni tiskarski strojevi, niti porezne potvrde.

Nespremni za katastrofu

Što onda propisuje moderna monetarna teorija? Po pitanju konkretnih političkih prijedloga, ekonomisti zagovornici moderne monetarne teorije već dugo podržavaju ideju univerzalnog programa kojim se jamče radna mjesta, financiranog saveznim sredstvima, koji bi djelovao poput makroekonomskog stabilizatora u vremenima krize.

Radna mjesta, ne gotovina, odgovor je moderne monetarne teorije na gospodarske recesije. Ona traži premještaj platnih lista u savezni proračun, zapošljavanje primatelja (u reakciji na krizu, kad se to može učiniti na siguran način) i dopuštanje privatnom sektoru da ih ponovno zaposli usporedno s oporavkom gospodarstva.

U trenutku kad prevladamo izravnu prijetnju našem zdravlju koju predstavlja pandemija, morat ćemo održavati državnu potrošnju visokom kako bismo se pripremili za sljedeću krizu, opirući se odlukama o smanjenju proračuna na temelju neosnovane ideje da je stroga fiskalna štednja potrebna za otplatu duga.

* Autori teksta su Yeva Nersisyan, izvanredni profesor ekonomije na Franklin & Marshall Collegeu i L. Randall Wray, profesor ekonomije na Bard Collegeu te viši stipendist na Ekonomskom institutu Levy