Privatizacijski neuspjesi u F BiH proizvod su sukoba lobija unutar vladajućih struktura u Sarajevu. Poništavanje međunarodnih natječaja, poput natječaja za Energoinvest i Hidrogradnju i nemogućnost privatizacije u poduzećima od kojima bi promjena vlasničkih odnosa bila jedina šansa za spas od dugogodišnje agonije i likvidacije, poput Krivaje, Agrokomerca i drugih, proizvod su činjenice da se lobiji ne mogu dogovoriti o podjeli interesa. Slično je bilo donedavno u RS, ali s preuzimanjem vlasti premijer Milorad Dodik mogao je neometano započeti privatizaciju najvažnijih poduzeća poput Telekoma Srpske i naftne industrije. U takvoj situaciji zanimljivo je na koji će se način nastaviti privatizacija najvećeg izvoznika iz BiH Aluminija. Nakon niza nesporazuma, dužnosnici u Sarajevu uspjeli su dogovoriti objavljivanje međunarodnog pozivnog i javnog natječaja za privatizaciju 88 posto Aluminija.

Predsjednik posebne komisije za privatizaciju Aluminija Enes Ganić ustvrdio je kako prema pravilima u drugi krug natječaja, odnosno na dostavljanje obvezujućih ponuda, ulaze ponude, a ne tvrtke koje su dostavile te ponude. On je uoči odlučivanja o izboru četiri ponude rekao kako će preporučiti da i tvrtke čije ponude nisu zadovoljile kriterije natječaja budu pozvane na dostavljanje obvezujućih ponuda u partnerstvu onima koji su zadovoljili kriterije. I premijer F BiH Nedžad Branković rekao je kako će komisiji preporučiti da se svima koji su dostavili ponudu omogući dostavljanje i obvezujućih ponuda. Prema pravilima natječaja, u drugi su krug trebalo ući četiri ponude, a u medijima se, nakon dostavljenih ponuda, tvrdilo kako će Vlada F BiH odlučiti povećati početnu cijenu Aluminija sa 75 na čak 200 milijuna eura. Takvu mogućnost negirao je premijer F BiH Nedžad Branković ustvrdivši kako neće biti mijenjanja pravila natječaja, međutim, iz neslužbenih izvora doznaje se kako su Brankoviću savjetnici preporučili da traži više novca za Aluminij. Ponude za preuzimanje Aluminija dostavili su švicarski Glencore, En Group u vlasništvu Rusala, Vedante Resources, Mytilineos Aluminum, Hindalco Industries, te konzorcij litavske Ukio banko Investicine grupe, u vlasništvu tajkuna Vladimira Romanova, s poljskim Aluminium Konin Impexmetal, konzorcij Feala iz Širokog Brijega s Aluflexpackom iz Zadra i Dalekovodom iz Zagreba i konzorcij International Mineral Resources s njemačkim Trimet Aluminiumom. Odluka da se umjesto četiri prihvati osam ponuda posljedica je nemogućnosti dogovora o izboru najboljih ponuditelja. Uobičajena je praksa u federalnim institucijama da dužnosnici lobiraju u privatizaciji za određene interese stranih tvrtki pri tome ne vodeći računa o interesu BiH gospodarstva. Zanimljivo je kako je Branković povjerio ministru Vahidu Heći da sukladno pravilima natječaja dogovori s predstavnicima Aluminija daljnje vođenje natječaja te kriterije za obvezujuće ponude. Hećo otvoreno lobira potiv konzorcija koji predvodi Feal, a za interes Ukio banko Investicine grupe.