Početak 2020. godine stavio je pred poduzetnike – kako u cijelom svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj – novi, iznenađujući izazov: pandemiju koronavirusa, odnosno bolesti COVID-19. Ista je pokrenula niz događaja koji su, radi sprečavanja širenja zaraze virusom, rezultirali skoro pa potpunim obustavljanjem gospodarske aktivnosti i ekonomskom krizom koja će vrlo vjerojatno uslijediti te koju su mnogi u poslovnoj zajednici (i javnosti općenito) dočekali nespremni. Navedeno ni ne čudi, s obzirom na to da se zaista radi o „once-in-a-lifetime“ događaju, i što se tiče pojave pandemije i što se tiče odgovora na istu. A odgovor se sastojao u tome da su sve, ili gotovo sve, svjetske ekonomije, praktički simultano uvele tzv. „lockdown„, obustavu svih životnih i ekonomskih aktivnosti te praksu „socijalne distance“ među ljudima u svakodnevnoj interakciji i „samoizolacije“ potencijalno zaraženih osoba. Milijunima ljudi diljem svijeta njihove vlade su savjetovale / naredile da ostanu kod kuće i ne idu raditi, a poslovi su stali, što je bez presedana u poznatoj svjetskoj povijesti. Međutim, pitanje koje sada treba postaviti je: kako dalje? Kako iz vremena povijesno niskih kamatnih stopa središnjih banaka, rekordnog rasta burza dionica, rasta produktivnosti, plaća, cijena nekretnina, itd., napraviti koliko-toliko bezbolnu tranziciju u jednu novu realnost, u kojoj bi čak i ekonomska stagnacija predstavljala uspjeh? Jer, bez sumnje će mnogi poduzetnici, kako veliki, tako pogotovo srednji i mali, u vremenima koja nastupaju ostati bez posla i bez prihoda. Međutim, ljudi će i dalje trebati hranu, voziti se, oblačiti se, itd., zarađivati za sebe i pridonositi zajednici. Da bi se to omogućilo, netko će i dalje trebati proizvoditi hranu, netko je dostavljati u trgovine, netko proizvoditi prijevozna sredstva, a netko održavati ceste. Ukratko, ekonomski ciklus će se morati nastaviti, kao što se i nastavljao nakon svake krize u novijoj povijesti čovječanstava.

Proizvodnja robe, pružanje usluga i izvođenje radova su osnovne značajke ekonomije i potražnja za istima neće i ne smije nestati. Međutim, jedan od najvećih izazova s kojima će se suočiti gospodarski subjekti koji prebrode krizu će biti taj što će ta ukupna potražnja biti slabija te će potražnju trebati na neki način stimulirati. Akademija, ali i svakodnevni život pružaju dokaz o kako korelaciji, tako i kauzalnosti između ekonomskog napretka i veće potrošnje, u smislu da veća potrošnja pozitivno djeluje na ekonomski napredak, i vice versa (obrnuto).

Javna nabava je dio opće, državne potrošnje pa svakako zaslužuje posebnu pozornost posebno novonastaloj situaciji, s obzirom na to ista izravno utječe na gospodarska kretanja, kao što je povijesno pokazano gospodarskim programima poput američkog New Deal-a, ili odgovora američkog FED-a i europskog ECB-a na krizu uzrokovanu recesijom iz 2008. godine, kada su države kombinirano uz provođenje mjera štednje („austerity measures“) na ne-esencijalnoj potrošnji u vidu smanjenog zapošljavanja u javnoj upravi, smanjivanja plaća i radničkih prava, spajanja i /ili ukidanja državnih tijela, itd., ujedno stimulirale esencijalnu potrošnju u vidu javnih nabava roba, radova i usluga te na taj način pustile u sustav 1) sredstva „ostavljena“ da kapilarno poteku prema gospodarskim subjektima i fizičkim osobama te koji je smanjivanjem poreznog opterećenja postao njihov raspoloživi dohodak, kao i 2) sredstva „stvorena“ politikama kvantitativnog popuštanja („quantitative easing“). U konkretnoj situaciji za pozdraviti je prve korake koje je, koordinirano sa ostalim EU državama (”Temporary Framework – approved state aid schemes), poduzela Vlada Republike Hrvatske u smjeru olakšavanja poslovanja u sadašnjim uvjetima, kako donošenjem mjera za pomoć / olakšanje poslovanja poduzetnicima i života građanima, tako i donošenjem propisa poput Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poticanju ulaganja (NN 32/20), ali i ostalih koji uređuju ovu materiju.

Poučeni iskustvima iz prošlosti, možemo sa priličnom sigurnošću reći da će i nakon ekonomske krize koja će uslijediti zbog poremećaja na tržištu izazvanih epidemijom koronavirusa, država imati važnu ulogu u stimuliranju („jumpstart“) ekonomije osiguravajući likvidnost sustavu putem javne nabave roba, radova i usluga, a kao jedan od alata koji joj stoje na raspolaganju u tu svrhu je pametno osmišljena politika javnih nabava. U tom kontekstu za pretpostaviti je i da će država težiti još jednom vidu pomoći gospodarskim subjektima i građanima, konkretno, zbog potrebe obnove infrastrukture oštećene ili uništene u potresu koji je pogodio Zagreb krajem ožujka 2020. godine. Kako su radi suzbijanja epidemije već na snazi mjere koje u mnogim djelatnostima ne samo da usporavaju, već i potpuno obustavljaju bilo kakvu ekonomsku aktivnost, uloga države mogla bi se pokazati kao ključna za otklanjanje posljedica disrupcije gospodarstva u izvanrednim uvjetima poput ovih u kojima se trenutno nalazimo.

Jasno je kako će pritom biti od presudne važnosti i fondovi Europske Unije, a u korištenju kojih je nužno osigurati poštivanje svih načela javne nabave, posebno radi činjenice da ista podržavaju uključivanje i natjecanje čim većeg broja gospodarskih subjekata, što, u novim gospodarskim okolnostima, svakako predstavlja poticajno-pokretački čimbenik za poduzetnički sektor u Republici Hrvatskoj.

Autor članka je Goran Karačić, menadžer u Deloitteovom Odjelu za porezne olakšice i poticaje