“Rekao bih da je glavni problem u tome što društvo i dalje ne prepoznaje u potpunosti potencijal osoba s invaliditetom i kao da zaboravlja da osobe s invaliditetom imaju iste potrebe kao i drugi ljudi”, kaže Mladen Bošnjak, student Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Iako spremno progovara o problemima, nikada nije dopuštao da ga invaliditet odvrati od ostvarenja ciljeva. Student je dvopredmetnog diplomskog sveučilišnog studija filozofije i povijesti u Rijeci, a ono u čemu se pronalazi i čime se želi baviti u budućnosti je filozofija psihijatrije. Kako ističe, filozofiju je potrebno promatrati u kontekstu osobnog razvoja, a podcjenjivački stav prema ovoj nauci ga ljuti.

Veća samostalnost
“U inozemstvu je situacija nešto drugačija jer se prepoznaje interdisciplinarnost filozofije. Normalno je da ljudi uz filozofiju završe neku struku koja je vezana uz područje filozofije kojim se netko želi baviti. Primjerice, oni koji se bave filozofijom znanosti završili su studij biologije ili neke druge prirodne znanosti, a oni koji se bave filozofijom psihijatrije najčešće su završili medicinu ili neuroznanost.

Kod nas još uvijek prevladava mišljenje da je filozofiji mjesto isključivo na društveno-humanističkim fakultetima, a kada dođete na burzu rada s diplomom iz filozofije, najčešće doživite kolutanje očima jer ljudi doživljavaju filozofiju kao puko naklapanje. To nije tako, a analitička filozofija koju mi radimo ovdje u Rijeci i koja se nekad radila na Hrvatskim studijima, dok sam bio na preddiplomskom studiju, temelji se upravo na strogo logičkom argumentiranju, znanstvenim spoznajama, pojmovnoj analizi, jasnoći i preciznosti termina”, napominje Bošnjak.

Prošlogodišnji je najuspješniji student s invaliditetom Sveučilišta u Rijeci, a u njegovu indeksu mahom možete naći same petice. Za to je, kako ističe, potrebno puno odricanja, ali lakše je kada studirate ono što volite i kada ste okruženi ljudima koji dijele jednake vrijednosti. Profesori mu pristupaju kao i njegovim kolegama, potiču njegovu ambiciju i želju za konstantnim napretkom. “Rekao bih da profesori jako cijene moj trud i rad, jednako kao što cijene trud i rad svakog studenta kojem je istinski stalo. Puno mi znači da me nastavnici potiču na izlaganja na konferencijama i što su otvoreni za pisanje zajedničkih znanstvenih radova. Trenutno pišem jedan rad sa Zdenkom Brzović s Odsjeka za filozofiju”, kaže Bošnjak.

Ono što je specifično za ovog riječkog studenta jest to što živi upravo ono što izgovara, a svojim odlukama pokazuje kako invaliditet ne smije biti prepreka osobnom i profesionalnom razvoju. Upravo zato je Bošnjak nakon završenog preddiplomskog studija u Zagrebu odlučio je diplomirati u Rijeci jer se samo ondje bave granom filozofije koja ga zanima.

“Stručnjaci koji se u Hrvatskoj bave filozofijom psihijatrije rade jedino u Rijeci. Drugo, u Zagrebu živim u stanu koji je arhitektonski sasvim neprilagođen mojim potrebama, ne mogu sam ući i izaći iz kuće i u potpunosti ovisim o majci. Nasuprot tome, ovdje u Rijeci je studentski dom u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom, što mi nudi mogućnost da 90 posto životnih aktivnosti mogu samostalno obavljati. Želio sam testirati samog sebe i vidjeti mogu li samostalno živjeti u prostoru koji je prilagođen osobama s invaliditetom. Sve je ispalo u najboljem redu i ovo mi je preseljenje pomoglo da do kraja sazrem i još više ojačam psihički”, ističe Bošnjak.

U procesu prilagodbe, a i danas mu pomažu asistenti. Iako ima cerebralnu paralizu, asistente mu je dodijelila Udruga oboljelih od mišićne distrofije Primorsko-goranske županije. Za suradnju s asistentima ima samo riječi hvale, a pomažu mu dva sata dnevno preko tjedna i tri sata subotom i nedjeljom.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Sveučilište u Rijeci sudjeluje u financiranju asistenata te tako potiče pozitivnu studentsku okolinu u kojoj sve eventualne prepreke postaju iznimka, a ne pravilo kako to zna biti slučaj. Vodeći se svojim pozitivnim iskustvom Bošnjak smatra kako institucije pitanje asistencije osoba s invaliditetom trebaju zakonski i sustavno riješiti jer, kako navodi, s obzirom na to da i sam često mijenja asistente, pitanje je do kada će stvari moći ovako funkcionirati.

Drži predavanja
Dobitak je, smatra, mnogo veći u odnosu na uložena sredstva zato što se tako omogućava cijeloj širokoj grupi ljudi da budu ravnopravni članovi zajednice i doprinose joj svojim sposobnostima. Bošnjak je između ostalog član Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Rijeci, ‘student-mentor’ novoupisanim studentima, tajnik Udruge studenata filozofije ‘Furija’ i volonter u Uredu za studente s invaliditetom.

Posebno ističe voditeljicu Ureda za studente s invaliditetom Sandru Nuždić koja se sa svim studentima trudi uspostaviti prijateljski i prisan odnos i tako im olakšati studiranje. Bošnjak je također naveo i koje su aktivnosti ureda u kojima sudjeluje, a koje se tiču podizanja društvene svijesti o problemima osoba s invaliditetom te poticanja samih osoba s invaliditetom na aktivan život i rad na sebi.

“Držali smo predavanja studentima Građevinskog fakulteta kojima smo im ukazali na arhitektonske barijere s kojima se susreću osobe s invaliditetom. Također smo održali predavanje na kolegiju Poučavanje učenika s posebnim potrebama s ciljem razbijanja predrasuda o osobama s invaliditetom i prenošenja vlastitih životnih iskustava, kako onih koja su striktno vezana uz sami invaliditet, tako i životnih iskustava općenito. Održali smo i predavanje učenicima Ekonomske škole Mije Mirkovića pod nazivom ‘Avanture studentskog života’.

Cilj predavanja bio je promovirati i potaknuti učenike na studiranje i prenijeti vlastita iskustva studentskog života. Isto tako sam ‘student-mentor’ jednom brucošu. Cilj projekta je putem mentorstva i savjeta starijih kolega istog studijskog smjera osposobiti brucoše za samostalno funkcioniranje u akademskoj zajednici i novom okruženju”, kaže Bošnjak.

Što se tiče planova, cilj mu je napisati diplomski rad na engleskom jeziku kako bi mogao otići na doktorski studij u Veliku Britaniju ili SAD. Smatra da je tome pridonijela i nesređenost sustava u Hrvatskoj. “Ne želim cijeli život potrošiti u borbi sa sustavom i smatram da bih svoj puni potencijal mogao ostvariti samo u državi koja bi mi uređenošću sustava omogućila da se u potpunosti posvetim onome u čemu sam najbolji”, zaključuje Mladen Bošnjak.