Uz poprilično umrtvljenu trgovinu na europskim tržištima kapitala, oslabljenih za produženi vikend u Londonu, kombinacija Alcoa-Alcan premoćno je osvojila naslovnice svjetskih poslovnih listova, postavši deal-of-the-day na startu tjedna koji i nije puno obećavao. Usprkos slabašnim brojkama američkog ministarstva rada (objavljenima krajem protekloga tjedna), a koje svaku mogućnost daljnjeg povećanja ključnih kamatnih stopa središnje banke čine doista malo vjerojatnom. Što samo na prvi pogled začuđuje, jer koliko god završetak uzlaznog ciklusa kamatnih stopa išao na ruku europskim i azijskim izvoznicima, toliko izostanak potpore središnje banke otvara put daljnjem slabljenju američke valute, neutralizirajući pozitivan efekt najnovijeg razvoja događaja. Zbog čega je većina ulagača bila okrenuta ovoga puta nešto oskudnijem dotoku svježih vijesti, uspijevajući nekako kontinentalne burzovne indekse pogurnuti na pozitivan teritorij. A nakon više od dvije godine, očito vrlo detaljnih, ali na kraju ipak neuspješnih pregovora, Alcoa je dioničarima kanadskog Alcana napokon ponudila kombinaciju gotovinske isplate i zamjene dionica, vrijednu 33 milijarde dolara, kako bi osigurala čelnu poziciju na globalnoj ljestvici proizvođača aluminija. Ponuđena cijena donosi premiju od oko 20 posto, i u hipu je unijela živost među dionicama europskih čeličana, nudeći čarobnu formulu “strateške konsolidacije” kao adekvatan odgovor na prijašnju suzdržanost tržišta. Čime je najviše profitirao Salzgitter, zbog svoje veličine i inače jedan od najizglednijih meta za preuzimanje, ostvarivši rast cijene dionica od 2,6 posto, dok je ArcelorMittal namaknuo pozitivan pomak dionica od 2 posto, a ThyssenKrupp porastao za 1,6 posto. No najnoviji je zaplet ipak najbolje iskoristio španjolski Acerinox, nekako najbliži segmentu proizvodnje aluminija, ubilježivši visokih 4,5 posto rasta.

Nakon poznatog epiloga drugog kruga francuskih predsjedničkih izbora, Nicolas Sarkozy je zasigurno bio najčešće spominjana tema jučerašnjih analiza, a investitori su se vrlo brzo složili oko potencijalnih dobitnika kojima najavljene promjene u ekonomskoj politici trebale ići na ruku. Business-friendly pristup, barem u odnosu na svoju suparnicu lijeve orijentacije, uobličen brojnim predizbornim obećanjima, koji između ostaloga podrazumijeva i smanjenje poreznog opterećenja, odlično su iskoristili Bouygues (+4,3 posto) i Alstom (+2,4 posto), a u nešto manjoj mjeri i EADS (+1,4 posto), premda bi očekivani sukob sa sindikalistima, s ciljem slabljenja utjecaja istih, mogao donijeti veće koristi i korporativnom sektoru u cjelini. No većina ostalih dionica upriličila je tek anemičnu izvedbu, neuspješno tražeći prikladnu inspiraciju koja bi omogućila intenzivniji rast cijena, a pojedina se izdanja nisu uspijevala izvući niti sa negativnog teritorija. Poput predstavnika automobilske industrije Peugeota i Renaulta koji su, tragom lošije izvedbe njemačkih rivala, zabilježili pad cijene dionica od 1,5 posto, odnosno, 0,5 posto. I sve to uz optimistično intonirana zbivanja na tržištu nafte, gdje su se cijene nastavile kretati silaznom putanjom, gurajući korespondirajuća izdanja također na negativan teritorij, u čemu je prednjačio Total, s minusom od 0,9 posto. Za kraj još i vijest kako je ABN Amro odbacila ponudu za preuzimanje američkog ogranka (LaSalle Bank), vrijednu 24,5 milijardi dolara u režiji konzorcija koji čine Royal Bank of Scotland, Banco Santander Central Hispano (-0,3 posto) i Fortis (+0,2 posto), nazvavši je praktički inferiornom u odnosu na 21 milijardu dolara što je ponudila Bank of America.

Puma povukla u minus Adidas i PPR

Od poslovnih pak rezultata valja izdvojiti vijest kako je Puma s minornih 4 posto rasta dobiti u prvom kvartalu (na nešto manje od 100 milijuna eura) nije uspjela oduševiti analitičare. Razloge valja prije svega tražiti u negativnoj reviziji prognoza za tekuću godinu zbog slabijih narudžbi za američko tržište, što je rezultiralo padom cijene dionica od 0,3 posto, povlačeći za sobom i Adidas (-0,6 posto) i PPR Group (-0,7 posto).