Svaka zemlja nastoji potaknuti kuponju vlastite, nacionalne robe: i u Njemačkoj su mnogi proizvodi ukrašeni nacionalnom trobojnicom i s istaknutim natpisom “Made in Germany” iako nije baš uvijek ispod naljepnice doista i potpuno njemački proizvod.
Da sada, primjerice, ne ulazimo i u najnoviju najavu štrajka u tradicionalnoj takozvanoj “njemačkoj” tvrtki AEG jer švedski vlasnik Electrolux namjerava zatvoriti tvornicu u Nürnbergu i proizvoditi AEG perilice u Poljskoj. Nacionalni ponos, naravno u razumnoj mjeri, je normalna stvar – pogledajte u francuskim ili talijanskim samoposluživanjima gdje je baš svugdje “trikolor” i Europska unija tu nema što reći. Ali doslovni poziv “Kupujmo hrvatsko” – inicijativa Hrvatske gospodarske komore – zasmetala je Bruxelles.
Rijetko se u Hrvatskoj, i prije i danas, moglo čuti riječi kupca: “Uvijek kupujem naše, po mogućnosti. Jer, ne samo što su malo jeftiniji, nego – naši su. Kupujući naše stvari pomažem našim ljudima.”
U Hrvatskoj su se često potcjenjivali domaći proizvodi. S pravom ili ne, nećemo ulaziti da li je u zadnje vrijeme porasla svijest kako se ni jedno gospodarstvo, pa tako ni hrvatsko, ne može razvijati bez domaće proizvodnje. Jedan od načina da se ona održi, zaštiti i razvije kupovina je hrvatskih proizvoda. Naravno, onih koji cijenom i kvalitetom mogu konkurirati onima iz uvoza.
Pritom se ne smiju zaboraviti ni još neki elementi, smatra predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević: “Svaki hrvatski građanin je osvijestio činjenicu da kupujući vlastiti, hrvatski proizvod zapravo čuva, prije svega, radno mjesto, osigurava sutra punjenje mirovinskih fondova iz kojih će mu roditelji primati mirovinu i osigurava mogućnost da njegovo dijete sutra dobije posao u ovoj zemlji.”
Zbog očuvanja gospodarstva, u kojem je za predatorske privatizacije uništeno 700 tisuća radnih mjesta, kao i podizanja svijesti o kvaliteti domaćih proizvoda, Hrvatska gospodarska komora potaknula je akciju “Kupujmo hrvatsko”. Europska komisija upozorila je Hrvatsku kako se njome narušavaju principi slobodne i otvorene tržišne utakmice, koji su temelj funkcioniranja Unije i kojih se Hrvatska mora pridržavati, ako želi biti članica europskog kluba 25-torice. Kako ističe Vidošević, nema ni govora o nekom sporu: “Mi nećemo uopće doći u poziciju spora jer mi smo već sada promijenili naziv akcije iz Kupujmo hrvatsko u Kupujmo kvalitetno. I mi ćemo se prilagođavati i pratiti što se zbiva u Bruxellesu.”
Vidošević drži kako su upozorenja Europske komisije kontraproduktivna jer hrvatski državljani znaju da i članice Unije itekako štite svoje proizvode pa će, na primjer i Francuzi i Njemaci, a osobito Skandinavci, uvijek radije kupovati domaće nego uvozne proizvode.

S obzirom na mentalitet hrvatskih ljudi, misli ministar, Komisijina upozorenja imat će obrnuti efekt: “Poznam ja mentalitet hrvatskog naroda, kad mu za nešto kažeš nemoj. Vidjet ćete da će Hrvati nakon ovih informacija, kojih su puni mediji, sve više kupovati hrvatske proizvode. Budite uvjereni!”
I Irska je svojedobno dobila po prstima zbog reklamiranja domaćih proizvoda kroz državne i paradržavne institucije. Hrvatska nije i neće potcjenjivati druge, niti će zatvarati vrata europskog tržišta od 350 milijuna ljudi. Ali će, tvrde i u komori i nezavisni ekonomisti, valjati dobro promisliti svoju gospodarsku strategiju. Iako su neki već požurili konstatirati kako Hrvatska plaća prvu cijenu približavanja Uniji, umjereniji glasovi poučavaju kako će posao oko robnog nacionalizna, kao i drugdje u Europi, samo preuzeti različite udruge, odvojene od države. Prema jednom od istraživanja javnog mnijenja čak 89,3 posto građana Hrvatske smatra kako država treba štititi interes hrvatskih proizvoda i proizvođača, a gotovo polovica građana tvrdi da uvijek nastoji kupiti hrvatske proizvode.
(DW)