Osim američke Alcoe, Glencorea iz Švicarske, Norsk Hydra iz Norveške i Alcanu iz Francuske, kojima je upućen poziv za privatizaciju 88 posto vlasništva, na međunarodni javni natječaj za preuzimanje većinskog vlasništva Aluminija ponude je dostavilo još sedam ponuđača. Kako je do završetka roka predaje neobveznih ponuda ostalo još desetak dana za sada se zna kako su ponude poslali Glencore, konzorcij širokobriješkog Feala i AluFlex Packa iz Zadra, Vedanta Resources plc iz Indije, Mytilineos Aluminum iz Grčke, Ukio banko Investicione grupe iz Litve. Alro iz Rumunjske te En Group iz Britanija u čijem je vlasništvu Rusal. Nakon što je nedavno konzorcij hrvatskih tvrtki u kojemu su Dalekovod, Konstruktor inženjering, Zagreb-Montaža, AluFlex Pack iz Zadra te Feal iz Širokog Brijega zajednička je ponuda Feala i zadarske tvrtke postala zanimljivija u ponudi moćnih svjetskih tvrtki iz aluminijske industrije. Sarajevska Slobodna Bosna tvrdi pak kako je u konzorciju hrvatskih tvrtki koji je preuzeo šibenski TLM došlo do nesuglasica kod formiranja ponude za Aluminij zbog neuspjelih pregovora s Glencorom. Iz konzorcija su istupili širokobriješka i zadarska tvrtka koje su dostavile svoju ponudu, a Glencore se odlučio za samostalnu ponudu. Slobodna Bosna navodi kako su Glencoreu mnogo važniji poslovni odnosi s Rusalom nego s Aluminijem.

Poslovne ambicije Glencorea određenu su ranijim dogovorom o spajanju s Rusalom i Sualom kako bi preuzeli lidersku poziciju u svijetu u aluminiju. Osnivač Glencorea Marc Rich bježeći od američkog pravosuđa nastanio se u Švicarskoj stvorivši najveću proizvodnju aluminija u Europi. Prema natječajnoj dokumentaciji za prvatizaciju Aluminija, komisija će 15 bodova dodijeliti ponuđačima koji su do sada imali dobru poslovnu suradnju s mostarskim poduzećem, a 35 bodova za najbolju financijsku ponudu. Krajnji rok za dostavljanje neobvezujućih ponuda je 24. travnja, a 26. lipnja krajnji je rok za obvezujuće ponude. Među ostalim ponudama za preuzimanje Aluminija tri su od tzv. tranzicijskih milijardera, Elega Dapireska, Vladimira Romanova i Marca Richa. Osnivač i vlasnik Glencorea je Belgijac židov Marc Rich koji se preselio u SAD kao dječak 1942. godine. Početkom osamdesetih godina Rich, koji je naslijedio očev posao, optužen je za nelegalnu trgovinu s Iranom i utaju poreza od 58 milijuna dolara. Sudski postupak nije završen jer se preselio u Švicarsku gdje je dobio azil. Bivši američki predsjednik Bill Clinton svojom je odlukom prekinuo sve sudske istrage protiv Richa. Oleg Dapireska poznat je kao ruski kralj aluminija. Bogatstvo je stekao, kako se vjeruje, obiteljskim vezama s nekadašnjim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom. Njegova supruga je pastorka Jeljcinove kćerke.

Preuzeo je veći dio aluminijske industrije u Rusiji te s vlasnik Suala Viktorom Vekselbergom drži monopol. Njihova godišnja proizvodnja aluminija je 4 milijuna tona, a imaju jeftinu radnu snagu i jeftinu struju. Dapireska je većinski vlasnik podgoričkog Kombinata aluminija, rudnika boksita u Crnoj Gori, rudnika i termoelektrane u Pljevljima. Vladimir Romanov je izravni potomak ruske carske obitelji, prije dvadesetak godina osnovao je u Litvi prvu privatnu banku Ukio bank koja je postala dio Ukio bank Investmnent Group. U Republici Srpskoj je vlasnik Balkan Investment banke u Banjoj Luci koju je osnovao 2000. godine te Tvornice glinice Birač kod Zvornik. Romanov je najavljivao kako mu je cilj na Balkanu zaokružiti proizvodni ciklus u aluminijskoj industriji, nudio je zvorničku glinicu mostarskom poduzeću, najavljivao kako je spreman kupiti Aluminij, a sudjelovao je u natječaju za preuzimanje TLM-a. Kao ni Dapireska u Crnoj Gori, tako ni Romanov nije ostavio pozitivan poslovni dojam u RS pa je često bio u sukobu s banjolučkim dužnosnicima i optuživan za utaju poreza i izvlačenje dobiti iz zvorničke tvornice. Prema neslužbeim informacijama, za Aluminij su zainteresirni i južnokorejski Samsung, aluminijski konzorcij iz Kazahstana Eurasian natuiral Resources te još neke tvrtke.