Da bi se dobio željeni posao, kandidati sve češće lažu u svojim životopisima kako bi uljepšali sliku o sebi i time uvećali mogućnost za dobivanje posla. No staro je pravilo da “papir trpi sve”, no problemi se javljaju kad poslodavac shvati da sposobnosti posloprimca nisu ni približne onima koje je naveo u prijavi. Kada šef dokuči da radnikovo znanje engleskog, poznavanje poslovnog softvera ili uobičajene tehnike rada ne odgovara prezentiranom, gotovo sigurno slijedi otkaz. No usprkos tome, mnogi su spremni, ako ne već lagati, onda barem prešutjeti neke “neugodne” detalje u svojoj karijeri, a poneki idu toliko daleko da pokušaju izmijeniti i svoju osobnost, koja je poslodavcima sve važnija. Ovih dana objavljena je vijest o profesoru koji na jednom od elitnih australskih Fakulteta za menadžment podučava apsolvente na koji način varati na testu osobnosti koji se redovito ispunjavaju kada osoba traži posao ili se želi uspinjati na korporativnoj ljestvici. Profesor Robert Spillane ne stidi se zbog prijevare na koju potiče svoje studente, te ističe kako velika većina ionako laže u takvim testovima. Kao, uostalom, i bilo koja normalna osoba koja želi na ispitivača ostaviti najbolji dojam i dati najbolje odgovore na pitanja. Stoga on smatra svojom obvezom da objasni studentima što ispitivači od njih točno očekuju. “S obzirom na višegodišnje iskustvo sa studentima, s vremenom mi je postalo jasno da oni žele znati o kakvim je testovima točno riječ i što se njima nastoji izmjeriti, a ja mislim da je moja dužnost to im objasniti”, rekao je australski guru za menadžment. Spillane objašnjava kako ispitivači u Odjelima za ljudske potencijale traže određenu vrstu ljudi, prednost daju ekstrovertiranim kandidatima, radije biraju smirene osobe nego tjeskobne, premda nema dokaza da se određena osoba na visokoj poziciji u tvrtki neće bolje snaći od neke druge koja je već prije pokazala neke “nedostatke”. Spillane je objasnio kako je nekad u izboru kandidata za korporativni posao bio važan nastup koji se smatrao temeljem dobrog menadžmenta, no sada na prvo mjesto dolazi kandidatova osobnost. U zadnje vrijeme postoji vrlo snažan lobi koji se zalaže za nešto što se naziva “nenametljivost” u menadžmentu, što znači da bi ljudi trebali komunicirati na promišljen i razborit način te posjedovati osobnost u skladu sa spomenutim karakteristikama. Iako u Hrvatskoj još ne postoje takve institucije koje bi posloprimce učile svjesno obmanjivati svoje potencijalne poslodavce, mnoge agencije za zapošljavanje i portali specijalizirani za posredovanje pri zapošljavanju pružaju niz savjeta kako se na razgovoru za posao predstaviti u što boljem svjetlu.

Tako direktor portala Posao.hr Saša Jurković kaže da su psihološka testiranja putem kojih se ispituju sposobnosti za obavljanje posla i osobine ličnosti dio normalnog selekcijskog procesa pri odabiru kandidata. Takva testiranja, smatra Jurković, u Hrvatskoj se provode samo u većim tvrtkama, i to pod nadzorom specijaliziranog osoblja kao što su psiholozi, odnosno hrvatski menadžeri. Među posloprimcima često postoji određen strah pri samoj pomisli na razna psihološka testiranja koja ih očekuju i koliko god je taj osjećaj prirodan, toliko je i nepotreban. Takvim testiranjima samo se želi provjeriti u kojoj mjeri su sposobnosti i osobine ličnosti pojedinog kandidata usklađene s potrebama posla i radne sredine. Pogrešni odgovori ne postoje. Varanje na takvim testovima izuzetno je teško, gotovo nemoguće, smatraju na portalu Posao.hr te pojašnjavaju da će osobe koje provode testiranja lako raznim potpitanjima otkriti ako je ispitanik varao na testu, odnosno ako je pokušao prilagođavanjem odgovora ugoditi pretpostavljenim potrebama poslodavca te se prikazati u boljem svjetlu. Sve i da kandidat uspije prevariti ispitivača, prilikom obavljanja svakodnevnih zadataka njegove stvarne karakterne osobine izići će na vidjelo te će postati jasno da ipak nije osoba kakvom se želio prikazati. Izgubit će poštovanje svojeg poslodavca i kolega te možda čak smanjiti mogućnost pronalaska novog zaposlenja. “Posloprimcima savjetujemo da prilikom psihološkog testiranja budu maksimalno iskreni jer im se svaka neiskrena ili čak lažna izjava može dvostruko vratiti”, prokomentirao je Saša Jurković s portala Posao.hr. Stručnjaci se slažu da je laganje u životopisu rizično poput ruskog ruleta, jer mnogi poslodavaci provjeravaju informacije stare čak i do tri godine.

Devet laži na testu osobnosti

1. Kandidati lažu o diplomi
2. Preuveličavaju iznos dobiti koji su donijeli svojim bivšim tvrtkama
3. Ljudi često lažu i osvojim bivšim primanjima očekujući da će tako poboljšati svoju financijsku situaciju na novom poslu
4. Poneki kandidati napuhavaju svoje titule u bivšim tvrtkama
5. Laži o poznavanju stranih jezika
6. Kandidati lažu o poznavanju informatičkih programa
7. Lažu o svojoj adresi
8. Kandidati lažu o inteligenciji (visini IQ-a)
9. Lažu o datumima, odnosno o duljini studiranja