Dno jezera Van u Turskoj pokriva nekoliko stotina metara debel sloj mulja. Za klimatologe “vrijedan je zlata” jer još od davnina, iz godine u godinu, u njemu se taložio i polen iz kojega sad mogu točno “iščitati” kakvi su klimatski uvjeti vladali, primjerice, u doba neandertalaca. Navodno da ova arhiva može znanstvenike odvesti čak i u povijest staru pola milijuna godina. I tako je mulj dočekao vrijeme da se netko njime pozabavi, a uz klimatologe, zanimljiv je i geolozima, botaničarima, vulkanolozima, kemičarima. Međunarodni tim istraživača pod vodstvom Sveučilišta iz Bona, sada želi otvoriti blatnu riznicu i otkriti kakve su vremenske prilike vladale na tim prostorima u davnoj povijesti. Vjeruje se kako upravo mulj iz jezera Van skriva jedinstvene uvide u razvoj klime u Euroaziji. Već prva istraživanja provedena 2004. godine bila su ohrabrujuća. Znanstvenici su nakon preliminarnih ispitivanja mulja bez dvojbe zaključili kako se klima povremeno mijenjala vrlo iznenadno – i to ponekad u roku od deset ili dvadeset godina. Posebno im je za istraživanje zanimljiv takozvani “ljetni sediment” koji je nastajao, kako mu i ime govori, svakoga ljeta kad je na vječni počinak na dnu jezera, dan po dan, kapao vapnenac, a pridruživale su mu se milijarde zrnaca peludi. Ipak, glavni sastojak sedimenta je glina nataložena kao smeđi pokrov. Kako na dubini od 400 metara niti jedna oluja ili val nije mogla poremetiti prirodom zajamčen proces, vjeruju kako su se istim ritmom sastojci slagali stotinama tisuća godina.

Neprocjenjivo
“Na određenim mjestima sediment je debeo i više od četiri stotine metara. Pretpostavljamo kako dno jezera Van čuva povijest klime zadnjih 800.000 godina, što je neprocjenjivo blago podataka koje ćemo iščitati barem do zadnjih 500.000 godina”, objašnjava profesor Thomas Litt, paleontolog iz Bonna i računa kako je tih pola milijuna godina klimatske arhive u prvih 250 metara sedimenta. No, pred konzorcijem međunarodnih stručnjaka uopće nije lak zadatak. Visokosofisticiranom opremom trebaju s plutajuće platforme, dosegnuti dubinu od 380 metara (do površine mulja) i precizno uzimati uzorke po još dodatnih 250 metara dubine u mulju. Znanstvenici vjeruju kako će im sediment donijeti pregršt uzbudljivih rezultata koji se ne tiču samo klime. Primjerice, vulkanolozi mogu točno odrediti kad su vulkani kod jezera imali erupciju i kojeg su sastava bili, na što će im ukazati crni pokrov pepela u sedimentu. Uz to, kako je riječ o području visoke geološke aktivnosti, znanstvenici vjeruju da će u sedimentu naći i zapise o zemljotresima. No, prema profesoru Littu, najzanimljiviji aspekt je zapravo biološki sastav u ljetnom sedimentu. Mikroskopski malene loptice polena kazat će paleobotaničarima koje su vrste bilja cvale na obali jezera. Tvrde da će prepoznati i točno odrediti biljne vrste, makar bile stare i po nekoliko tisuća godina. Na komadiću sedimenta veličine kocke šećera, može biti zatočeno više od 200.000 zrnca polena pa se znanstvenici raduju i ljepoti pogleda kroz mikroskop na povijest zatočenu u mulju.

Polen
“Materijal je posebno otporan na utjecaje okoline pa i na jake kiseline i lužine koje će samo odvojiti zrna polena od ostatka sedimenta bez oštećenja. Zrnca su u cjelosti neprobojna, nepropustljiva čak i za tako grub tretman. Potom pod mikroskopom botaničari procjenjuju koliko polena i od kojih vrsta se nalazi u ispitivanom uzorku. Na najzanimljivijim, polenom najgušćim, mjestima ispitujemo svaki milimetar materijala i otkrivamo vremensku kronologiju sedimentiranja. Što više vrsta pronađemo u uzorku, moći ćemo dobiti preciznije informacije o temperaturi i klimi ”, objašnjava profesor Litt i ističe kako polen jamči vrlo precizne zaključke. Za istraživanja mulja jezera Van, internacionalni tim stručnjaka zatražio je pomoć od International Continental Drilling Programma koji im je dao zeleno svjetlo zbog uspjeha preliminirnih istraživanja na jezeru iz 2004. godine, koje je financiralo German Research Council.