Predstavnici javnog sektora, odnosno gradova i županija zainteresiranih za gradnju javnih sadržaja, jučer su na konferenciji “Javno-privatno partnerstvo u Republici Hrvatskoj” dobili nužne informacije za primjenu tog modela koji prema riječima potpredsjednika Vlade Damira Polančeca može pojeftiniti investicije u odnosu na klasičan način gradnje između 17 i 20 posto. No kako se taj model gradnje u pravilu odabire u uvjetima ograničenih proračunskih mogućnosti ulaganja, čelnici jedinica lokalne uprave su na konferenciji u organizaciji Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, odnosno njezina odjela za JPP, koja je imala uglavnom edukativni karakter, upozoreni da svi takvi budući poslovi moraju strogo pratiti institucionalni okvir za taj oblik partnerstva, odnosno Vladine smjernice za primjenu JPP-a, kao i razlikovati JPP od ostalih oblika partnerstva javnog i privatnog sektora. JPP, kako se primjerice moglo čuti od pravnog savjetnika Branka Vukmira, nije partnerstvo kojemu je svrha čisto komercijalna djelatnost, nego je ono ulaganje privatnog novca za stvaranje javnog dobra. No JPP, kazao je, koristan je oblik angažmana javne uprave jer ju tjera na tržišni način razmišljanja umjesto prevladajućeg oslanjanja na proračun, ne vodeći računa o troškovima i potrebnim subvencijama. Uvođenje tržišnog načina razmišljanja u praksi značilo bi da sve predradnje za ulazak u ugovorne oblike partnerstva moraju biti tržišne: ugovori koje bi sklapali s privatnim sektorom morali bi uzeti u obzir moguće promjene okolnosti s obzirom na to da se sklapaju na dugi rok, moraju sadržavati distribuciju rizika, a prije svega ukupnu vrijednost prioriteta i točan mjesečni i ukupni trošak ugovora za javnog partnera.

To upozorenje, kako se moglo čuti, došlo je nakon iskustva Međimurske županije koja s privatnim partnerom na svom projektu nije ugovorila cijenu mjesečnog najma za objekt koji gradi privatni partner. No čini se da nisu samo jedinice lokalne uprave institucije koje imaju poteškoća s prihvaćanjem svih pravila na kojima počiva model. Na konferenciji se moglo čuti kako ni nadležna državna tijela još nisu definirala bitne sastavnice da bi se zaokružio pravni okvir za JPP. Branko Vukmir je, primjerice, izdvojio zasad nedefiniran način oporezivanja, a o kojemu očito ne postoji suglasnost u državnoj upravi. Na pitanje treba li platiti porez za ostvarenje prava građenja, Ministarstvo pravosuđa izričito je odgovorilo da se ta vrsta transfera, iako se vlasništvo nad građevinom koju je privatni partner izgradio nakon isteka ugovornog roka vraća jedinici lokalne uprave, treba oporezovati na ime poreza na promet nekretninama. Iako je o istom pitanju konzultirano i Ministarstvo financija, već neko vrijeme se čeka tumačenje nadležnog ministarstva. U međuvremenu pravnici upozoravaju kako bi takvo jednokratno oporezivanje imalo upitan učinak za državu jer bi u prvo vrijeme znatno opteretilo investiciju. Bi li privatni partner ušao u projekt rekonstrukcije stadiona u Zagrebu ako bi bio obveznik poreza na temelju dobivenog prava građenja, jedna je od dvojbi takve vrste. Osim toga, nepoznanica je kako bi se utvrdila vrijednost instituta pravo građenja.