Najveći srpski biznismeni, koji što su svoje bogatstvo najvećim dijelom stekli koristeći mogućnosti koje je pružalo Miloševićevo vrijeme, osnovali su svoj klub pod imenom Privrednik 12. Njegove prostorije nalaze se u Shakespearovoj ulici na Dedinju, najekskluzivnijem dijelu Beograda, gdje su u vrijeme vladavine Josipa Broza bile rezidencije najviših državnih dužnosnika i veleposlanika. Sada je Dedinje načičkano zdanjima, što su ih podigli ti bogataši, pa ih zbog imena ulice u kojoj su smjestili svoj klub nazivaju “šekspirovcima”.U posljednje vrijeme građani su zaokupljeni mogućnošću trgovanja na burzi. Kako najveći broj nema iskustva u tom poslu savjetuje im se da će izbjeći rizik ako slijede gdje ulažu Beko i ostali tajkuni. Savjet baš nije od osobite koristi, jer se tajkuni nisu obogatili na burzama i na legalnom financijskom tržištu, već u trgovini strateškim proizvodima kakvi su nafta, oružje, cigarete, kava. Uz pomoć državnih organa dobivali su dozvole za bavljenje tim poslovima, a mnogima su na njihove račune prebacivani državni novci kako bi se izbjegle posljedice sankcija kojima je Srbija bila izložena. Mnogi su taj dio novca zadržali za sebe. Neki su to platili glavom od strane Miloševićevih crvenih beretki, poput direktora Jata Luke Pavlovića, zrakoplovima kojih su prenošene vreće s novcem iz Srbije u inozemstvo. Pored najvećeg domaćeg tajkuna Miroslava Miškovića, članovi Kluba privrednika su Milan Beko, čovjek koji djeluje iz sjene, ali vrlo moćno, zatim Zoran Drakulić, srbijanski kralj bakra, a od nedavna, kada je kupio riječnu flotu od blizu 300 brodova, nazivaju ga i dunavskim Onasissom. U klubu je i Dragoslav Tomić, predsjednik kompanije Simpo, zatim Miodrag Kostić, domaći kralj šećera i vlasnik najveće brokerske kuće, te donedavno predsjednik UO AIK banke, s dionicama kojih se najviše trguje na Beogradskoj burzi. U klubu je i Milka Forcan, jedna od prvih žena koje se nalaze na čelu Miškovićeve kompanije Delta M. Iako članovi kluba u izjavama za javnost naglašavaju kako su im interesi različiti, te da klub nisu osnovali kako bi ujedinili snage i tako imali presudni utjecaj na vladajuće političke strukture u javnosti je rasprostranjeno uvjerenje da se iz Šekspirove ulice upravlja Srbijom, te da su političari ovisni o tajkunima. Da to nije daleko od istine potvrdila je i nedavna Miškovićeva izjava, koji je vlastima dao u zadatak da što prije osnuju vladu, te da se ekonomska orijentacija okrene za 180 stupnjeva. Mišković traži od vladajućih struktura da najveću pažnju, odnosno potporu dadu velikim domaćim kompanijama. To odudara od politike razvoja malih i srednjih poduzeća, kojima je data prednost zato što mogu da apsorbiraju veliki broj ljudi što u procesu tranzicije ostaju bez posla kao tehnološki višak.

Interesi domaćeg krupnog kapitala su drugačiji. Oni traže zaštitu države kako bi zadržali monopol u svojim oblastima i tako izbjegli konkurenciju. Premijer Vojislav Koštunica je neposredno omogućio Miškoviću da se domogne trgovačke kuće C market, koja ima najrašireniju mrežu u Srbiji. Time je spriječeno širenje ljubljanskog Mercatora, koji je dao najbolju ponudu za preuzimanje C marketa. Punih godinu dana trajalo je ometanje Mercatora, sve dok u toj kući nisu shvatili da je C market za njih zabranjena zona. Kolika je moć tajkuna pokazuje onemogućavanje tiskanje tjednika Tabloid, koji je počeo u nastavcima objavljivati seriju tekstova o Miškoviću i načinu kako se obogatio. Ubrzo su gotovo sve tiskare u Srbije odbile njegovo tiskanje, a i prodaja je bila otežana. Za tajkune se tvrdi da se njihovo darivanje stranaka kreće od pola do milijun eura, što im se vraća kada stranke dođu na vlast. Dosad se, prema kazivanju upućenih nije dogodilo da neka od strana izigra dogovor, osim Bogoljuba Karića, koji se, pored velikog bogatstva htio domoći i političke vlasti. Službeno se nijedan od tajkuna ne spominje kao donator političkih stranaka, ali je javna tajna da oni financiraju sve stranke, tako da im je svejedno koja će pobjediti na izborima. Zoran Drakulić, koji se na kratko pokušao ogledati u politici javno je priznao da je financijski pomagao Demokratsku stranku Srbije, ali kada je uvidio da mu to nije dovoljno da postane potpredsjednik te stranke vratio se biznisu. Američki veleposlanik Majkl Polt je uz isticanje dobrih osobina srpskih poslovnih ljudi, kao što su inventivnost, poduzimljivost, energičnost i fleksibilnost, naveo da su biznismeni opterećeni korupcijom, koja potiče još iz Miloševićeva vremena. Zbog toga je, prema njegovoj ocjeni reputacija poslovnog sektora u Srbiji i dalje takva da potencijalni investitor mora biti oprezan ako želi poslovati na srpskom tržištu.